Ovo sam zamislio kao završni čin drame nad Ošljem. Definitivno, nakon posljednje objave na blogu, geometrijski i topografski, učinio sam još nekoliko koraka koji su, ne samo povrdili objektivnost dosad izvedenih formulacija geometrijskih oblika ugrađenih u sustav, nego su ga u cijelosti, kako je kazano u ekspertizi, doslovno aksiomatski zatvorili. Uspio sam prodrijeti u suštinu izvedbe eponimske trojanske matrice, kao i njene povezanosti s totalom plejadske matrice sa dokazivošću na modelu još uvijek žive, živo-implementirane Rotonde kao težišta njene prostorne funkcije. Međutim, prije nego ću pisati o tomu zašto je Filoktet ostavljen baš na otoku Limnosu, zašto sam pravokutnik eponimske trojanske matrice završio u točki Parisa, zašto su za kraj ostala oba simbolička Strijelca (Filoktet i Paris), zašto, konačno, sve završava s meridijanom kružnice Arapskog poluotoka, nastojat ću odgovoriti o kakvoj to funkciji totala plejadske matrice govorimo? Napose, što je u konačnici uporabna vrijednost Rotonde? Ako se ispostavilo da Leopardijeva slika legendarnog Prijenosa kuće BDM iz Nazareta, preko Ilirika, u Loreto, nije čisto ikonografsko, već geografsko djelo, ako se ispostavilo da matricu Plejada uistinu podržava čvrst matematički model, znači li to kod Rotonde nad Ošljem principijelnost razrade i primjene jednog te istog vrela u funkciji razvoja sprege religije i ljudske prirode.
