Piše: Igror Šipić
Predavanje 3
Možemo li mi, sa Zemlje, unajmanje astronomski, pretendirati na bilo kakvu implementaciju fizičkog unutar nebeske sfere? Naravno da ne možemo. Nesrazmjer minijature i golemosti, odnosno beskonačnosti ili neograničenosti, je takav da je suludo promišljati u tom pravcu. No to nam je pomoglo da shvatimo što na Zemlji možemo, s puno truda i akumulacije vremena. Ono što ovdje razmatramo upravo je to refleksivno ispisano astrognozijsko rješenje sazvježđa na stvarnom tlu, teritoriju kakvog nam je geološki i geografski Stvoritelj podario, ma tko On bio. Dakle, mi ne možemo preslikati Zemlju na Nebo, ali može obrnuto, na Zemlju možemo spustiti Nebo, a to znači – pogled odozgo, ptičja perspektiva, ili, mi smo tlocrt. Zato nema drugog puta u implementaciju sakralnom geometrijom izvedivih obrazaca i formi koji, po navodu kolegice Zlodi, „u praksi objedinjuju materijalne aspekte stvaralaštva s duhovnošću – onom istinskom, a to je spoznaja o neraskidivoj uzajamnosti vidljivog i nevidljivog, odnosno konačnog i beskonačnog.“ I zato baš, konačno Knossos!
