Pročitao sam nekoliko teorija i mišljenja o piramidama a zajedničko im je što ih ne mogu spojiti s praktičnim ljudskim potrebama.
Pročitao sam nekoliko teorija i mišljenja o piramidama a zajedničko im je što ih ne mogu spojiti s praktičnim ljudskim potrebama.
A ipak su ih ljudi napravili svojim znanjem i mišićima.
Dugogodišnja kontinuirana promjena klime sa sve nižim temperaturama natjerala je ljude bliže i šire okoline na traženje spasonosnog rješenja. Njihov projekt je morao davati odmah plodove a po svome obimu biti za niz sljedećih generacija. Zato su današnje piramide tako monumentalne a rezultat su veoma duge gradnje i borbe za opstanak.
Prvo „amfiteatar“ pa sustav piramida, ljudski su odgovor na naglu promjenu klime, zahlađenje.
Da bi smanjili utjecaj prodora hladnog zraka kopaju u brdu na ulazu u dolinu, na putu vjetra, široki zakrivljeni amfiteatar. Njegova je uloga da vjetar nakon prelaska gornjeg ruba amfiteatra, prijeđe u vrtlog, zgrije se na obronku i takav, oslabljen, uđe u dolinu. Ono što će kasnije početi graditi, sustav piramida, radit će na sličnom, već isprobanom principu! Ovaj put imaju i nešto novo, mogu izrađivati betonske ploče.
Na megalitnoj ploči nađenoj u tunelu Ravne-Visočica, nazvanoj T-2, desno od mjesečastog simbola tj. amfiteatra je točka. Točka je i kraj i početak, kraj jednog projekta, amfiteatra, i početak drugog, sustava piramida.
Vjerojatno su „amfiteatar“ i koristili kao amfiteatar. Zašto ne? Vjetrovi ne pušu stalno a i iskop je u zavjetrini. Mogao je imati drveni namještaj.
Amfiteatar, kao uređaj, nije bio dovoljan. S njime se nije moglo upravljati a pretpostavljam, pri slabijem kretanju zraka, nije imao efekta. Nije mogao akumulirati ni približno potrebnu toplinu. I smislili su novi način da toplinu kroz duži period skupljaju i spremaju a onda ju u onom nepovoljnom godišnjem razdoblju mogu iskorištavati. Ono što je tu bitno, s takvim sustavom se može upravljati te ima visoki stupanj sigurnosti. Napravit će sustav piramida, kao spremnika topline skupljene za vrijeme ljetnih mjeseci. Svaka piramida će imati dva odvojena prostora: jedan za prikupljanje topline i drugi, „dimnjak“. Bit će vodoravno, člankasto građene, s tim da će već prvi sloj, članak, davati toplinu a svaki slijedeći nakon dograđivanja ulazi u funkciju i pojačava djelovanje. Izvana je zemljom izolirana protiv vjetra a usput zemlja i brtvi rupe i spriječava neželjenu cirkulaciju. S njene donje strane su otvori za ulaz toplog zaraka u prostor grijanja i kugle kao zatvarajući element. Zimi je taj prostor zatvoren za cirkulaciju.
Da bi uopće cirkulacija bila moguća članci, pa i na kraju gotov objekt, imaju i gornje otvore koji su uvijek otvoreni a zatvaranjem donjih, čitava cirkulacija u piramidi se zaustavlja.
Sustav radi s najmanje dvije piramide. One su spojene svojim dimnjacima na podzemni tunel. Cirkulacija u tunelu ili dimnjaku se regulira, a u ljetnim mjesecima tj. u periodu grijanja piramida, zatvara. Najpovoljniji položaj osi tunela je okomica na djelovanje vjetra.
Sustav radi ovako. Preko ljeta u tunelu i dimnjacima nema cirkulacije. Jedina cirkulacija je u prostoru za grijanje piramida. Pred kraj se ljeta, povremeno, za hladnih noći zatvara cirkulacija grijanja kako sustav ne bi gubio akumuliranu toplinu. A pojavom hladnih dana cirkulacija se potpuno zatvara i tako stoji do proljeća. Otvara se cirkulacija u tunelu. Na njemu može biti priključeno više objekata a oni ne moraju istovremeno raditi, moguće je priključivanje prema potrebi. Na jednom kraju tunela je velika piramida koja svojim dužim dimnjakom i većom toplinskom masom isisava topli zrak iz dimnjaka manjih piramida kroz spojni podzemni tunel. Tunel grije „prag vrata“ iznad kojeg se hladni vjetar grije i kovitla.Sustav piramida može se nadopunjavati a potrebno ga je graditi po čitavom tlocrtu istodobno.
Princip rada piramida prikazan je na skici.
Na ploči T-1, nađenoj u tunelu Ravne-Visočica je Velika piramida već situirana a to je razumljivo jer je velikh dimenzija i teško ju je smjestiti. Na tom sam nacrtu ucrtao plavu strelicu kao smjer vjetra (rezultanta je sa T-2)
Problem je gdje smjestiti ostale piramide i odrediti prag! Znaju smjer vjetra i postavljaju ploču T-1, to je ploča na kojoj je umanjeni reljef visočke doline, u struju plitke vode tako da se struja poklapa s puhanjem vjetra i tada mogu simulirati pravu situaciju, vjetar po dolini. Ako zalijepe glineni prag i smjeste druge piramide mogu prema ponašanju vlati – niti u vodi, vidjeti kako to djeluje na promjene u kretanju vjetra. Iza tog nastaje ploča T-2 na kojoj je opis terena i idejno riješenje.
Na njoj je ucrtan glavni pravac djelovanja vjetra kao rezultanta dvaju drugih pravaca.
Prva skica iznad kaže što su napravili. Interesantan je znak rezultante sa strelicom koja kao da je simbol pravokutnog koordinatnog sustava. Takva su dva znaka i oni na toj ploči zamjenjuju sve strelice, to je pravac vjetra s kojim oni dalje računaju i prema njemu situiraju tunel. Simbol tunela je okomit na izračunati smjer vjetra. Tako je optimalno.
Podzemni tunel koji su ucrtali, a ja sam ga na drugoj skici pokazao u smeđoj boji, dakle, okomit je na tu rezultantu. Tu se vidi i simbol rijeke, precrtao sam u tirkiznoj boji. Ucrtan je planinski niz, to su Y-ni na desnoj strani te konveksnim i konkavnim dužinama izbočine i udubine, V je usjek kroz koji puše vjetar a vodoravna crta s koveksnim trbuhom na sredini je cesta.
Najuzbudljiviji znakovi su dva znaka piramida, treći crtež. Znakovi opisuju objekt s odvojenim slojevima, ja to zovem člancima, poput radijatorskih članaka koji se mogu dodavati a može ih biti različit broj; da su izolirane – kosa uzlazna crta, jer kako bi zemlja na tome inače stajala i krovna koja malo prelazi preko. Simbol, nadalje, ima s donje strane prikaz rupe za ulaz zraka. Jedna piramida mora biti veća, da bi sustav funkcionirao. Tako su ih i pozicionirali, na lijevoj strani ulaza u dolinu je velika piramida a na suprot pragu, mala i ostale.
Mogli su graditi i živjeti na svakom sloju. Svaki daljnji kamen daje više topline i pri tom bolju zaštitu doline, bolje gospodarenje toplinom. Vjerojatno su najveći problem imali kopajući kanal pod zemljom. Svod je bio betonski zbog lakšeg prenosa topline i mogućeg održavanja.
Slojevi piramide mogli su funkcionirati odmah po dovršenosti a za slijedeći bi sloj skinuli zemlju s predhodnog a on bi nalijegao tako da bi i kroz njega zrak strujao. Na kraju gradnje generalni otvori ne bi smjeli biti na vrhu piramide zato da vjetrovi ne utiču na cirkulaciju. A zbog boljeg rasporeda topline, pretpostavljam, da bi geometrijski oblik piramide morao imati upisanu kuglu. Centar topline što dalje od površina. Ventili za regulaciju cirkulacije moraju biti veoma teški i najbolji bi bili kuglaste forme. Kugla najbolje zatvara otvor, ima mali hidraulički otpor a može se s njom relativno lako manipulirati.
Mislim da sam ono što mi je bilo bitno rekao.
Ono što sam svakako dužan još reći graditeljima, ljudima, kapa dole.
Zagreb, 25. siječnja 2007.
Davorin Vrbančić
