Iz Dnevnika, 22.05.-29.05., 2013.
David je bio uporan. Mjesecima je insistirao da dođem u njegov gradić Ciudad Hidalgo, u državi Michoacan, nekoliko sati vožnje zapadno od glavnog grada Meksiko Sitija. I napokon sam odredio termin: 25.-29. maj 2013.
Tri majska dana uoči odlaska za Meksiko su mi ispunjena događajima: u Visokom sam s njemačkom grupom koja radi snimanje 29 posjetilaca podzemnih tunela prije i poslije boravka u tunelima, sa sjajnim rezultatima u pogledu ljudske korone i protoka energija kroz čakre. Slijedeći dan sam već u Houstonu; nakon sastanaka u firmi sa sinom Darijom prisutvujem svečanosti dodjele priznanja američkog Kongresa i humanitarne organizacije “Alijansa”. Za kongresmenku Sheilu Lee Jackson sam čuo još početkom 1990-ih kao vatrenog borca za ljudska prava u SAD i širom svijeta. Prilikom uručivanja priznanja spetljala se oko izgovora moga prezimena; pitala me je odakle sam originalno i kad sam pomenuo Bosnu rekla je – bila sam tamo.
Slijedeće jutro prije pet sati sam na nogama. Moram stići na snimanje TV emisije u Las Vegasu do 10 sati. Letovi Houston-Phoenix-Las Vegas ne kasne i na vrijeme stižem u studio. Moj jednosatni intervju popraćen je ovacijama publike i voditelja. Mnogi najavljuju dolazak u Visoko. Imam vremena samo da pojedem koju vočku i krećem prema aerodromu. Letovi Las Vegas – Phoenix – Mexico City. U ponoć sam ponovo u glavnom gradu Meksika.
Dočekali su me David i Maria, fedealni vodič, koja je zadužena za prevođenje. David je proveo deset godina u meksičkoj vojsci, a sada je pasionirani istraživač daleke prošlosti. Oduševljen je našim projektom bosanskih piramida. Iza jedan poslije ponoći smo u hotelu “Casa de la Contesa”. Dizanje u pet ujutro. Trebamo stići do 10 sati na predavanje u Hidalgo. Neuobičajeni rani termin, ali David tvrdi da je to jedino pogodno vrijeme za nedjelju.
Michoacan je prelijep, zelen, brdovit, podsjeća na BiH. Stižemo par minuta prije deset. Hidalgo je gradić sa 100 hiljada stanovnika, razbacanih po okolnim brdima. Nema visokih zgrada, nizovi nedovršenih fasada, malih prodavnica, šarolikih odora po prašnjavim ulicama, starih automobila. Dvorana se polako puni. Tokom gotovo četverosatne prezentacije i diskusije postajala je sve punija tako da je više od 100 ljudi dočekalo kraj predavanja. Uslijedilo je uobičajeno slikanje. Meksikanci su bili oduševljeni prilikom da se mogu uslikati sa mnom i činilo mi se da sam se fotografirao sa svim prisutnim. Mnogo srdačnosti, zagrljaja, stisaka ruke i osmjeha – kao da sam im najrođeniji. Južnjački temperament.
Posjetio sam Davidovu kuću. U dvorištu nekoliko stolova s izloženim artifaktima iz privatnih kolekcija. Pet ljudskih lobanja za koje on tvrdi da pripadaju različitim rasama s različitih kontinenata. Keramičke figurine imaju neoubičajene kombinacije dijelova tijela – antropomorfne sa zoomorfnim. Najviše pažnje su mi privukle figure od žada. Profil Maja mi je odranije lako prepoznati, ili kasnijih Azteca. Ali, ovo kao da je bio prijelaz iz nekog ranijeg stadija prema srednjoameričkim, poznatim kulturama. Kroz glavu mi prolaze brojne tvrdnje da su Maje potomci Atlantiđana koji su nosili reptoidni kod. Te tvrdnje metafizičara uvijek sam primao s rezervom, jer mi trebaju naučni argumenti. Da li David u svojoj kolekciji ima jedan takav dokaz?
Nekoliko ceremonijalnih sjekira i noževa, sjajno urađenih, očigledno za velikodostojanstvenike. Odlično su očuvani, pretpostavljam da su mlađeg datuma izrade.
Posjeta prvoj lokaciji je nešto što je David posebno čuvao za moj posjet. Velika rupa u zemlji je djelomično bila pokrivena s dvije pravilne stijene, ravnih stranica, jedna je na sebi imala konkavno udubljenje. Na četiri metra dubine mala rupa. Kada se zavuče ruka osjeća se strujanje zraka. David tvrdi da je tu riječ o podzemnom tunelu. Moguće. Dajem mu instrukcije kako pristupiti otkopavanju. Napraviti kvadratnu rupu dimenzija 4×4 m ili pravougaonu 4×2 metra, ili pak platformu s nagibom od tridesetak stepeni prema potencijalnom prolazu. Sigurnost je od presudnog značaja. Morat će podgraditi prilaz drvenom podgradom.
Slijedila je večera sa jako začinjenom meksičkom hranom. David pažljivo motri da mi ništa ne nedostaje. Spavanje na prelijepom ranču u dolini okruženoj visokim planinama. Na ranču nekoliko jelena, potoci, sve zeleno i mirno. Iako udaljen od grada, ranč ima besprijekornu internet konekciju.
Slijedeći dan je poseban za mene. Posjeta San Felipe piramidama. Obično sam išao sjeverno ili istočno od Meksiko Sitija. Ovaj put sam s druge, zapadne strane. Vožnja puna serpentina. Dočekao nas je Don Thomas koji je čuvar ovog arheološkog lokaliteta već 25 godina i dobro poznaje njegove tajne. Govori o iskopavanjima i kako se arheolozi svaki put iznenade kada pronađu da su dimenzije znatno veče od onoga što su očekivali. Pogled mi leti dolinom. Na mnogim mjestima se jasno ocrtavaju kvadratne osnove nekadašnjih piramida koje su Meksikanci danas pretvorili u obradive površine. Najveća piramida je kolosalnih razmjera. Od dna do vrha više od 70 metara. Zvanično, arheolozi smatraju da je piramida napravljena na uzvišenju i misle da su originalne dimenzije upola manje.
Sa Don Thomasom se spuštamo niz terase piramide. U jednom zidu pokazuje na blok sa uklesanjem. Kaže, lani je arheologinja uklonila ovaj blok, iza je pronašla još jedan s uklesanim ljudskim licem. Iza njega je bio otvor, ulaz u vertikalni tunel. Spustili su konopce i ogledala i zaključili da je dubina 40 metara. Logično. Kada pogledam prema vrhu piramide imamo tridesetak metara i tako dobijamo 70 metara o kojima sam naglas razmišljao na početku obilaska.
Moja rečenica da “gotovo šve što nas uče o drevnoj prošlosti jeste pogrešno” sasvim se lijepo uklapa u ovu lokaciju. Starost nije kasni “postklasicni period” (1200-1500 AD) niti klasični period (800-1200) kako se tvrdi u propagandnim materijalima, već je originalni kompleks znanto stariji. Nagađanja arheologa da je riječ o utvrdi ili gradu odakle su nadgledali trgovinu je tipičan primjer neznanja.
Sve stranice kompleksa piramida imaju pravilnu orijentaciju pema stranama svijeta. Dakle, graditelji su znali za energetske osobine geometrije piramida i da njihova orijentacija prema stranama svijeta pobuđuje kretanje energije unutar građevine. U Meksiku su vrlo rijetke piramide s pravilnom orijentacijom. Ova je drugačija. Predlažem Davidu da izvrši elektromagnetna i ultrazvučna mjerenja. Ova lokacija je gotovo u rangu sa gradom piramida Teotihuacanom. Šteta što je zapostavljena. Ima potencijal prvorazredne turističke atrakcije.
Još nekoliko neistraženih lokacija u okolini Hidalga. Kolapsirana zemlja upozorava na šupljine i moguće tunelske prolaze. Gomile kamenja, od kojih su neki pravilno obrađeni sa svih strana, vertikalno slagani zidovi, mnoštvo keramike na neobilježenim mjestima govore da su kutlurni slojevi u ovom dijelu Meksika brojni i bogati.
Susret sa Selinom, Davidovom spiriutalnom učiteljeljicom je bio poseban. Ona tri dana sedmično liječi, masira, iscjeljuje. Pred ulazom u skromnu kuću su redovi onih koji su došli pitati za pomoć. Davidov prijatelj, a Selinin rođak Daniel, nas je krišom uveo krzo prozor na stražnjem dijelu kuće. Selina se pozdravljala s prethodnim pacijentom. Čim me je ugledala počela je s pričom o piramidama. Bila je na mom predavanju, tako da nije bilo potrebe za gubljenje vremena na upoznavanje. Crtala je okolna brda tvrdeći da u njima postoje piramidalne građevine iz kojih izlazi energija prema kosmosu. Pitao sam je da li to energetska zraka predstavlja signal, ali odgovorila je negativno. Nema prijema. Govorila je o brojnim podzemnim tunelima. O brdu u Meksiko Sitiju ispod kojeg je zlatna piramida, ali na obroncima su podignute dvije crkve. Pitao sam je za bosanske piramide. Kaže da je riječ o moćnoj energetskoj mašini, sa bićima ispod površine, ali i s utjecajem bića van Planete u proteklih nekoliko hiljada godina.
Zamolio sam je da me, kad sam već ovdje, pregleda. Legao sam na krevet. Odmah je konstatovala da imam početak infekcije prostate i da mi je djelomično blokirana emotivna čakra. (Interesantno, iscjeliteljka Lupe, mi je to isto rekla dan prije.) Uslijedila je masaža. Kratka i punačka Selina je za nekoliko minuta bila u znoju dok je radila na meni. A ja – u bolovima. Snažno pritiskanje po stomaku, rebrima, leđima, vratu, probudilo bi i mrtvog. To sam joj i rekao, a ona je nastavila da radi i da me maže prirodnim uljima. Kada je došla do tjemena, tada mi je laknulo. Snažno pritiskanje ipak nije izazvalo bol i rekoh joj da mi se taj dio sviđa. Svi su se u prostoriji nasmijali.
Iza mene je ušla Maria. Nakon pola sata pričala je o njenom tretmanu. Prije dvije sedmice su joj u bolnici dijagnosticirali tri zdravstvena poremećaja. Selina ih je odmah našla i potvrdila bolničku dijagnozu. Slijedila je masaža u kojoj je Marija zapomagala od bolova, plakala, uvijala se, ali nije mogla pobjeći od Selininih snažnih ruku.
Nakon tretmana dobio sam dvije litre biljnih sokova za čišćenje. Pitao sam je da li bi se uvrijedila ako bih joj platio. Reče, da joj je čast pomoći tako velikom ćovjeku. I još me je zadužila da pomognem Davidu u budućnosti.
Usput, Maria je dobila sedam litara sokova. Dobro sam prošao.
Nekoliko dana sam proveo u interesantom i šarolikom društvu.
– Pored našeg vozača Danijela, koji je farmer, još jedan Danijel: ovaj je biznismen koji prodaje solarne panele. Pasija mu je istraživanje fenomena NLO. U njegovoj kući smo na ručku, prethodni dan, vidjeli niz uokvirenih fotografija iz ovog domena.
– I Leo, koji je došao iz Meksiko Sitija prvi dan, već godinama proučava NLO fenomene, koji su ovdje sasvim uobičajeni. Oni zapravo vrlo slobodne govore u stanovnicima iz “unutrašnjosti” Zemlje i onima koji dolaze “spolja”.
– Lupe je iscjeliteljka iz Hidalga. Kaže da čim uspostavi dijagnozu pacijentima i sama osjeća njihovu bol. Liječi dodirom.
– Rolando, s velikim šeširom i bradom, iz kuće je donio skice kako su izgledali oni koji su ga “oteli” i odveli unutar piramidalnog uzvišenja. Jedan period mu se stalno dešavalo da ga odvode na mjesto gdje su bila vrlo “različita bića”.
– Profesor Silverio predaje u lokalnoj školi; u svakom susretu sa mnom bi započinjao pjesmu. Nada se da će me slijedecom prilikom naučiti “Marijači” pjesmama.
– Miguel, magistrant biohemije, je s entuzijazmom objašnjavao dijelove sistema prirodnih pećina u koje smo ulazili te se stalno preračunavao kako bi mogao stići do Visokog i volontirati s nama.
– Don Jose je mačetom krčio put ka travnatim terasama koje su napravljene u dalekoj prošlosti, pokazujući na obrađivane blokove i komade keramike.
Bilo im je sasvim normalno da će se novouspostavljena prijateljstva produbiti mojom slijedećom posjetom.
Morao sam primiti domaće breskve i sokove na putu za aerodrom. Nije vrijedilo da im objašnjavam da hranu ne mogu nositi za Houston. Rukovanje, zagrljaj, pa opet rukovanje, ceremonija je predviđena za bliske prijatelje. I to je procedura koju sam neprestano ponavljao.
Houston me je dočekao u ponoć. Indijski taksista me pitao kakav je bio let.
“Dobar”, odgovaram.
Sutra ponovo dan u fabrici, sastanci s mojim uposlenicima. Prekosutra let za Sarajevo.
dr. Semir Osmanagic
Galerija
