Kada namjeravamo posjetiti Egipat ili pak razmišljamo o njemu, možda jedna od prvih asocijacija je – piramida, odnosno njih tri (iako ih ima znatno više svuda po svijetu). Zašto baš oblik piramide, a ne lopte ili kocke, jer i to su lijepa geometrijska tijela (doduše, neka okruglasto izvedbeno teška)? Na kućama je uobičajeno da postoji krov na „dvije vode“ ili pak na „četiri vode“ (ovaj zadnji je piramida) jer to priječi kišu i omogućava ostalim padalinama otjecanje i dugotrajniju zaštitu same gradnje koja bi imala problema u slučaju zaravnjenog krova ili same ploče („deke“).
Kada bi željeli izgraditi neko zdanje koje može odoljeti potopu, nešto manje jakom potresu, te dugotrajno ostati očuvano u vremenu (za buduće generacije koje /ne/će krasti kamen nekad glatkih ploha piramida i sjajno-metalni pokrov vrha), koji bi oblik izabrali koji će imati najmanje trenje i ponajviše amortizirati nezgodnost vremena koja dolaze? Vjerojatno piramidu ili stožac, eventualno prizmu. Takav je logičan odabir i višnji izbor bio i kod gradnji svih hramova okrenutih prema nebu i nebeskoj domeni (onoga što nazivamo staroegipatskim piramidama, mezopotamskim ziguratima i dr.). Zanimljiv je i masonski odabir piramide na prvim kovanicama neovisnih SAD i kasnijim novčanicama od jednog dolara jer je upravo takva glatka piramida zapravo sa svim kamenim i metalnim komponentama (barem izvanka) ona „prava“ piramida, uz moguće čak i starije i masivnije, površinski čvršće piramide. Odakle uopće takav podatak da vrh piramide mora biti metalni jer to nisu mogli vidjeti u Egiptu „novog svjetskog poretka“? Po prihvaćenim shvaćanjima u znanosti piramide su nastale kao nadogradnja, od mastaba (staroegipatskih grobnica) koje su u biti plitke krnje piramide, pa su dobile stube ili pak glatke kose površine. Izgleda da su i stari Egipćani imali pjesmu sličnu onoj: „Skalinada, skalinada…“.
U (hramu) Per-Baa postoji prikaz „kralja“ i dvaju Netera (Džehuti/Thota i Horusa kao pomazatelja vodom lunarnog i solarnog principa). Stephen E. Mehler ovaj (i slične) prikaze nazvao je „Dvije vode“. Egipatska Giza (Gi-zah) na arapskom jeziku znači „suknja“, a tamošnji plato ima devet piramida (tri velike, šest malih; veliku Sfingu i druge u vapnencu izdubene grobnice). (Stephen S. Mehler, Zemlja Ozirisova, Teledisk, Zagreb, 2003, str. 115, 185-186).
Herodot (V. st. pr. n. e.) kaže: „Svećenici su pripovijedali da je nakon Mikerina vladar Egipta postao Asihis […] Taj je vladar htio nadmašiti sve prethodne vladare Egipta, pa je za spomen ostavio piramidu koju je izgradio od opeka, a na njoj je natpis uklesan u kamenu koji glasi ovako: ‘Nemoj me prezirati u usporedbi s kamenim piramidama: toliko sam bolji od njih koliko je Zeus bolji od drugih bogova“. (II, 136). „[…] trebalo je, dakle, deset godina za nju i za podzemne prostorije ispod brežuljaka na kojima stoje piramide […] Sama je piramida bila izgrađena poput stepeništa koje neki nazivaju stubama, a drugi stepenicama [kao neka stara hrvatska lektorska priča!]: kad su sagradili prvu stepenicu, dizali su preostale kamenove spravama napravljenima od kratkih drvenih greda […] mislim da im je zacijelo nemalo vremena trebalo i za klesanje i dovoženje kamenova i za gradnju kanala ispod zemlje […] Keops je tako daleko otišao u svojoj zloći da je, kad mu je ponestajalo novaca, strpao vlastitu kćer u javnu kuću i naložio joj da zaradi određenu svotu novca: nisu mi rekli koliki; a ona je zaradila onoliko koliko joj je otac naredio, ali je i sama zamislila podignuti za sebe spomenik, te je molila svakog svojeg posjetioca da joj daruje bar jedan kamen za njezinu građevinu. [Slično donošenje kamenja kao obvezu nalazimo i kod starih Dubrovčana, iako Grad i gradske građevine nisu sazdali od kurvanja!] Od tih je kamenova, kako tvrde, izgrađena ona piramida koja se uzdiže u sredini niza od triju piramida, ispred velike piramide, a čija je svaka strana dugačka jedan i po pletar [44,5 m]“. (II, 124-126). (Herodot, Povijest, Matica hrvatska, Zagreb, 2000, str. 213-215, 219-220). Eto, po tome se naradila Keopsova kćer!
Po Herodotu, Keopsova (Velika) piramida imala je visinu od oko 240 m, a Kefrenova (Druga) piramida bijaše 12 m niža (obje su imale površinu kvadrata stranice oko 240 m). Još dvjesto godina prije Herodotovog izmjera piramida „kružila je priča o tome kako je grčki filozof i geometar Tales točno izračunao visinu piramide […] kralj Amasis bio je zadivljen Talesovom domišljatošću“. (Theodore Vrettos, Aleksandrija, Grad zapadne misli, Izvori, Zagreb, 2003, str. 62-64).
„Povjesničaru Herodotu su rekli da postoje podzemne sobe koje su trebale biti grobnice Keopsa, ali to je općenito bilo odbijeno kao netočnost. Možda je tako. No, ono što se čini sigurnim jest da je plato u Gizi izduben kao saće s podzemnim tunelima“. (Rand Flem-Ath – Colin Wilson, Otisak Atlantide, Otkrivanje tajne o davno izgubljenoj civilizaciji, Stari grad, Zagreb, 2003, str. 119).
Upitno je kako je progresivna uljudba uspjela izgraditi uradak visok kao 40-katna zgrada, širine 2,5 nogometna igrališta i „težine“ 2 milijuna vapnenačkih blokova, koji je znan kao Velika piramida u Egiptu. Po nekim pretpostavkama na vrhu piramide nedostajući kamen (tzv. piramidion, benben) umanjena je inačica Velike piramide koja uključuje detaljiziranu unutrašnjost, te je skriven u „Dvorani zapisa“ čiji je smještaj nagovijestio Edgar Cayce mogućim ulazom kroz lijevu šapu Sfinge, što je donekle potvrdilo novije seizmičko snimanje visoravni – platoa Gize – uz naznaku podzemnih komora. Po Cayceu, nakon otvaranja „Dvorane zapisa“ razriješit će se tajne Velike piramide i navodno „atlantidsko podrijetlo“. Zašto su neki američki instituti i ustanove, usprkos svoj „fantastici“ i folkloru zarade, žarko zainteresirani za ova, po svemu sudeći, u samom vrhu najveća arheološka otkrića svih vremena, pa je npr. u novije vrijeme Ozirisov grob otkriven očekivano na platou odnosno ispod platoa Gize, između Kefrenove piramide i sfinge, a grob je uronjen u bazen – nebeskih voda vječnosti, te je o tome pisano u Archaeology Magazineu 2000. godine. I to je sve! Uz veliku dozu željezne šutnje i dostupnosti onima koji ipak previše cijene svoje ustaljene „teorije“. Možda dubina Svemira najbolje zna da život potječe upravo iz tog Svemira, a Zemlja je samo mala relejna postaja, iako dosta bahata i obijesna u svojoj samodostatnosti i uskogrudnosti tzv. znanstveno-tehničke civilizacije kojoj bi precizniji naziv bio naftno-plinska.
Jednostavno ne možemo izbjeći spomen „bosanskih piramida“ koje je u Visokom otkrio čuveni arheolog dr. Semir Osmanagić, kao što to ne bi smio ni svekoliki znanstveni svijet koji svoje postojanje može zahvaliti upravo upornosti i predanosti revolucionarnim teorijama koje su se kosile s postojećim… svijetom.
Tragajući po džunglama južnog Perua za ostacima civilizacije Inka, francuski arheolog Thierry Jamin otkrio je oko 30 vrijednih nalazišta. Početkom 2012. godine istraživao je tajni ulaz u podzemlje samog središta Machu Picchua, mogući zapečaćeni ulaz u grobnicu, iza kojeg se navodno skriva dosta stuba i prostorija, od kojih je jedna ima Eldorado-kompleks.
Francuski arheolozi su u Sudanu 2013. godine otkrili 35 piramida starih otprilike 2000 godina, izgrađenih oko 200.-100. pr. n. e. (krajem kraljevstva Meroe), u mjestu Sedeingi (200 km od granice Egipta), a neke su piramide više od 1 m.
Arheolozi u Japanu su 2014. godine otkrili veliki humak u selu Asuka u prefekturi Nara koji je grobnica stubastog piramidalnog oblika (tzv. grobnica Miyakozuka), a datirana je u drugu polovicu VI. stoljeća i napravljena od kamenja i zemlje. Ta piramidalna grobnica je četverostrani zemljani humak (visine 4,5-7 m, duljine 40 m odnosno 41 m od istoka prema zapadu i 42 m od juga prema sjeveru) sličan strukturama drevnog kraljevstva Koguryo (III. st. pr. n. e. – VII. st. n. e.). To je „prvi“ takav nalaz stubaste piramide u Japanu (naravno, na kopnu, jer su poznate i piramido-strukture ispod mora). Najzagonetnija građevina od urešenih kamenja u Asuki je Masuda-no-iwafune („Kameni brod Masude“). To je izrađeni kamen koji je blizu vrha brežuljka u Asuki (duljine 11 m, širine 8 m, visine 4,7 m i težine oko 800 t), po nekima nezavršena grobnica ili astronomska opservatorijska točka. Masuda-no-iwafune slična je megalitu Ishi-no-Hoden (6,45 x 5,7 x 5,45 m), drugom „kamenom bloku“ grada Takasago u Japanu. Vrlo malo se zna o kamenim izradcima na „kamenom brodu“ kao i ostalim megalitičkim strukturama i konstrukcijama u području Asuke.
Gotovo na polovici Bračkog kanala, između Splita i otoka Brača, ronioci Podvodno-istraživačkog kluba „Mornar“ iz Splita pronašli su 2014. godine kamenim blokovima pravilno popločanu kamenu „ulicu“ dugu oko 1 km i široku 7 m, na oko 20 m dubine, koju karakterizira previše uočljiva (ne)prirodna pravilnost, a lokalitet je senzacionalno prozvan „splitskom Atlantidom“.
Po nekim „teoretičarima zavjere“ pravi je razlog rusko-ukrajinskog sukoba „najstarija piramida na svijetu“ i to na Krimu. Navodno je iz razdoblja Jure (205,7 milijuna godina do 144,2 milijuna godina prije nas; visine 45 m, duljine 72 m). „Krimska piramida“ ima okrnjen vrh, kao majanska piramida, ali pojavnošću podsjeća na egipatsku. „Mumija“ je navodno duga 1,3-1,4 m i ima krunu na glavi. Naime, postoji oko 37 piramida na poluotoku Krimu uzduž jugoistočne obalne (pod morem), a sedam ih je podzemnih pronađeno blizu Sevastopolja, ali i više razloga da u ovom svijetu bude sukoba oko nafte i plina, a manje ili nikako zbog piramida. Neke od njih su iznimno čvrste tvorevine koje se sastoje od životinjskog proteina, sedre, žitkog stakla i šljunka (pijeska). Piramide su pronađene slučajno tijekom alternativnih metoda traganja za vodom. Više od 20 komisija (uključujući i međunarodne) posjetilo je u novije vrijeme to područje. Većina znanstvenika smatra da podzemne piramide u Sevastopolju potvrđuju pretpostavku američkih znanstvenika o gašenju drevne civilizacije zbog pada divovskog meteorita prije 65 milijuna godina. (Izvor: Internet).
Jedan od najvećih filozofa svih vremena, Platon (428/7.-348/7. pr. n. e.), spomenuo je u svom djelu „Timej“ i zapise o Atlantidi. Zašto bi se inače ozbiljni filozof bavio (ne)istinama i „bajkama“ ako ove nisu potkrijepljene značajnim vjerojatnostima zapisa tradicije? „Timejev monolog o nastanku Zemlje i čovjeka dio je većeg programa. Iz četiri elementa, kojima odgovaraju četiri poliedra od jednakostraničnih trokuta i kvadrata, sastavljaju se svi predmeti osjetilnog svijeta“. Čovjek je „nebeska tvorevina“ (Timej, 61c), čiji su korijeni učvršćeni u nebu (Timej, 90a). (Michael Erler, Platon, Naklada Jurčić, Zagreb, 2008, str. 143, 145, 210, 213, 215). Po ovome, osjetilni svijet bi u materijalnom smislu odgovarao i piramidi (u trodimenzionalnom smislu).
„Tako traganje za filozofijskim izvorima Kaldejaca svagda ponovno vodi do egzegeze [razlaganja, tumačenja] Timeja. […] Proklo je i samog Platona smatrao na neki način prorokom, a njegova djela svetinjom. Proklov učitelj Sirijah upozorio je na podudarnosti u stavovima orfika, pitagorejaca, Platona i Kaldejskih proroštava. […] Po cijelom svijetu svijetli trijada kojom vlada monada [duhovno biće]“. (Frane Petrić, Zoroaster i njegovih tristo i dvadeset Kaldejskih proroštava, Institut za filozofiju, Zagreb, 2011, str. 55-56, 137).
Po Platonu, egipatski mudraci su atenskom zakonodavcu Solonu u egipatskom Saisu, između ostalog, rekli: „Mnogi i mnogi načini uništenja ljudi bili su u prošlosti i bit će u budućnosti […] i ma koliko ti događaji bili veliki, strašni, lijepi, ili na neki drugi način značajni – svi su od pradavnih vremena zapisivani ovdje, u našim [staroegipatskim] hramovima i tako su ostali sačuvani“. Platon pak detaljnije govori o Atlantidi u djelu „Kritija“ zapisanom u sutonu svog života oko 348. g. pr. n. e. Inače, o problematici Atlantide do novijeg vremena napisano je oko 25.000 knjiga! (Ahmed Bosnić, Atlantida – najveća misterija prošlosti, AB biblioteka, Sarajevo, 1983, str. 22, 25; Otto Muck, Atlantida, Potonuli kontinent, Izvori, Zagreb, 1998, str. 14-15, 25).
Po nekima bi Velika piramida u Gizi i tamošnja ostala zdanja mogli biti „plod silno dugog razdoblja graditeljskog planiranja i gradnje – razdoblja koje je počelo 10.500 g. p. K., a završilo dovršenjem Velike piramide 8000 godina kasnije, 2500. g. pr. K.“. (Robert Bauval – Graham Hancock, Sfingina zagonetka, Potraga za skrivenim naslijeđem čovječanstva, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002, str. 301).
Moguće da je faraon Keops želio kopirati tajne „komore“ Thotova svetišta u svojoj piramidi, iako je to izvedbeno krajnje upitno nakon zgotovljenosti piramide. Prostor u blizini piramida u Gizi drevni su Egipćani smatrali i „ulazom u zagrobni svijet“ i „mjestom Ozirisova pokopa“. U tekstovima nepravedno zapostavljenog Shabakina kamena (tzv. Memfiska teologija) proglašenih izmišljotinom (datiranim oko 750.-700. g. pr. K., danas u British Museumu), između ostalog, stoji: „Ovo je zemlja Ozirisova pokopa u Kući Sokarovoj“. Nadalje, na natpisima na steli iz Nove staroegipatske države između sfinginih šapa stoji (u 7. retku) da se Sfinga nalazi „…pokraj Kuće Sokarove… u Rostauu…“. Drevnim Egićanima je Duat značio „kraljevstvo“ mrtvih, a Oziris je bio vladar tog područja „Zemlje“. Zemaljskim preslikom Duata smatralo se tijekom Doba piramida područje Memfisa s piramidalnim strukturama, a Giza je povezana s tzv. „Petom podjelom“ ili „Petom kućom“ Duata znanom i kao „Kuća Sokarova“ u Rostauu. U tom tajnovitom mjestu smješteno je i Ozirisovo tijelo, što potvrđuju Shabakin kamen i Piramidski tekstovi (ili Tekstovi piramida). Čuveni „Usnuli prorok“ Edgar Cayce govori o tzv. „Dvorani spisa“ i u njoj smještenim „tragovima o postojanju Atlantide“ riječima: „…postoji komora ili prolaz od desne prednje šape [Sfinge] do tog ulaza u dvoranu spisa ili grobnicu spisa… To se mjesto nalazi kada sunce izlazi iz vode, a linija sjene ili svjetla pada između šapa Sfinge, koja je kasnije postavljena kao čuvar ili stražar…“. Utemeljitelj Antropozofskog društva Rudolph Steiner je u knjizi „Egipatski mitovi i zagonetke“ (1908.) otvoreno govorio o izgubljenim „knjigama Thota-Hermesa“ i „Dvorani spisa“ riječima: „veliko blago okultne mudrosti u području medicine jednog će se dana uzdignuti na svjetlo, mudrosti koju je čovječanstvo nekoć posjedovalo“. (Robert Bauval, Tajna komora, Potraga za Dvoranom spisa, Mozaik knjiga, Zagreb, 2003, str. 91, 104-105, 107-108, 199, 202).
Po nekima je piramida izvorno bila zamišljena kao trokut, a dugo vremena nije bila dovršena. Navodno je poradi promjena i razaranja od početka do završetka izgradnje proteklo nevjerojatnih „6000 godina“. Navodna namjena je (civilizacijski) kanalizator energije, a dijelom i obnavljanje stanica. Kao i piramide općenito, Velika piramida „spiralno pokreće energiju prema gore“. Ono što bi mogli nazvati posebnim dijelovima piramide su „komore za pomlađivanje“ odnosno očuvatori stanica. Piramide su „emitirale energiju za ono što je kružilo oko Zemlje“. Šteta je načinjena onog momenta kada su nazadnjačkim činima čovječanstva uklonjeni tamo smješteni kristali „stvorili poteškoću u proizvodnji energije nužne“ za izviranje prema vani. (Phyllis V. Schlemmer, Jedini planet izbora, Izdavač „Andrijići“, Korčula, 1996, str. 131-132, 135).
Jedan od najvećih hrvatskih znanstvenika svih vremena Milan pl. Šufflay napisao je i SF-roman koji itekako ima utemeljenje u onom prvom, znanstvenom, ali i pronicljivom: „Žrtva je jedan od kriterija Života; u milijunima šalje životni elan jaja, koja izgibaju, da se jedno održi. Bitna oznaka svake religije jest žrtva; ona je po kolektivnom vjerovanju primitivnih i prosvijetljenih nužna za uspjeh u velikim poduzećima. Svjesna individualna žrtva jest jasan znak da je sadašnjost upravo takva funkcija budućnosti kao i prošlosti. […] Ovo doba nije više u organ-projekciji mozga, u bujanju tehničke kulture gledalo sreću čovječanstva, već se vratilo k nositelju kulture, k germinalnoj i socijalnoj plazmi, koja je baš od tehnike strahovito nastradala; indijskom filozofijom i kitajskom [kineskom] etikom nastojalo je provoditi individualnu i socijalnu katarzu; stavilo se u službu religiozne tendencije jajeta, koja je ovaj put uzela formu humaniteta, pune ljudske svijesti. […] Kako je pak ujedinjavanje a ne borba, temeljni princip Života, ćelije se ujedinjuju u sve više agregate, u sve više zoogene asocijacije, sve do čovjeka […] Pod konac trećeg doga, kao jedan od najjačih predznaka novog doba, javilo se istraživanje tajna podsvijesti, tzv. psihoanaliza. Naslutilo se da je svijest mozga tek segment, ili bolje, tek malena svijetla centralna zona veće i mozgu tamne svijesti, da postoje dva sumarna jastva u čovjeku s centrima u mozgu i u seksualnom pleksu, da doista imade neka vrsta demona, eu- i kakodema, koji pomoću formula svijesti dadu egzorcirati i zatraviti. […] Ali upućeni ili ezoterici ovoga doba nijesu se ni tomu čudili, jer su znali da otkrića i napredak spoznaje nijesu blijesak pojedinca već odsjev sveukupnog teluričkog [zemaljskog, zemnog] života, koji je opet funkcija kozmosa [svemira]. Znali su da je treće doba, dresirano na materiju, moralo biti slijepo u ovom pogledu, da je ono, kako je glasio izraz ezoterika, bilo ‘hipnotizirano od karme’. […] Ali apstraktna misao ne atomizira samo atom, već ona cijepa [spiralizira, zakrivljuje] i – samu sebe. […] Očito mora postojati velik, kozmički zakon cijepanja [spiraliziranja, zakrivljenja]. Isječak njegov vidljiv je u kristalizaciji materije, u plastici života, u kauzalnosti [uzročnosti] iste misli. Mora postojati zapovijed nepoznata praizvora, matematička zapovijed karme. […] velika okrugla kupola […] To je arhitektonska tvorba u kojoj je primitivna kućica iranskih Saka postigla svoju metu, natkrilila razvoj afrikanske mastabe do piramide, natkrilila pače obelisk, zvonik i pagodu, koji su postali iz kamena za religioznu žrtvu. Jer ta se kupola nije samo digla prema nebu, ona prodire najdalje u njegove dubine. Čuva najbistrija kozmička oka, ljuštura je za najveći ekvatorijal zemaljske kugle […] Leći i teleskopu ne čudi se nitko, jer ti su u oku, kao što je fotografska ploča na retini. […] Penši, najviši eksponenat jajeta jest ljudski mozak. […] Iz naoko linearnog naslijeđa prelazi on u naslijeđe plohe. Mozak je kvadratički eksponenat jajeta […] osebujne pagode. Svojim oblongnim i dosta gusto poredanim otvorima prema vrhu podsjeća ona na zagonetni hram Maja, što se sačuvao među ruševinama Uxmala u jukatanskim šumama, a kojemu su davni španjolski otkrivači nadjenuli ime: ‘hram golubova’. […] Pojam penšija tamno su naslućivale već totemske životinjske priče, koje su bujnim životom živjele i u europskom srednjem vijeku. […] ‘Boje i morfa matematičke su funkcije koje se međusobno determiniraju. Uzmimo, da kao slikar Cold, ali sposobnijim sredstvima, arehus ide za tim morfom determinirati svjetlo. Što mislite, koji će oblik on uzeti?’ ‘Ha, pa onaj oblik koji od sviju najjače cijepa svjetlo’ klikne Pit, pričem je iskolačio oči, kao da je ugledao čudo. ‘Arheus uzet će oblik prizme!’ “. (Milan pl. Šufflay, Na Pacifiku god. 2255., Metagenetički roman u četiri knjige, Prosvjeta, Zagreb, 1998, str. 37, 142-143, 146, 148, 162, 166, 168-171, 178).
„Kao standard mjere, stari su Egipćani poznavali polarni promjer zemlje. […] Egipćani su poznavali i točno trajanje sunčeve godine. Prema ovim dvjema vrjednotama izgrađena je Velika piramida i svi njeni detalji. Unutarnji sistem hodnika i komora daje potpuni katalog astronomskih vrjednota za period od 6000 godina.“ (Dr. Milan pl. Šufflay, Proročanstvo Velike piramide, u knjizi: Izabrani radovi, II. dio, Nakladnik Darko Sagrak, Zagreb, 2000, str. 92).
Za Velji Vrh na Šipanu, najveći vrh na otoku Šipanu blizu Dubrovnika, negdje stoji da je visok 215 m, ali uglavnom se upotrebljava podatak o 243 m. To brdo ima izgled pravilne piramide. Dobro je imati na umu i nekadašnje Jadransko more koje je u prošlosti dijelom bilo kopno (osobito u sjevernom dijelu). „Najveći vrh otoka dugog oko 9 km, površine oko 16 kvadratnih km je 243 m visok Velji vrh (na kojem su još ostaci utvrda ex-JNA, kao i svugdje po otoku koji je izbušen, osobito sa strane otvorene prema pučini)“. Međutim, na Šipanu ima svejedno dosta spilja, pa je nedavno i g. Stipe Božić trebao snimati emisiju upravo o spiljama na Šipanu. Nadalje, ima i „megalita“ ili barem nečega što podsjeća na to, ali to bi mogla biti grčka, helenistička i/li rimska reminiscencija.
Zanimljiv je naziv Velji Vrh i dr. „Na otoku Cresu u Kvarneru dolazi mjesna oznaka Veli bok (nedvojbeno nastalo od Velibog) dva puta, i to svaki put lijevo. Sjeverni šiljak otoka zove se Veli bok, a u sredini otoka nalazi se najviša gora Šiš sa sljedećom scenarijom: na zapadnom obrežju te gore nalazi se drugi Velibok, a njemu nasuprot strma stijena Černi kao dokaz da je i tu bilo svetište“. (Dr. Milan pl. Šufflay, Otkriće velike tajne slavenskog poganstva, u knjizi: Izabrani eseji, rasprave i članci, I. dio, Nakladnik Darko Sagrak, Zagreb, 1999, str. 102).
Pjesma „Najteži grijeh“ završava riječima: „junak pojde za ‘no crno more, / a divojka za ‘nu crnu goru, / u gori je jezero zeleno.“ (Zlatna jabuka, Hrvatske narodne balade i romance, II. knjiga, Zora, Zagreb, 1956, str. 133). Obično se zagrobni život može usporediti s „jezerom“ vječnosti, a piramide su u određenom vremenu mogle poslužiti i kao „grobnice“ jezera povijesne zbilje, te uopće kao skrovišta i obnavljališta za (ono)strano.
Đivo Bašić
