Kažu da su čuda svijeta piramide afričke.
Zabranjeno pušenje
Ja sam Brad Pitt, a Angelina ti je unutra – pruža ruku Salko Novokmet, do velikog belaja u Bosni fizički radnik u prehrambenoj industriji, danas – promotor piramida. Zajebant mladu i pametnu vodičku Azru Ohran zove Angelinom, aludirajući na poznate koji su se divili piramidama iz Visokog koje je prvi prepoznao Semir Osmanagić kad je u posjetu ovom gradiću, nedaleko Sarajeva, dignuo glavu i zamišljeno pogledao u brdo koje je geometrijski simetrično i završava vrhom poput grobnice faraona u Egiptu.
– Doktor hoda po svijetu, a ovdje se uzda u mene i samo u mene – šeretski će Salko. On i drugi iz Arheološke fondacije bosanskih piramida dočekuju grupe turista kao na automatskoj traci, a Azra i ostali vodiči vode ih kroz kilometar i dvjesto metara tunela Ravna u koji insan, čitat ćete kasnije, uđe bolestan, a iziđe zdrav. Baš tako.
I don’t feell anything
– Ko vam kopa ove tunele? – pitam Salka dok radnici iznose pune tačke kamenja i zemlje.
– Ne kopaju, nego čiste! – ispravi strogo, a to će mi se kasnije dogoditi još nekoliko puta, jer glavni je vic u tome da su Osmanagić i volonteri iz cijelog svijeta odlučili raščistiti tunele u smjeru jug – jugoistok do piramide Sunca, a kako bi, kao i u onim afričkima o kojima pjeva Pušenje – zašli u njezinu utrobu. Ali, jebaji ga, kazat će mi stari Salko, ne čisti se samo pravolinijski, nego kad ne ide direktno, onda se otvaraju bočni izlazi i prostorije, a svega dolje – dvadeset i pet metara pod zemljom – ima: neobičnog i po dvadeset i pet tona teškog kamenja, jezerca sa sto posto čistom, pitkom vodom, i suhozida koje je, tvrdi Doktor, kako ovdje Osmanagića najčešće imenuju sljedbenici, gradila ljudska ruka, a ne oblikovala priroda po geofizičkim zakonima, kako je to na prvu pomislio naivni novinarčić.
– Osjećate li koliko je fin kiseonik iako smo pod zemljom? – kaže Azra i ne laže. Nevjerojatno je da u tunelima, silnoj vlazi unatoč, normalno dišemo, “a i krvni pritisak vam je ovdje idealan. Ultrazvučno zračenje na vrhu piramide iznosi 28 kiloherca, što je ključno za levitaciju. Dosta spiritualnih posjetilaca kažu kako se osjećaju kao da lebde kada se nalaze na vrhu. Izmjerena je i frekvencija od 7,83 herca na dnu, koja je poznata kao Šumanova rezonanca, koja je idealna za sav život na planeti jer pod njenim utjecajem najbolje razvijamo svoja fizička, umna i spiritualna čula i sposobnosti”, podsjetit će na bošnjačkom i engleskom Azra nas i grupu žena iz Bahraina, s kojima sam meditirao pokraj pet tona teškog megalita dok je vani hodža milozvučno kujisao s jedne od brojnih visočkih munara.
Sjedimo u krug kao spiritisti, ispruženih dlanova nad ogromnim kamenom od keramike koji kao da je skulptor oblikovao, pa pokušavamo uhvatiti barem tračak energije koji, veli Azra, “emituje jajoliki kvarcni kamen iz utrobe megalita što negativnu energiju podzemnih voda ionizuje u pozitivnu i tako nas u ovoj liječilišnoj komori pod zemljom čini zdravima i krepkima”.
– I don’t feell anything – šapćem Arapkinji do sebe koja je zatvorila oči i pokušava pronaći duhovni mir na brdovitom Balkanu, a vodička lijepo, kako to samo u Bosni znaju, pripovijeda o nekoliko civilizacija koje su tu, nedaleko od brda Visočica za koje Osmanagić veli da je piramida, gradile svašta nešto.
Prva je prokopala tunele “dvadeset hiljada godina prije nas, druga ih zatrpavala petnaest hiljada godina poslije”, a ova naša, zaključili smo sami, unatoč protivljenju znanstvene zajednice teoriji koja se suprotstavlja svemu čemu nas uči konvencionalna arheologija – kopa, pardon, raščišćava, prolaze do piramide koja nije grobnica, kako su nas krivo učili, nego prava energetska mašina koja slavi život.
– Sasvim različiti materijali koje su unutra nanijele dvije civilizacije očito jako naprednih ljudi, govore nam da su oni željeli sačuvati ovaj energetski sklad, pa su zatrpavali tunele krijući put u piramidu koja ima svoje predvorje i hol što vodi u njenu utrobu, a do kojeg nam, prema našim procjenama, treba još tri kilometra – tumači Azra.
Koliko je to mukotrpan posao, svjedoče i “rabbit’s corridors” kroz koje radnici prolaze četveronoški i iznose i vuku sve što se tu nekada iz nama nepoznatog razloga nabacilo.
Pet stotina čistača
I dok lutamo labirintom kroz koji se petlja devet tunela s brojnim bočnim izlazima, saginjući se na mjestima da bi prošli dalje, dolazimo do zaključka da nije bilo moguće kopati krtičnjak pod planinom ili piramidom, svejedno, a da se ona ne uruši. Tuneli su očito postojali, a je li ih, kada, i zašto kopala ljudska ruka, znat će se više kad jednog svečanog dana volonteri kopači, pardon, čistači, kojih bude i po pet stotina iz 52 zemlje svijeta, napokon zađu u Piramidu sunca i zadnjeg skeptika uvjere da je Semir Osmanagić, kojeg zbog kaubojskog šešira zovu bosanskim Indianom Jonesom, bio u pravu kad veli da piramide nisu gradili samo Egipćani, Maje, Azteci ili Inke, nego svi i svugdje, samo ih, zapravo,
ne znamo prepoznati.
– Ići ćete sada dolje desno, pa za jedno kilometar-dva opet desno, baš pored crkve svetog Spiridona. Omašite li, možete skrenuti i kod groblja. Samo polako, ja sam već javio, tamo će vas čekati jedan pomali čovjek. Ime mu je Namik – reče Salko alias Brad Pitt, pa tako i bi. Rekli smo vam da drži sve pod kontrolom dok Doktor hoda po bijelom svijetu i širi legendu.
Simpatični Namik Mejdija sve te znatiželjne Slovence, Arape, Bugare, Mađare, Španjolce…, sve one, zapravo, koji obiđu i Međugorje i Stari most u Mostaru, sarajevsku Baščaršiju, ugosti i ovdje u Visokom – novom bosanskohercegovačkom turističkom središtu.
– Vatikan se ne usudi priznati Međugorje, a nauka piramide u Visokom, a tko je god bio i tamo i vamo osjeti jednu nevjerovatnu energiju. Ja nisam vjernik, meni ni crkva ni džamija ne predstavljaju ništa, ali kad sam se uspinjao na Brdo ukazanja u Međugorju, rekoh samom sebi – aha, vidiš, Namik, kako ti je korak lahk, kako ne osjećaš napor i fino dišeš. E, to je energija koja kola sa svih strana, a piramide su prave energetske mašine.
– Mislite, zbog vertikale s nebom?
– Bravo, vidite da ste shvatili, znate kako je gospodin Tesla hvatao energiju, s tom razlikom da ovdje imate sve više energije što se uspinjete više, a kad dosegnete vrh, ona se vraća dolje. Ma, govorim vam, savršen sklad – vodi nas Mejdija uzbrdo, a korak mu dječački, on se ne uspinje, on poskakuje spretno poput divokoze, iako je bio teško stradao u prometnoj nesreći dok je vozio kombi s glasačkim listićima u izbornoj noći. U sto metara duboku je provaliju upao, deset posto šansi mu za život davali, ali prevario sretni Namik i liječnike i nji’ovu suvremenu medicinu. Kako se taj pentra piramidom, dođe ti da ga na Olimpijske igre pošalješ. E, sad, je li to zbog energije ili jer je, kako Salko reče – pomali čovjek, ne znam, ali kao da ga nešto nosi, vuče, tjera.
Namik nam pokazuje ključni dokaz da Visočica, na kojoj se nalaze ostaci grada Visoki kraljevske loze Kotromanića, nije ništa drugo do piramida koja je građena nešto drugačijom tehnikom i materijalima od Keopsove. Uzgred rečeno, nju se držalo najvišom na svijetu, dok nije otkrivena bosanska piramida Sunca, čijih 220 metara čeka blagoslov struke.
– Pogledajte ove savršene betonske blokove, razmislite o tome je li moguće da ih je priroda ovakvima napravila, i da su se tek tako našli tu nasred Visočice – pokazuje nam betonske blokove koje je skrila gusta šuma, pa ih vidite tek kad im priđete sasvim blizu, a zato se, jasno, kao i za svako čudo, treba malo oznojiti i jezik isplaziti.
Ja, ja, shvatio sam
– Sedam ispitivanja betona do sada je urađeno, i sva su potvrdila da se radi o blokovima. Ovdje je jedna vrlo važna sonda – kližem po blatu da bih poćirio u dubinu piramide, a Mejdija objašnjava kako se tu vidi da pod betonom postoji sloj zemlje, gline, lapora, a onda opet, reći će, “nailaze pravilno oblikovani kameni blokovi koje je načinila, sasvim sigurno, ljudska ruka prije dvadeset i devet hiljada i dvjesto godina, četiristo godina gore-dolje” – konta predratni trgovac što zbori poput sveučilišnog profesora, pa tumači da se kamen iz podzemnih tunela dovlačio na centralni plato, a onda se oblikovao u blokove da bi se sagradile piramide koje su, pogledajte oko sebe, baš svugdje – i tamo lijevo i desno od rijeke Fojnice što se ulijeva u Bosnu, i ovdje gdje smo mi.
Cijelo Visoko potkopano je podzemnim tunelima koji ih, shvatio sam, povezuju da bi energija kroz njih kolala i penjući se prema vrhovima doživljavala svoj orgazam, pa se blaženo vraćala k blatnjavoj majčici zemlji i nanovo obnavljala.
– Pitaju me jarani, bolan, Namik, a što vi te piramide fino ne ogolite, da se to vidi, a ja im kažem, možemo isto tako dovesti građevinsku mehanizaciju pa prokopati tunel do piramide…
… ali ne želite poremetiti energetski sklad?
– Ja, ja, vidite da ste shvatili, pametni ste, jer cijela ta priča koju su stvarale napredne civilizacije prije naše ima svoju logiku. Ta im trava, zelenilo, dođe ko neka izolacija, fasada, jer nisu sve piramide građene isto, jedno su one u Americi, drugo u Egiptu, treće ove naše – najstarije i najveće. Zato mi, zapamtite to, ne kopamo, nego čistimo, tražimo pravi put do glavnog hola, ma koliko to dugo trajalo i naporno bilo, a ovim tempom i metodama rada koje su posve prirodne, nenasilne, trajat će godinama – reći će rastom “pomali”, a duhom veliki čovjek, dok mu se očima zrcali istraživački žar, jer, “kažu da su čuda svijeta
piramide bosanske…”
Galerija
