Ekspedicije s Ajdinom
Piše: Ajdin Ahmetspahić, koordinator vodičke službe
Treća grupa volontera, učesnika ovogodišnjih „Ekspedicija na Bosanske piramide s volontiranjem“ završila je svoju smjenu i napušta BiH dok se četvrta grupa polako smješta i očekuje svoj prvi radni dan.
Treća grupa brojala je 30ak volontera iz različitih zemalja, prvenstveno Evrope – Švedske, Njemačke, Hrvatske, Engleske, Norveške i Španije kao i zemalja iz drugih dijelova svijeta – SAD-a, Turske i Australije.
Dakle, heterogena grupa, izmiješana narodnostima, nacionalnostima, rasama, religijama i starosnim dobima.
Ipak, svi su „kao jedan“ vrijedno radili tokom radnih sati na piramidi Mjeseca, Tumulusu u Vratnici i čisteći najnovije sekcije tunela Ravne 3.
Na Tumulusu je očišćen prilazni plato strukture, uklonjene vlati i korijenje trave koja je izrastala između pješčarnih blokova popločanih terasa i uklonjeni nanosi zemlje i gline nataložene tokom kišnih dana. Sada naš Kameni hram u Vratnici izgleda mnogo ljepše i reprezentativnije mnogobrojnim gostima koji obilaze ovaj dio doline bosanskih piramida.
Na piramidi Mjeseca su počistili sondu broj 1 na samom podnožju piramide nakon čega su se, poslije visokih julskih temperatura, radosno vratili čišćenju podzemnih tunela. Niža tempratura u prahistorijskim prolazima lokaliteta Ravne 3 djelovala je magično nakon sati provedenih na otvorenom. Tako su naši volonteri vidno uživali dodajući kante sa „fill-up“ materijalom unutar živog lanca koji se protezao dvadesetak metara, od unutrašnjosti tunela gdje se materijal punio, do ispred ulaza gdje se puna kanta praznila da bi se ponovo prenijela iz ruke u ruku do čela.
Naš arheolog Amna, geolog Rich i koordinatorica Marie-Sophie uvijek su s osmijesima i strpljivo izdavali instrukcije kako bi se radna snaga naših pomagača iskoristila što efektnije,a osjetljivi dijelovi arheoloških iskopina ostali zaštićeni. Tako smo i u toku prethodne dvije sedmice pronašli interesantne ulomke keramike i predmet koji podsjeća na crijep iz perioda Rima, dakle plodonosna otkrića koja će nam reči više o onome što se događalo u ovom, čini se, dosta frekventnom dijelu početnih tunela.
Tokom vikenda ponovo smo putovali. Vrlo rado sam pokazao našim gostima stare ulice Baščaršije u Sarajevu, te vrlo živu prošlost iza svakog ugla ovog jedinstvenog grada. Uvijek je lako fascinirati one koji prvi put obilaze Sarajevo jer šarene radnje s rukotvorinama, stare zgrade iz različitih perioda proteklih 500 godina, džamije, katedrale, hanovi, pijace i drugi objekti govore sami za sebe. Šetati se Ferhadijom i osjetiti taj privlačni, prijateljski duh Sarajeva, nije nimalo teško.
Obišli smo i kamene kugle u Zavidovićima gdje smo u kombinaciji drevne šume i prastarih megalitnih sfera imali zajedničku meditaciju i pokušali osjetiti dio prošlosti. Nikada ne zaboravim pokazati i srednjovjekovnu kulu u Vranduku i svratiti na inspirativnu prezentaciju o mističnoj prošlosti ovih prostora.
Treći izlet je morao biti bar u podnožje neke od „svetih“ bosanskih planina pa smo tako posjetili obronke Prenja i njegovo prelijepo „Gorsko oko“, Boračko jezero. Iako nas sunce nije pratilo i taj dan, naše razigrane volontere to nije spriječilo da se okupaju u kristalno čistoj vodi ovog potomka drevnog glečera..
Čitavo iskustvo uvijek dobro upotpuni naša domaća bosanska hrana. Na zaboravljam im nikada naglasiti da nemamo genetski modificirane uzgojene biljke i da su sjemena koja naši farmeri koriste za uzgoj povrća ista ona koja su stotinama godina koristili njihovi pradjedovi. Tradicija organskog uzgoja voća i povrća se osjeti okusom kao i energija koja je uložena u njeno pripremanje. Zato je jedan od uslova za naše dobavljače hrane, koji su obično lokalna udruženja žena, da su nasmijani i da kuhaju s ljubavlju. Sočna hrana tada dobija i šestočulni doživljaj pa se naši volonteri nakon jela još dugo zadržavaju za stolom, odmarajući s punim stomacima i blaženim osmijehom na licima.
Druženje smo završili zajedničkom večerom gdje smo svim učesnicima Ekspedicija iz prethodne dvije sedmice uručili poklon knjigu autora Dr. Osmanagića, s posvetom i zahvalom, te aplauzom za svakog pojedinačno.
Ove večere zovemo „Vidimo se“ večerama, umjesto „Zbogom“ večerama, jer smo sigurni da ćemo se još vidjeti.
Galerija
