Prilikom posjete Visokom u junu ove godine, na nalazištu Vratnica imali smo priliku da vidimo fascinantan "kameni" blok. Ležao je na betonskoj plohi prepolovljen po dužini i "otvoren". Napravili smo nekoliko snimaka i kasnije analizirali mogućnosti njegovog nastanka. Ulogu monolita nismo ninaslutili. Zapazili smo da je u betonskim terasama mnogo takvih blokova različitih oblika.
Na priloženom kolažu, na fotografiji br. 1 koju smo napravili u rano proljeće, vidi se isti "kamen" u komadu. Pri povećanju, na njemu je vidljiva dužna raspuklina. Kamen se vjerovatno obrušio usljed erozije s gornje terase.
Na slikama 2 i 3 koje smo napravili u junu, monolit je prepolovljen i otvoren. Dužina monolita je oko 150 cm, a debljina svake polovine je oko 5 cm.
Slika 4 prikazuje odnos veličine u odnosu na mobilni telefon. Na velikoj fotografiji vidljiva je unutrašnja struktura monolita. Napravljen od neke vrste izuzetno čistog silikatnog pijeska sive boje. Struktura sivog materijala je ujednačena.
Po rubovima površine uočljive su promjene u boji materijala. Na početku sam mislio da je to oksidacija usljed ulaska vode kroz raspuknute rubove, ali naknadnim posmatranjem vidi se da je ta zona ušla duboko u materijal i da je sastavljena iz dva sloja, jasno odvojena.
Na slici 5 je naknadni prodor vode u najtanjem dijelu monolita oksidacijom smanjio razliku u boji materijala, ali su i dalje vidljivi prvobitni slojevi, kao u donjem dijelu monolita.
Sve ovo mi nameće zaključak da je monolit, dok je još bio svježe napravljen, bio podvrgnut nekom termičkom ili hemijskom procesu, i to u dvije faze obrade. Na to ukazuju vanjska dva sloja boje materijala.
Moguće je i da su promjene nastale i usljed uticaja vlage, a u tom slučaju su vidljiva dva različita perioda izloženosti. Jedan je moguće bio kraći i intenzivniji (npr. poplava velikih razmjera – potop), a drugi u duži i sa manjim uticajem vlage.
Ova zapažanja su plod moje nestručne analize. Meni, kao inženjeru elektronike, interesantna je sličnost opisanih slojeve na silikatnom materijalu sa načinom izrade silicijumskih pločica na poluprovodnicima i slojevima koji se pri djelovanju na njih dobijaju. Zato me zbunjuje uloga tako čistog i zatrpanog materijala u jednoj prastaroj građevini.
Od kompetentnih ljudi iz Fondacije čuo sam i priču o izmjerenim veoma jakim promjenama energije na nalazištu Vratnica. Možda su i ploče koje se tu nalaze dio jednog do sada nepoznatog sistema.
