Autor: Mate Puljak
UVOD
Kako vrijeme odmiče sve više se povezujem s ljudima diljem Hrvatske i BiH, stoga nije čudo da je i najnovije senzacionalno arheološko otkriće koje potječe s prostora drevnog ilirskog grada Delmiona došlo najprije do mene. Kao što sam već nebrojeno puta kazao; IMOTSKI JE DELMION 1. Koliko ih je kasnije bilo dok Justinijan “Novom gradu” nije vratio ime Delmis, možemo samo nagađati jer je Delmion eponim. Odlaskom nekih ljudi iz Imotskog biti će prezentiran dokaz da je često spominjani grad Nova ustvari predgrađe kasnoantičkog Delmisa. Nova je marker starog grada. “Tabula” i “Itinerar” ne preciziraju Novu toliko koliko je to isforsirano i nategnuto jer, budimo realni, nitko sa sigurnošću ne može tvrditi gdje se nalazio famozni Pons Tiluri od kojega se broje milje ali je jasno da se Nova veže uz Imotsko polje. Grad je bio samo jedan kao i danas i nije bilo mjesta za više gradova. Runović nikada nije bio grad već predgrađe kao i Proložac. Imota je isto što i Delmota - Delmata- Delmion. Pogledajmo kako sve naše ispolirane gradinske rupe, koje nisu kultne ili “palisadske”, konačno dobivaju svoj smisao.
Autor: Mate Puljak
“Sve dok budem živ neću zaboraviti doček i srdačno ugošćenje što mi ga je iskazao vojvoda Pervan u Kokoriću.”- Alberto Fortis
Dr. Semir Osmanagić i njegova supruga Sabina stigli su u kasnim posljepodnevnim satima 09.lipnja u etno selo Kokorići, Vrgorska krajina, Hrvatska. Ribarska je noć, srdačno su primljeni i smješteni u jednu od kamenih kućica. Priču starog sela Kokorići struka vodi pod srednji vijek ito zbog nekoliko pokretnih arheoloških nalaza koje su tamo pronašli. Oni samo potvrđuju da je selo korišteno u srednjem vijeku a kada je ono točno izgrađeno to nitko sa sigurnošću ne može reći. Monumentalnost blokova, specifični graditeljski zahvati, blizina starijeg naselja Gradine, pričaju jednu drugačiju priču. Dobro protrljajte oči jer...i ovo je kod nas!
Autor: Mate Puljak
Dana 26. svibnja 2017. godine u 20 sati, povodom skorog obilježavanja 300. godišnjice oslobođenja Imotskog od Turaka, otvorena je izložba orijentalnog oružja iz fundusa “Hrvatskog povijesnog muzeja Zagreb”. U prostorima “Zavičajnog muzeja Imotski” nalazit će se do veljače 2018. godine. Izložba nosi naziv “...ZA SLOBODU ZLATNU!” i rezultat je suradnje “Pučkog otvorenog učilišta Imotski” i “Hrvatskog povijesnog muzeja” iz Zagreba. Ideju o dovođenju ovako vrijedne i značajne izložbe, potpisuje voditelj muzejsko-galerijske zbirke, Branimir Leko. Pozivamo sve ljubitelje starog oružja i sve one koji budu u prilici, napose građane Bosne i Hercegovine kojima će Imotski ovo ljeto biti tranzitna točka na putu do mora, da navrate i posjete ovu doista vrijednu i jedinstvenu izložbu koja je ujedno i dio njihove povijesti.
Autor: Mate Puljak
“Ima jedan izgubljeni svijet
Gdje postoji tajna sila
Što je među nama bila...”
(H.Varešanović)
UVOD
Vrgorska krajina se smjestila između Imotske krajine i Neretve. Riječ je pretežno o planinskom masivu kojim dominira vrh Matokit (starije Motokit, Mutokit). Ovaj kraj je arheološki dragulj, zapostavljen kao i svaki drugi koji čuva tajne velike prapovijesne Ilirske civilizacije. Pošto me čitatelji često zovu da navratim u njihov zavičaj napraviti priču, nisam mogao odbiti poziv jednog Vrgorčanina (koji je želio ostati anoniman) . Mnogo toga što se krije na ovom prostoru nećete vidjeti na internetu. A ovo je tek početak, jedan mali pogled kroz ormar u Narniju,
zemlju lava.
Autor: Mate Puljak
“ A ti kad se moliš, uđi u sobu svoju i zatvorivši vrata, pomoli se Ocu svome u tajnosti.” (Mt. 6,6)
UVOD
Nisam li već pisao da je nevidljivo prava stvarnost? Nakon izleta kojega sam odradio s kolegama Ivanom Ćosićem, Antom Gudeljem i Matom Milinovićem dobio sam informaciju da jedan stariji mještanin Čaljkušića (82) zna predaju o nekakvoj pećini u kojoj su se za vrijeme turaka održavali kršćanski obredi. Prvo sam pomislio zašto ja ne znam za tu predaju a popisivao sam taj kraj još kao gimnazijalac. Kopajući po kutijama i prebirući oko 5000 listova formata A4, ipak sam nešto pronašao. Izlazak na teren je bio nešto posebno. Ne da smo pronašli pećinu i potvrdili priču nego smo u nju već ulazili kada smo obilazili Trbotor, Tamnicu i Veliku kulu. Dakle, kao što bi rekao cijenjeni kolega, kolumnist dr. Igor Šipić; matrica radi. Tada nismo imali svjetiljke tako da smo mnogo toga propustili vidjeti. Pogledajte fotografije tog predivnog svetišta koje vjerojatno pripada najstarijem starokršćanskom obredu ovih krajeva. Ne vjerujem da su se skrivali već je to bio izvorni obred. Jesu li stari kršćani preuzeli pećinu u kojoj su se ranije odvijali i poganski obredi? Uz svjetlo “baterije” teško je reći. No, sasvim je sigurno da pećina ima sve odlike, kako prapovijesnog tako i kasnijeg svetišta. Ovo je moj doprinos svima onima koji su istraživali, prezentirali ili spominjali pećine na području Dalmacije, bilo u kontekstu svetišta ili svetačkih nastambi.
Autor: Mate Puljak
Da li se još uvijek sjećate strahota minulog rata? A tko da ih se ne sjeća, kada skoro da nema čovjeka koji ga, na ovaj ili onaj način nije osjetio. Često me pitaju postoji li na Visokom ta piramida Sunca. Već sam dvije godine suradnik fondacije i smatram da sam, kao kolumnist i član regionalnog savjetodavnog odbora, sposoban reći nekoliko riječi o fenomenu iz svoje perspektive.
Autor: Mate Puljak
UVOD
Korizma je. Petak. Post. Uz post planiram uspon na još jednu neistraženu gradinu Imotske krajine , “Veliku kulu” u Čaljkušićima, kako bih zaokružio priču još jednog korizmenog petka. Iznenadna poruka mijenja mi plan. Prijatelj Ivan Ćosić mi već neko vrijeme dosađuje da odemo na Trbotor. To ga mjesto iz nekoga razloga posebno privlači. Rodila se ideja o konačnoj potrazi za drevnom Tamnicom iz narodnih predaja Goričaja, Čaljkušića i Lovreća pa smo put odgodili za idući dan. Izletu su se pridružili Ivanov kolega Ante Gudelj i moj rođak Mate Milinović. Sva trojica su moji vjerni čitatelji i podržavaju ovo što radim. Uživajte u novim misterijama i netaknutoj prirodi jugozapadnog dijela Imotske krajine.
Autor: Mate Puljak
Bošnjakova gradina, Lovreć, Imotska krajina... Nestručna rekonstrukcija i konzerviranje srednjovjekovne utvrde, kao prioritet, ispred istraživanja prapovijesnog polukružnog (ciklopskog) bedema koji leži izvan kasnoantičkih i srednjovjekovnih ostataka lovrećke utvrde. Stotine upitnika u zraku...i jedno veliko ZAŠTO?
Autor: Mate Puljak
Kada odrasteš na nekim arheološkim lokalitetima kao ja na Velikoj gradini (Dobrinče) i Gradu (Medov Dolac) i prekopaš ih “milijun puta” a onda netko iz “struke”, prilikom zaštićivanja lokaliteta kao kulturnog dobra, napiše niz pogrešaka, e onda moraš iste ispraviti te ukazati na neke stvari koje nisu vjerodostojno prikazane.
Autor: Mate Puljak
“Predaje mogu biti iskićene legendom ali u sebi uvijek sadrže povijesne istine.” (arheolog don Frane Bulić)
UVOD
O narodnoj pjesmi “Hasanaginica” je mnogo toga rečeno a kad se sve zbroji i oduzme još uvijek nemamo pravu lokaciju Hasan-aginih dvora niti mjesta iz pjesme na kojemu je podigao šator. Osim toga, nitko nije siguran gdje su sahranjeni glavni likovi. Turistima se govori o zidinama Asan-agine kule u Zagvozdu dok njegov grob lociraju u blizini sela Carevići u Poletnici. Aginičino posljednje počivalište turistička zajednica grada Imotskog prezentira na rubu Plavog jezera. To više nisam u stanju gledati pa ću dati svoju, doduše skraćenu tj. od strukovnih tumačenja ogoljenu, verziju priče kao jedan prilog koji može poslužiti svim istraživačima ove teme. O mojim saznanjima do sada nitko nije pisao.
Autor: Mate Puljak
“Kad svijet sazna šta možeš, sve će se promjeniti!” ( iz Supermana)
UVOD
“Vukov greb” je stećak u Zagvozdu, Imotska krajina. Može se reći da je svojevremeno bio najpoznatiji stećak ovih prostora koji je, sudjelujući na mnogim izložbama, proputovao svijet. Je li time dokazana predaja da stećci “hodaju”. Tko je bio Vuk, čovjek o kojemu je sačuvano nekoliko različitih predaja? U koje povijesno razdoblje možemo staviti njegovu priču (ako jest njegova)? Je li “Vukov greb” kršćanski spomenik kako tvrde neki samozvani eksperti za stećke ? Jesu li u pitanju možda krstjani, kako se smatralo kroz 20. stoljeće, ili je opet riječ o prapovijesnom “Starom narodu” tj. Ilirima? Pitat ćemo kamenog spavača, zarobljenog u vremenu...
Autor: Mate Puljak
UVOD
Kir Veliki, kralj Perzije i Medije iz iranske dinastije Ahemenida, vojskovođa, uman i religijski tolerantan čovjek, zakonodavac i važna biblijska ličnost koja je osnovala Perzijsko carstvo. Bio je sljedbenik zoroasterijske religije, snažno je utjecao na istočnu i zapadnu civilizaciju a posebno na Judaizam. Mnogi ga, uključujući i mene, smatraju većim od Aleksandra. Ono što ga povezuje s Ilirima jest njegova grobnica kojoj doista, nakon ovog članka, moramo posvetiti jedno opširnije istraživanje jer ima mnogo dostupne literature. Grobnica Kira Velikog ide u prilog mojoj tezi da je stećak nukleus antičkih hramova i grobnica.
Autor: Mate Puljak
UVOD
O Grabovcu sam već pisao u članku “Adam- misterij mjesta Grabovac”. Tema su bili kasnoantički ulomci iz zaseoka Tadići. U narodu su poznati kao “Adam i Eva” jer na to upućuje natpis koji je vjerojatno naknadno urezan. S vremenskim odmakom i s novim spoznajama mogu potvrditi ono što prije nisam mogao; radi se o Kadmu i Harmoniji (Hermesu i Hermioni).
Autor: Mate Puljak
UVOD
Mnogo godina ranije...Datum nebitan...Nekropola stećaka na Podrtlima kod Peza. Osobna ispovijest...Moj drugi posjet nakon iscrpnih predaja koje mi je poklonila sumještanka pok. Iva Puljak rođ. Pezo. Magija ŽENE I MAJKE a ne podrto tle... Ranko Marinković je napisao:” Svaka je zvijezda početak nekog kretanja. Svaka je misao zvijezda neke još nepoznate konstelacije utopljene u beskonačnosti vremena...”
Autor: Mate Puljak
UVOD
“I poslije slabe žetve treba sijati.” (Seneka)
Svakim danom mi se javlja sve više ljudi koji su užasnuti nemarom i nebrigom državnih institucija prema arheološkim lokalitetima. Meni to nije ništa novo. Godinama vodim strane državljane na obrasle bazilike, povaljane stećke, urušene bunare, zatrpane megalitske zidove...i oni se čudom čude: “Da je to kod nas, država bi ubirala velike novce!” E pa šta ćete kada je sve to kod nas a naše vlasti su baždarene tako da ubiru samo velike cifre odjednom a vlastitu imovinu nabavljaju ispod cijene kineskih rekvizita. Kupite vi tvornicu za 1 kunu kad ste tolike face! Zašto bi se naši natezali s nekakvim kartama za Crveno i Plavo jezero. Ma neka 60 000 turista godišnje to vide džabe...nije beg cicija! Pogledajte što se propušta održavati i naplaćivati u Solinu!
Autor: Mate Puljak
UVOD
“Povijest se ponavlja a povijesničari ponavljaju jedni druge.” (P. Guedalla)
Stećci su, kao ideja, nadgrobni spomenici vrhovnog svećeničkog tj. magijskog staleža prapovijesne Ilirske civilizacije koji su se u tu svrhu izrađivali od srednje bronce do dolaska Rima. Prije ukrašene spomeničke faze, kada se na njima ne nalaze prikazi niti se vide znakovi preciznije obrade, imali su nedokučivu svrhu vezanu uz 4 praelementa. Sve nakon propasti Ilirske civilizacije jest devastacija orginala tako da imamo kontinuitet koji to nije ali se na njega ne može drugačije gledati jer se radi o jednom narodu koji se postepeno razduhovio.
Autor: Mate Puljak
UVOD
Na samom istočnom rubu “kratera” Crvenog jezera stoji tajna nad tajnama, najveća gomila Imotske krajine u koju vodi nekakav ulaz. Sve do prije nekoliko dana nije mi bilo poznato da je netko stupio nogom unutra. Prijatelj mi je rekao da je to učinio njegov kolega Ante Gudelj zvani Guja i da će, ako mi je potrebno, to ponovo učiniti. Nema potrebe riskirati, bliži se Božić. Ne znam je li se Domagoj Nikolić usudio. Zelena glavica krije slojevitu priču tipičnu za jednu gradinu koja ima kontinuitet od rane bronce do kasne antike tj. Justinijana. Ovdje leže dokazi o obližnjem Delmionu, tu treba kopati. Legende vele da su se na Zelenoj glavici nalazili legendarni Gavanovi dvori. S ovog su se mjesta, nakon pada Velikog grada*, bacale majke s djecom u naručju. Prošećimo malo tim “drugim” najvažnijim mjestom u tezi o Delmionu.
AUTOR: Mate Puljak
UVOD
Nakon radio drame “Ili mi ili ri” autora Srđana Nogića i Đina Đivanovića, s kojima sam već nekoliko mjeseci u kontaktu, odlučio sam jednim osvrtom dati svoju podršku njihovu radu, pošto nisam imao vremena prezentirati megalitni zid u Osoju kako su Srđan i Đino predlagali prije ljeta. S druge strane, da razgalim srca svih onih koji vole vidjeti “bokun kresane vace” odvezao sam se do Podgrađa i Kostanja gdje stoji najmoćniji zid ovih prostora. Srđane i Đino, ovo je za vas!
Autor: Mate Puljak
“Bog a ne čovjek, mjerilo je svih stvari.” (Platon)
UVOD
Krstatice i Slivno spadaju u velike pustošije Imotske krajine baš poput prostora od Zagvozda do Ravče. Svijet je iselio. Oni najstariji su pomrli. Dikoji djed i baka prisjete se ljepših vremena koja nisu bila tako davno. Momci su iz udaljenih krajeva pješice dolazili curama na sijelo (silo), družilo se i pjevalo, bilo je mladosti...Rasipanje je otpočelo prvim odlascima u Njemačku a zatim su došle osamdesete i s njima velike migracije. Ostadoše samo dokazi velike i slavne prošlosti te legende kojih danas nebi bilo da ih na vrijeme nisam zapisao.
Autor: Mate Puljak
UVOD
Nema više onog starog svijeta koji je pamtio narodne predaje i njihovo čuvanje i prenošenje smatrao misijom. Davnih godina, hodajući po Tijarici i sakupljajući narodne pjesme i priče,
nisam zapisao ovo o čemu ću vas izvjestiti. O temi sam saznao u Splitu 1998. godine od jedne bake rođene na Tijarici. Posebnost ove priče, o još jednoj gradini, očitava se ponajprije u osjećaju prisustva Zla. Niti jedna jedina narodna predaja o ovom lokalitetu nije pozitivna. Zašto?
Autor: Mate Puljak
“Onaj, koji me je poslao, sa mnom je, i nije me ostavio sama, jer ja svagda činim, što je Njemu drago.” (Ivan 8, 29)
UVOD
Opačac na izvoru rijeke Vrljike, ostaci srednjovjekovne infrastrukture neobičnog izgleda na zemlji jedne poštene radničke obitelji. Braća koju poznajem bave se ugostiteljstvom i drže stari mlin. Ispred kuće teče rijeka Vrljika. U toj se idili , u svakom smislu, drži do tradicije. Upravo smo na tom mjestu ja i pok. arheolog Marijan Lozo često objedovali. Mislim da nitko nije svoj život proživio ispunjenije od njega. Godine koje smo proveli skupa po terenima nikada neću zaboraviti. Naučio me je mnogo o prapovijesti, pogotovo o keramici koju sam sposoban veoma približno datirati. S drugu stranu rijeke postoji priča koju su ispričali stotinu puta ali nitko onako kako treba. Odlučio sam posjetiti stare poznanike i objaviti jednu novu verziju priče o Opačcu, drugačiju od službene u koju neću niti ulaziti.
Autor: Mate Puljak
UVOD
Billubium je posjed kojega car Justinijan I. (527.-565.) daruje Benediktu Nursijskom (480.583.), odnosno benediktinskom redu samostana Monte Cassino. Spominje se u djelu; “ Epitome Chronicorum Casinensium”, u prijevodu ; “ Sažetak montekasinskih kronika”. Autorstvo neki pripisuju kardinalu Anastasiju Bibliotekaru dok drugi tvrde kako ga je sastavio benediktinac đakon Petar, knjižničar Monte Cassina, ito prema podacima iz Antoninova itinerara. Bilo kako bilo, ne ulazeći u njegovu dataciju, smatram da je sam podatak autentičan i da o njemu ne treba dvojiti. Billubium znanstvena zajednica ubicira u Berinovac nedaleko Imotskog. I nebi bilo ništa sporno da u tom mjestu ima štofa za tkanje takve priče. Uvjeren sam da znam gdje se ustvari nalazio.
Autor: Mate Puljak
UVOD
Slijedeće godine platit ćemo skoro 2 milijarde kuna investitorima u obnovljive izvore, a većina će otići za sporne vjetroelektrane s kojima se mulja već nekoliko godina. Izvještavam javnost, svoje čitatelje i borce na ilirskom frontu da su uslijed izgradnje vjetroparka u općini Šestanovac nepovratno uništeni ostaci prapovijesnih kamentraga koji su se nalazili s istočne strane ceste Katuni-Kreševo brdo. Sjećam se vremena kada su svi redom bili protiv izgradnje vjetroparka na tom području; inženjeri, arhitekti, arheolozi, konzervatori, kustosi ... Moj izvor, unutar firmi koje su surađivale na projektu, kaže: “ Primljen je ogroman mito!” Od te izjave se ograđujem. Zanima me samo stanje na terenu.
Autor: Mate Puljak
UVOD
Kolosalni željeznodobni bedemi koji su nekada čuvali gradinski kompleks u Tijarici gotovo da su se stopili s okolišem. Obrazac i način gradnje je identičan kao na lokalitetu Gradac-Rastovac. Zamoljen sam da objavim fotografije ukoliko sam ikada obilazio gradinu. Za ponovni odlazak i neke bolje fotke nemam vremena pa... što je - tu je.
Autor: Mate Puljak
“Mračni i skliski bili im putovi
kad ih Anđeo Jahvin bude gonio!” (Ps 35 6)
UVOD
“Grad”, mistični arheološki lokalitet na stijeni između dva lokvička jezera, Mamića i Knezovića. Sjećam se prvog uspona s Ljubomirom Gudeljem, kustosom MHAS-a. Nakon 10 god. prijateljstva danas se gledamo “preko nišana” jer je sam tako odabrao. To nije način! Stoga, kroz ovaj članak i grandioznost lokaliteta kojega prezentiram, pozivam sve istraživače Ilirske civilizacije da se ujedine. Tako ćemo ostvariti rezultate koje kao pojedinci, nikada ne bi bili u stanju ostvariti.
Autor: Mate Puljak
PEČATNJAK IZ BUDIMIRA
“Poput vjetra, vrijeme sa sobom odnosi imena i djela osvajača i običnih ljudi jednako. I sve ono što smo bili i sve ono što ostaje nalazi se u uspomenama onih kojima je bilo stalo što smo nakratko došli”- Stephen Towles
Autor: Mate Puljak
Ožiljci nas podsjećaju gdje smo bili, ne diktiraju kamo idemo.
Ako čovjek ne priznaje nikakve vlasti nad sobom, a uz to biva prepušten samom sebi, svom neznanju, svojim strastima..., tada on ne može imati jasan pojam što je dobro a što ne tako da uopće nije niti u stanju prigrliti dobro a odbaciti zlo. Slučaj iz Gruda, gdje je poradi izgradnje stambene zgrade uklonjena prapovijesna ilirska gomila, za koju treba provjeriti je li skupa s ostalim gomilama u okolici bila zaštićena od ministarstva kulture kao kulturno dobro, potiče nas na analizu ponašanja jednog sloja ljudi koji je na našem prostoru nastao u ratnom i post ratnom periodu.
ANTIGONEIA VS. OSOJE
Autor: Mate Puljak
“Bojim se ispranih usta
u kojima nema znakova...” (Igor Šipić, Tišina limba)
UVOD:
Antigoneia je drevni ilirski grad i arheološki park u Albaniji. Osoje je, za sada, tek obični prsten brda u Cisti Velikoj koji krije nastambeno-obrambeni kompleks iz bronce i kultnu gradinu na kojoj se nalazi 90 metara prapovijesnog bedema zidanog većim poligonalnim blokovima u ciklopskom stilu čija se težina kreće od nekoliko desetaka kila do tone. Osoje nikada neće biti arheološki park jer to ne odgovara anti ilirskoj politici u Hrvata niti komunistički zadojenom kadru koji je raspoređen po našim kulturnim ustanovama. Što je pak zajedničko tim dvjema lokacijama?
Autor: Mate Puljak
UVOD
S obzirom da primim mnogo osvrta na članke nekada je nužno udovoljiti čitateljima po neki zahtjev, molbu i slično. Obavezno vratim sve mailove i zabilježim ako mi je netko nešto dojavio. Uspostava nekih kontakata može dovesti do novih otkrića, novih zaključaka i zajedničkih projekata zato je bitno da svi mi koji se bavimo istraživanjima budemo povezani. To je mnogo korisnije od međusobnog pljuvanja.
Autor: Mate Puljak
“Bogu dušu, Bog je neće...” (narodna)
UVOD:
Nekoliko stotina metara jugozapadno od zaseoka Puljci, (Dobrinče, Imotska krajina) u predjelu poviše toponima Klanac, postoji zanimljiva vodosprema oko koje su kružile legende da je bila grob. Ako u njima ima istine, kolika je morala biti osoba koja je pokopana u nju i kolika je snaga bila potrebna da bi se navalila najveća ploča?
Piramide, tuneli i park su otvoreni svaki dan u godini, bez izuzetka.
Radno vrijeme od 9:00 - 16:00.
Posljednji ulazak u tunele u pratnji službenog vodiča je u 16:00 sati. Trajanje obilaska: 45-60 minuta. Temperatura u tunelima: 13 stepeni.
Meditacije od 9:00 - 18:00 sati.
Kontakt:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Telefon: Anja +387 (0)60 353 5062
