Welcome to the official web page of the 'Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun' Foundation / Dobrodošli na službenu web stranicu Fondacije 'Arheološki park: Bosanska piramida Sunca'al Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian

A+ A A-

Administrator

PRVA MISAO

subota, 10 februar 2024 16:49 Objavljeno unutar Moj kutak: DRAGO PLEĆKO

Piše: Mr. Sc. Drago Plečko

Patnja dolazi od pitanja „što bi bilo kad bi bilo?“, „što će biti ako će biti?“ i „što bi bilo da je bilo?“
TAJNA SVIH ZABLUDA JE U TOME DA ČOVJEK GOTOVO UVIJEK SLIJEDI ONO ŠTO JE UMU PRIVLAČNIJE PA MAKAR BILO POSVE BESMISLENO
Tendencija je uma oko svake ideje iznjedriti čitavu dramu koja se neprestano širi. Jer je konačni cilj svih živih bića neprestana potraga za – srećom. Koja bi trebala biti signal da smo na dobrom putu preživljavanja i da nema vidljive opasnosti. Nakorisniji smo procesu preživljavanja ako smo opušteni i sretni i prosudbe su nam objektivne.
Dalekosežno je to strategija Evolucijskog programa. Koja se mijenja u hodu ako ljudi ne mogu doseći to stanje prirodne sreće i prelazi na druge staze koje vode do društvene patologije.
U potrazi za tim ispunjavajućim osjećajem požar misli se širi nezadrživo i kada ne nalazi objekt sreće koji bi bio vječan, okreće se nagonski svijetu izvan s e b e i grozničavo kupuje, surfa internetom, kocka, drogira se, traži savršenu ljubav, čezne za slavom,
prepoznavanjem svojih kvaliteta u očima drugih, društvenim ugledom, bogatstvom a na putu do tog cilja ne preže ni od čega, laži, ljubomore, zavisti, taštine, pohlepe, nasilja...
Uskoro živjeti izvan s e b e postaje navika njegova uma. A lanci navike su tako slabi da ih ne primjećujemo i tako jaki da ih ne možemo raskinuti. I to je ta Velika Iluzija, Maya i kako je sve već zovu. Jer um NIKADA ne može doći do cilja koji je kraj Puta. I najveći znanstvenici umiru a da se sve nakon njih nastavlja dalje, prema novim realnostima koje će se izmijenjivati unedogled. Ko i iza nas.
Možete tu stalnu namjeru uma da slijedi ono privlačnije testirati i na sebi. Kako raste broj informacija u svim medijima normalno je da raste i broj obmana. Očitih. Propovjednici o kojima zapravo ništa ne znamo mirno tvrde da vide vanzemaljce i razgovaraju s njima, drugi su na ti s Bogom a treći „znaju“ da su sva znanstvena dostignuća zavjera protiv čovječanstva, nečija „agenda“. Što su ti likovi bizarniji privlačniji su umu koji se nada da je konačno pronašao nešto izvanredno, fantastično i zaista uzbudljivo. Um ni suočen s nepobitnim dokazima da je nešto nemoguće neće u svojoj vjeri posustati.
Prva, makar i jedina misao, mehanizmom nasljeđa cijele vrste, automatski aktivira tri pitanja - „što bi bilo kad bi bilo?“, „što će biti ako će biti?“, i „što bi bilo da je bilo?“ – pa tako ne dolazi do spontanog uranjanja u dubine naše svijesti gdje se krije konačno blaženstvo i jedina sloboda. Umom krećemo instinktivno na put traganja za odgovorima koji postoje samo u beskonačnosti. Neurobiološki kompjuter zvani mozak neće nikada dovesti do konačnih odgovora već će samo otvoriti beskonačni broj NOVIH pitanja.
Većina modernih duhovnjaka, motivacijskih govornika i osobnih trenera se oslanja na ideju „biti u sadašnjem trenutku“ no, uz one koji mogu osjetiti takovo nešto ima puno više onih kojima je to malo teže.
No, postoji drevna budistička metoda koju su dogradili neki autori na Zapadu i zove se „svjesno hodanje“. Od nekoliko verzija ću odabrati onu koja je najugodnija a to je 20 minuta dnevnog hodanja kod kojeg se treba nenaporno držati pažnja na dodiru tabana s podlogom po kojoj hodate. Vrlo brzo ćete primjetiti da možete tu pažnju održavati neprekinuto i osjećaj se stapa u jedan jedinstveni. Vi ste dakle svojom odlukom zakovali svoju pažnju na isti osjećaj. Vi. No, uz to ćete primjetiti da se i dalje roje vaše misli, iskaču nekontrolirano iz nekog izvora. To je trenutak kada trebate osjetiti da onaj koji je stalno svjestan dodira s podlogom nije isti onaj ko ima te misli. Ako ih ne možete kontrolirati jer iskaču nasumično – čije su to onda misli?
Kako možete makar naslutiti da imate pristup razini na kojoj možete unutar granica svojih mogućnosti upravljati svojim životom, ovim sadašnjim i prolaznim?
Prvi ću način nazvati „paketima“, neobičnim fenomenom kojeg ćete postati svjesni kada kroz svoj život potražite niz imena i okolnosti koje se, gotovo identične, pojave kasnije u životu. Različite ali i iste. Kada se toga „prisjetite“ znati ćete o čemu govorim.
Drugi je način metoda „prve misli“. Za to treba malo više vremena jer se morate, kada razmišljate o rješenju nekog problema koji može biti i vrlo važan za vas, osloniti na prvu misao koja je iskočila u vašem umu. Ako dovoljno puta u relaksiranom stanju ili neposredno prije utnonuća u san postavite bilo koje pitanje – prva misao će uvijek biti pravi odgovor.
Važno: nećete to postići odmah jer vam se žuri, niti ako to
doživljavate kao zabavu ili ne vjerujete u moć vlastite svijesti. To je stvarno okretanje prema unutra i već prvi efekti će biti pokazatelj da rastete. U smislu onog što danas zovu „osobni razvoj“.
Slika: Byron Katie, jedna od rijetkih prosvijetljenih Zapadnjakinuja, autorica sistema The Work

PRVA MISAO

subota, 10 februar 2024 16:48 Objavljeno unutar Iz mog ugla

Piše: Mr. Sc. Drago Plečko

Patnja dolazi od pitanja „što bi bilo kad bi bilo?“, „što će biti ako će biti?“ i „što bi bilo da je bilo?“
TAJNA SVIH ZABLUDA JE U TOME DA ČOVJEK GOTOVO UVIJEK SLIJEDI ONO ŠTO JE UMU PRIVLAČNIJE PA MAKAR BILO POSVE BESMISLENO
Tendencija je uma oko svake ideje iznjedriti čitavu dramu koja se neprestano širi. Jer je konačni cilj svih živih bića neprestana potraga za – srećom. Koja bi trebala biti signal da smo na dobrom putu preživljavanja i da nema vidljive opasnosti. Nakorisniji smo procesu preživljavanja ako smo opušteni i sretni i prosudbe su nam objektivne.
Dalekosežno je to strategija Evolucijskog programa. Koja se mijenja u hodu ako ljudi ne mogu doseći to stanje prirodne sreće i prelazi na druge staze koje vode do društvene patologije.
U potrazi za tim ispunjavajućim osjećajem požar misli se širi nezadrživo i kada ne nalazi objekt sreće koji bi bio vječan, okreće se nagonski svijetu izvan s e b e i grozničavo kupuje, surfa internetom, kocka, drogira se, traži savršenu ljubav, čezne za slavom,
prepoznavanjem svojih kvaliteta u očima drugih, društvenim ugledom, bogatstvom a na putu do tog cilja ne preže ni od čega, laži, ljubomore, zavisti, taštine, pohlepe, nasilja...
Uskoro živjeti izvan s e b e postaje navika njegova uma. A lanci navike su tako slabi da ih ne primjećujemo i tako jaki da ih ne možemo raskinuti. I to je ta Velika Iluzija, Maya i kako je sve već zovu. Jer um NIKADA ne može doći do cilja koji je kraj Puta. I najveći znanstvenici umiru a da se sve nakon njih nastavlja dalje, prema novim realnostima koje će se izmijenjivati unedogled. Ko i iza nas.
Možete tu stalnu namjeru uma da slijedi ono privlačnije testirati i na sebi. Kako raste broj informacija u svim medijima normalno je da raste i broj obmana. Očitih. Propovjednici o kojima zapravo ništa ne znamo mirno tvrde da vide vanzemaljce i razgovaraju s njima, drugi su na ti s Bogom a treći „znaju“ da su sva znanstvena dostignuća zavjera protiv čovječanstva, nečija „agenda“. Što su ti likovi bizarniji privlačniji su umu koji se nada da je konačno pronašao nešto izvanredno, fantastično i zaista uzbudljivo. Um ni suočen s nepobitnim dokazima da je nešto nemoguće neće u svojoj vjeri posustati.
Prva, makar i jedina misao, mehanizmom nasljeđa cijele vrste, automatski aktivira tri pitanja - „što bi bilo kad bi bilo?“, „što će biti ako će biti?“, i „što bi bilo da je bilo?“ – pa tako ne dolazi do spontanog uranjanja u dubine naše svijesti gdje se krije konačno blaženstvo i jedina sloboda. Umom krećemo instinktivno na put traganja za odgovorima koji postoje samo u beskonačnosti. Neurobiološki kompjuter zvani mozak neće nikada dovesti do konačnih odgovora već će samo otvoriti beskonačni broj NOVIH pitanja.
Većina modernih duhovnjaka, motivacijskih govornika i osobnih trenera se oslanja na ideju „biti u sadašnjem trenutku“ no, uz one koji mogu osjetiti takovo nešto ima puno više onih kojima je to malo teže.
No, postoji drevna budistička metoda koju su dogradili neki autori na Zapadu i zove se „svjesno hodanje“. Od nekoliko verzija ću odabrati onu koja je najugodnija a to je 20 minuta dnevnog hodanja kod kojeg se treba nenaporno držati pažnja na dodiru tabana s podlogom po kojoj hodate. Vrlo brzo ćete primjetiti da možete tu pažnju održavati neprekinuto i osjećaj se stapa u jedan jedinstveni. Vi ste dakle svojom odlukom zakovali svoju pažnju na isti osjećaj. Vi. No, uz to ćete primjetiti da se i dalje roje vaše misli, iskaču nekontrolirano iz nekog izvora. To je trenutak kada trebate osjetiti da onaj koji je stalno svjestan dodira s podlogom nije isti onaj ko ima te misli. Ako ih ne možete kontrolirati jer iskaču nasumično – čije su to onda misli?
Kako možete makar naslutiti da imate pristup razini na kojoj možete unutar granica svojih mogućnosti upravljati svojim životom, ovim sadašnjim i prolaznim?
Prvi ću način nazvati „paketima“, neobičnim fenomenom kojeg ćete postati svjesni kada kroz svoj život potražite niz imena i okolnosti koje se, gotovo identične, pojave kasnije u životu. Različite ali i iste. Kada se toga „prisjetite“ znati ćete o čemu govorim.
Drugi je način metoda „prve misli“. Za to treba malo više vremena jer se morate, kada razmišljate o rješenju nekog problema koji može biti i vrlo važan za vas, osloniti na prvu misao koja je iskočila u vašem umu. Ako dovoljno puta u relaksiranom stanju ili neposredno prije utnonuća u san postavite bilo koje pitanje – prva misao će uvijek biti pravi odgovor.
Važno: nećete to postići odmah jer vam se žuri, niti ako to
doživljavate kao zabavu ili ne vjerujete u moć vlastite svijesti. To je stvarno okretanje prema unutra i već prvi efekti će biti pokazatelj da rastete. U smislu onog što danas zovu „osobni razvoj“.
Slika: Byron Katie, jedna od rijetkih prosvijetljenih Zapadnjakinuja, autorica sistema The Work

PLACEBO I GENETIKA

subota, 10 februar 2024 16:46 Objavljeno unutar Moj kutak: DRAGO PLEĆKO

Piše: Mr. Sc. Drago Plečko

Izgleda da se stanice raka u prostati javljaju već u mladosti a možda se isto odnosi i na druge organe, a doima se da se sjeme mentalnih i neuroloških poremećaja također može primjetiti već u tinejdžerskoj dobi
PLACEBO ĆE POSTATI LEGITIMNA METODA LIJEČENJA PRIJE ILI KASNIJE. KAO I SUBLIMINALNO DEPROGRAMIRANJE. NO TO TEK DOLAZI...
Gospodinu srednjih godina iz jednog otočnog gradića uklonjena je prostata zahvaćena karcinomom. Tumorski marker PSA shodno tome pao je na 0,00. No, postupno, kroz dvije godine, rastao je od 0,01 preko 0,09 do 0,12 kada mi se obratio za pomoć. Ovaj indikator postojanja zloćudnih stanica u tijelu, kada počne rasti, ne obećaje ništa dobro već moguće metastaze u tijelu. Nakon primjene terapije subliminalima (dakle uključivanje svijesti pacijenta) i kao pomoćnog sredstva sterola ("biljni steroidi") počeo je padati natrag prema 0,08 što jasno ukazuje na smanjenje broja malignih stanica u organizmu i daje neočekivani razlog za optimizam. Možda ne izlječenje ali barem produljenje života i njegove kvalitete.
Uvjerio sam se da je tako i kod niza drugih oboljenja ovisno o podsvjesnom negativnom stavu osobe prema sebi koji se ponekad na ovaj način može iskorijeniti.
Kada je netko u Chicagu došao na ideju analizirati prostate sedam ubijenih članova uličnih gangova u dobi između 17 i 21 godine nije mogao ni sanjati da će kod trojice pronaći stanice raka u tkivu ovog organa koji je ubojica br. 2 među malignim bolestima, odmah iza raka pluća!
To je obnovilo vjerovanja da sa stanicama raka živimo cijeli život no naš ih imunosustav uspješno eliminira dok ne dođe do pada obrambene sposobnosti tijela i maligne se stanice nekontrolirano prošire.
Nejasno je zašto i kada dolazi do pada imuniteta jer osim faktora starosti (pogotovo kod karcinoma prostate, op.a.) i zagađenja okoliša moraju postojati i neke druge okolnosti kojima možemo protumačiti sve češće javljanje bolesti raka kod vrlo mladih osoba.
Dakako, tu se poseže za klasičnim tumačenjem - geni.
Nema sumnje da taj faktor igra veliku ulogu i vodi se prava bitka oko toga kako autodestruktivne procese koje geni iniciraju staviti pod kontrolu, uglavnom djelovanjem na dijelove inače vrlo složenog metabolizma. Kod karcinoma, kirurgija, zračenje i kemoterapija su još uvijek sredstva prvog izbora za medicinu i koliko toliko pomažu dok obećavajuće terapije stimuliranjem imunosustava još nisu zabilježile veće uspjehe.
Što onda sa 1300 slučajeva iz MEDICINSKIH časopisa koji se nazivaju "spontanim remisijama" a radi se o neobjašnjivim izlječenjima od najtežih bolesti? Što sa evidentiranih, doduše svega nekoliko, povlačenja bolesti uzimanjem petroleja? Ili svim silnim anegdotalnim, nikada u stručnoj literaturi opisanim, izlječenjima od kanabisa? Ili iscjeljenjima na "svetim mjestima?
Placebo, kažu liječnici.
Što mora postići placebo da se dosegne nešto gotovo nezamislivo? Mora neke gene "uključiti" a neke "isključiti" kako bi izmijenio sudbinu tijela. Dr Joe Dispenza je siguran da je placebo čudesan i ilustrira to studijom na grupi pacijenata oboljelih od "niskorizičnog oblika raka prostate" kada se "isključuje" 400-njak gena odgovornih za nastajanje bolesti a uključuje 39 koji je potiskuju. Placebom.
Nesvjesnim utjecajem svijesti na najfinije procese u organizmu.
Hutchinson, autor bestsellera "Megabrain" napisao je: "Moderni čovjek u komadiću mozga veličine graška ima veći broj veza nego cijeli svjetski telefonski sustav". Zbog enormnog broja podražaja u zadnjih stotinjak godina.
Vodi li nas to, uz pomoć raznih čuda elektronskog doba do „superljudi“ i zašto? Što je konačni plan Evolucije?
Prof dr William Tiller – legendarni stanfordski istraživač koji se prvi usudio napraviti pokus koji upućuje na to da je sve u svijesti i povezano sa svime ostalim. Ovdje smo u njegovom domu u Arizoni

Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved