Piše Goran Majetić, Karlovac, Hrvatska
Istraživanja koja od prošle godine provode stručnjaci i članovi Fondacije Arheološki park: Bosanska piramisa Sunca učinila su Bosnu i Hercegovinu zemljom velebnih piramida (možda točnije sustava piramida), a potom i zemljom kamenih kugli. Po svemu sudeći riječ je o ljudskim tvorevinama pretpovijesne starosti.
Istraživanja koja od prošle godine provode stručnjaci i članovi Fondacije Arheološki park: Bosanska piramisa Sunca učinila su Bosnu i Hercegovinu zemljom velebnih piramida (možda točnije sustava piramida), a potom i zemljom kamenih kugli. Po svemu sudeći riječ je o ljudskim tvorevinama pretpovijesne starosti. No Bosna i Hercegovina zaslužuje da bude poznata u svijetu i po još jednom drevnom kulturnom obilježju – crtežima u špiljama (pećinama), na stijenama ili njihovim (prethodno obrađenim) ulomcima. Dakako, najzanimljiviji su oni o čijem se podrijetlu najmanje zna, crteži pretpovijesne starosti.
Slabo je, naime, poznato da je područje Bosne i Hercegovine u davnoj prošlosti očito bilo i jedno od središta europske i svjetske špiljske umjetnosti i pismenosti. Dr. Muris Osmanagić ukazao je prošle godine na takvu pretpostavku na temelju usporedbe znakova urezanih na kamenu ploču pronađenu u tunelu u Visokom s do danas poznatim povijesnim pismima. Ako je točno da povijest počinje s otkrićem pisma, onda smo u Bosni i Hercegovini na tragu "starenja" povijesti, to jest njezinog pomicanja dalje u prošlost na uštrb danas još službeno "nepismene pretpovijesti". Jasminko Mulaomerović pak sintetizira spoznaje o špiljskim crtežima u Bosni i Hercegovini u tekstu "Bosanske svete pećine", objavljenom u časopisu Speleo’zin, br. 16 od 2003., gdje ističe:
"Do danas je u Bosni i Hercegovini poznato 7 lokaliteta s pećinskim crtežima, odnosno crtežima na stijeni. To su: Badanj kod Stoca, Pećina pod lipom kod Sokoca, Ledenjača kod Miljevine, Djevojačka pećina kod Kladnja, Vjetrenica u Popovu polju, Kozlogradske stijene kod Foče, Stijena pod pismom kod Višegrada.
U okolnim zemljama postoji još nekoliko lokaliteta koje bi teritorijalno mogli pridružiti našim, i koji, po svemu sudeći, čine jedan jedinstven kulturni teritorij. Tu ubrajamo Zmajevu špilju na otoku Braču (Hrvatska), Vezirovu bradu na Prokletijama (Crna Gora), Lipci kod Risna (Crna Gora) i Spile kod Trena (Albanija).
Kad smo kod nabrajanja, postavlja se pitanje: da li je ovo mali ili veliki broj nalazišta pećinske umjetnosti i što možemo očekivati u budućnosti? Broj pećina u Bosni i Hercegovini sa kojima se operira u speleološkim krugovima je oko 2000. To su uglavnom objekti za koje se zna, bilo da su kao izvor uzeta istraživanja, podaci iz literature ili su poznati samo sa topografskih karata. Broj istraženih objekata je možda 10 %, a i za njihovu istraženost se može reći da je više tehnička nego sadržajna. Većinu su istražili speleolozi u smislu tehničkog osvajanja objekta, sagledavanja njegove topografije i eventualno morfologije. Drugi aspekti, kao što su arheologija, paleontologija, biologija, etnografija, zatim neke tehničke discipline, potpuno su izostavljeni. Dakle, s obzirom na broj speleoloških objekata moglo bi se očekivati još lokaliteta sa crtežima. Dokaz tome je i nedavno otkriveni crtež u Pećini pod lipom na Glasincu. S druge strane, veliki broj speleoloških objekata nije uopće presudan za pojavu umjetnosti. U neposrednom susjedstvu, u Hrvatskoj, poznato je oko 7500 speleoloških objekata, a samo Zmajeva špilja na Braču ima reljefne predstave (J. Mulaomerović nije znao za otkriće crteža u Siničić špilji u Lici, otkrivenih 1997., op. a.), ili Slovenija koja ima preko 6000 istraženih objekata, a nijedan sa crtežima. Zbog toga nam se i čini, da se, barem što se pećinske umjetnosti tiče, može definirati jedna regija sjeverozapadnog Balkana, kako je to dobro uočio Đ. Basler (Basler, Đ., Pećinski crteži u istočnoj Bosni, Naš krš, VI, 8, 1980., str. 65-76., op. a.), a čiji bi centralni dio na neki način bila Bosna."
Vrijedi ucrati na zemljopisnu kartu u tekstu J. Mulaomerovića spomenute špiljske lokalitete i usporediti ih s onima na kojima se nalaze kamene kugle, te s lokacijama piramidalnih građevina i hramova u Visočkoj dolini i bližoj okolici, kao i ostalih vjerojatnih predilirskih (megalitskih) građevina, kao što je grad Daorson u Hercegovini. Tako predstavljena karta s trodjelnom legendom (piramide, hramovi i ostale magalitske građevine, kamene kugle, špilje i stijene s crtežima – pismima) zacijelo bi bila nova odlična pozivnica na promišljanje i odgonetavanje tajni koje su nam u nasljeđe ostavili pradavni žitelji prostora današnje Bosne i Hercegovine i (dijelova) susjednih zemalja.
Crteži i pisma u gore nabrojenim špiljama vuku podrijetlo od pretpovijesti do srednjeg vijeka, no nedvojeno bi usporedba (u pravilu urezanih) znakova u njima mogla ponuditi nove spoznaje o njihovom značenju, vremenu nastanka i autorima tih crteža – pisama. Smjer takvih istraživanja upravo je naznačio inž. Goran Čakić, usporedivši gravure s kamenih artefakata iz Visokog sa urezanim znakovima iz špilje u Lici. Eto novog izazova za stručnjake raznih profila, otvorenih za proučavanje tih još neodgonetnutih poruka iz povijesti.
Podsjetimo da su za najstarije poznate špiljske crteže proglašeni oni otkriveni 2000. godine u špilji Fumani blizu Verone u Italiji, čija je starost procijenjena na oko 32 do 36 tisuća godina. U špilji Chauvet na jugoistoku Francuske otkriveni su tek nekoliko godina ranije crteži životinja od kojih su neki stari 31-32 tisuće godina. Najpoznatiji su naravno crteži – slike iz špilje Lascaux s jugozapada Francuske, znatno ranije otkriveni i za koje se tvrdi da su stari oko 13.000 godina, kao i oni iz špilje Altamire na sjeverozapadu Španjolske. Za neke od crteža iz Djevojačke pećine u Bosni smatra se da su stari oko 13.500 godina, a crteži iz Siničić špilje u Lici su navodno oko 2 tisuće godina mlađi. No iako su možda podjednako stari kao i daleko slavniji "vršanjci" iz špilja Francuske i Španjolske, špiljski crteži iz Bosne i Hrvatske u mnogočemu se od njih razlikuju. Ponajprije, nisu plošne slikarije nanašene bojama, već gravure (urezani su oštrim predmetom – vapnenac je razmjerno pogodan za to jer među prirodnim mineralima ima relativnu tvrdoću 3 u usporedbi s dijamantom čija je tvrdoća 10), skupine ili sustav ravnih i zakrivljenih linija. Dakle, nisu "slikovnice", već najvjerojatnije piktografsko pismo. I dok je sa crteža iz primjerice Lascauxa ili Altamire vidljiv makar njihov sadržaj (životinje i ljudi), o tome što predstavljaju crteži – pismo pretpovijesnog podrijetla u špiljama Bosne i Hercegovine i Hrvatske za sada se može nagađati. To što im nedostaju boje, što su urezani u pravilu u trošnu vapnenačku podlogu i stoga ne uvijek dobro sačuvani (čitljivi), čini ih na prvi pogled manje privlačnim. No njihova vrijednost za razumijevanje povijesti i kulture naših predaka na ovim prostorima izuzetna je, a postat će nemjerljiva – onog trenutka kada ih uspijemo dešifrirati.
Tek sustavna istraživanja mogu ponuditi dokaze za određene zaključke, no crteži iz špilja i sa stijena u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori… najvjerojatnije nisu samo likovni (dakle umjetnički) izričaj prastanovnika ovih prostora, nego su potvrda jedne od najranijih pismenosti, a možda su i u funkciji nekih drugih potreba (primjerice graditeljstva). Crteži i simboli urezani na stijene špilja ili brda u Bosni i Hercegovini i okolnom dinarskom prostoru svjedoče o drevnom stanovništvu koje se ni izbliza nije bavilo (samo) "lovom i sakupljanjem plodova".
Također je nesumnjivo da će otkrića takvih lokaliteta biti sve više jer raste zanimanje za speleološka istraživanja, ali sve više i za arheologiju špilja, jama, te tunela kao što su oni u Visočkoj dolini. Otkrića će biti već i stoga što sve više "običnih ljudi" zanimaju zagonetke pretpovijesti, a porast zanimanja u ovim prostorima upravo je i uslijedio s otkrićem piramidalnih građevina i kamenih kugli u srednjoj Bosni. Pri tome očito nije nužno da će se do tih otkrića dolaziti samo u ulaznim kanalima i dvoranama špilja ili tunela. Siničić špilja u Lici se istražuje još od kraja 19. stoljeća, no tek nakon stoljeća istraživanja (!) uslijedio je napredak s otkopavanjem i preronjivanjem začepljenog sifonskog jezera, koji su doveli do senzacionalnog otkrića doslovce na kraju do danas istraženog špiljskog kanala, na otprilike 750 metara od ulaza. Na koji način su autori gravura ušli u taj, danas svima koji nisu speleolozi-ronioci nedostupan, dio špilje još je jedna velika zagonetka. Iz nekih drugih otkrića ostataka "špiljskih ljudi" – i opet s ovih prostora – poznato je da su pretpovijesni stanovnici ulazili duboko u unutrašnjost špilja, pa čak i jama, koje danas inače pohode samo dobro obučeni i opremljeni speleolozi. Eto što o jednom takvom, do sada najstarije procijenjenom, slučaju kaže speleolog Vlado Božić: "Prije 6000 godina (mlađe kameno doba) u špilji Gromači kraj Dubrovnika naši preci su ušli oko 750 metara daleko od ulaza i spustili se 85 metara duboko pri čemu su savladali gotovo okomit kanal visok oko 50 metara. Pronađeni su ostaci keramičkih posuda i otisci bosih nogu."
S druge strane, neki crteži-gravure su u stvari odavno poznati u narodu, no odnedavno se na njih gleda drugim očima (ili točnije, tek ih se danas konačno prepoznaje kao potencijalno značajna otkrića). Dobila su na važnosti jer je svijest o potrebi očuvanja i razumijevanja kulturne baštine, a potom i njezinog mogućeg turističkog i drugog vrednovanja ipak porasla, makar samo u dijela domaćeg stanovništva. Takav je pak primjer nepoznatih natpisa sa stijena, primjerice tik uz more, na području zapadnog dijela poluotoka Pelješca u Hrvatskoj, koje je javnosti predstavila lokalna udruga Uzorna Nakovana, osnovana 2002. nakon što su arheolozi pronašli istoimenu špilju koja je Ilirima služila u obredne svrhe (http://www.nakovana.hr/uzorna%20nakovana/uzorna%20nakovana.htm)
koja ističe: "U Nakovani (ovdje se misli na lokalno područje Pelješca, ne na špilju, op. a.) postoji više natpisa urezanih u stijenama nepoznatog značenja i porijekla, ali veoma starog postanka. Takva su "grčka slova" u Podgradu, te slova hrvatske ćirilice u luci Bezdiji. U Klacini postoji i crtež galije."
Link na stranicu na kojoj je objavljeno nekoliko fotografija crteža iz Djevojačke pećine kod Kladnja: http://www.bosnia-underground.com/bh/speleologija/speleologija-fotografski%20zapisi.htm
Link na stranicu na kojoj je objavljen crtež iz špilje Vjetrenice u Popovom polju u Hercegovini: http://www.vjetrenica.com/index.php?_5=37&_9=4
