Eksperimentalna arheologija ili ?

Objavljeno August 3, 2018

Piše: Senko

Izrada nosa za Sfingu

Evo još jednom vidimo jadne egiptologe i njihove tragikomične pokušaje repliciranje alata i tehnike obrade kamena.

U listopadu 2009. u Norwellu, Massachusetts, egiptolog Mark Lehner započeo je projekt repliciranja kamenog nosa Velike sfinga iz Gize.

Model je trebao biti napravljen pomoću ” autentičnih ” alata za rezbarenje kao što su drevni Egipćani koristili u periodu kada im je ” pripisana njena izgradnja ” .

Nos je smanjen s izvorne veličine od cca 2.20 m kako bi stalo na blok od vapnenca visok oko 1,9 m, isporučen iz Indiane . Kao jedan od stručnjaka vezanih za Sfingu i Piramide Gize, Lehner je potvrdio autentičnost alata i metoda, i nadgledao izradu replike nosa .

Kamene su čekiće upotrebljavali za grubo izrezivanje nosa, a za završnu obradu upotrijebljeni su bakrena dlijeta .

Nakon što je pokazao kako bi se egipatski alati koristili za snimanje i u interesu vremena, tim se preorijentirao suvremenim alatima kako bi završio novi Sfingin nos . Trebalo im je više od dva tjedna i to uz upotrebu modernih alata.

U priloženom videu vidi se kako se ponaša taj pretpostavljeni alat na relativno mekanom kamenu, a možemo ga zamisliti na bazaltu , granitu ili dioritu koji imaju daleko veću tvrdoću od ovog komada vapnenca .

Nakon ovoga s posmjehom možemo zamisliti izradu fascinantnih građevina na Giza platou ovim demonstriranim alatima koji se i dalje uporno guraju u školske knjige .