Žitnica Velike Britanije je na jugu Engleske, u okrugu Wiltshire. Najveći broj najstarijih arheoloških monumenata je takođe na jugu Engleske: kameni krugovi Stonehenge i Avebury, tumulusi Sillbury Hill, Glastonbury Tor i Merlin Borough, kameni menhiri Aveburija, podzemne energetske linije „ley lines" na kojima je lociran najveći broj sakralnih objekata od „paganske" Engleske do ranog kršćanstva…
Od 1975. godine jug Engleske počinje privlacčti pažnju svjetske javnosti po još jednom fenomenu za koji ni danas nema opšteprihvaćenog objašnjenja: krugovima u žitu.
Nepregledna žitna polja, najčešće pšenicna, postaju lokacijama na kojima se od sredine 1970-ih pojavljuju prvo jednostavni geometrijski oblici, a kasnije sve kompleksniji. Prvi krugovi nisu bili veliko iznenađenje za farmere. Naime, prema pričama njihovih roditelja znalo se za tajanstvene kružne oblike i odranije, a koji su nastajali savijanjem stabljika žita do zemlje.
Prvi pomenuti žitni krugovi datiraju još od desetog stoljeća, ali svjetska pažnja im se ukazuje tek u posljednom kvartalu XX stoljeća.
Nakon izvještaja s juga Engleske ovi tajanstveni krugovi se opažaju i u Kanadi, Sovjetskom Savezu (danasnjoj Rusiji, u oblasti Sibira), Argentini, Australiji, Južnoj Africi, SAD i nekim evropskim zemljama. Međutim, oko 70% od ukupnog broja se pojavljuje baš na jugu Engleske i pažnja istraživača ovog fenomena je najviše tamo i usmjerena.
Evolucija utisnutih simbola u žitu doživljava svoj zamah početkom 1990-ih: od jednostavnih oblika kreću se prema kompleksnijim simbolima s očiglednim astronomskim, kalendarskim, hijeroglifskim, zoomorfnim, genetskim, antičkim i drugim aspektima.
Od svih lokacija izgleda da je kreatorima ovog fenomena među najinteresantnijim ogromno žitno polje Milk Hill u podnožju čuvenog kamenog bijelog konja. Najveći i najkompleksniji simboli se pojavljuju upravo ovdje.
Na ljetni solsticij 2009. (21. juna) formiran je prvi dio ovogodišnjeg simbola; nakon dva dana (23. juna) simbol je proširen, a dovršen 30. juna. S dužinom od 500 metara dosad je najduži simbol, odnosno žitni piktoglif dosada.
Video snimke nastajanja ovih žitnih simbola pokazaju postojanje svjetlosnih, energetskih bijelih lopti u i oko žitnih krugova. Mnoge od ovih svjetlosnih lopti su snimljene tokom dana.
Stručna analiza uzoraka koju je vršio američki biofizičar dr William Levengood sugerira neku vrst mikrovalnog energetskog efekta. Michael Hesemann je u svom istraživačkom radu otišao korak dalje. U svojoj knjizi "Cosmic Connection" on otkriva rezultate laboratorijskih istraživanja koji su nedvojbeno pokazali prisustvo radioaktivnosti u uzorcima tla i definitivne promjene u žitnim stabljikama.
S druge strane, većina naučnika konvencionalne provijencije se javno ne izjašnjava ili ovaj fenomen potpuno odbacuje tvrdeći da lokalni farmeri sami prave te simbole da bi privukli pažnju turista. Ali, ako se nađete na ovim lokacijama, postaje jasno da farmeri niti vole publicitet, ništa ne naplaćuju, i često i ne žele da im turisti vršljaju po parcelama na kojima je dio roda uništen pojavom ovih krugova.
Dvije opcije su se nametnule kao vodeće: simboli u žitu nastaju kao rad samih farmera, a druga je da stabljike žita savijaju vanzemaljci. Birajući između te dvije opcije većina lokalnog stanovništva odbacuje ovu drugu i drži se prve. Istovremeno, sami priznaju da ne znaju kako ovakvi kompleksni simboli nastaju za manje od deset minuta tokom noći, nisu sigurni u motivaciju onih koji ih prave, a pri tome nisu vidjeli niti u jednom primjeru kako oni nastaju…
Posljednjih godina, istraživači ovog fenomena među mogućim autorima navode i „plazmu", „kolektivnu podsvjest", „zemaljska energetska bića" itd.
Kada se obiđu žitna polja može se konstatirati slijedeće: pri samom dnu, stabljike žita su savijene u spiralnom obrascu, pod uglom od 90 stepeni. Nisu slomljene već savijene. Sila koja je ovo uzrokovala, očito je bila nevjerovatno precizna i brza.
Nakon pojave ovogodišnjeg, najvećeg do sada, žitnog piktoglifa pregledao sam izbliza žitno polje na Milk Hillu.
