Na neki način su ovo svojevrsne ispovijedi pa se uvijek neki moj osobni podatak provuče kao kamata na glavnicu u uvećanu masu kapitala. Sad više nije ni bitno što se dogodilo, je li Duh sveti sišao na mene, kako kažu, ili sam ja dospio tako duboko, no činjenica je da se proces velikom žestinom nastavlja. Tragajući za podrijetlom jednog prezimena dospio sam tako do Fojnice. Prvo što sam uočio bio je glasoviti samostan Duha Svetoga s bogatom knjižnicom i zbirkom. Na tom području datiran je boravak franjevaca s početkom 14. stoljeća. Ono što me osobito zanimalo jest Fojnički Grbovnik ilirske heraldike čiji original također neki datiraju u isto razdoblje. Počinje spiskom Grbova plemenitih obiteljih ilirskih po redu slovah izvagjeni iz starinskih knjigah fojničkih. Na samom početku slika je Bogorodice, zaštitnice Ilira i Bosanskog kraljevstva. To me uvelo u produženo istraživanje utjecaja bih „ključeva“ na topografiju šireg Sredozemlja. Tamo gdje je franjevački samostan, mjesto poglavito titulirano Svetim Duhom, mora biti i veze s već uspostavljenim sustavom. Vidjeli smo u studiji o Ključu, njegov meridijan jadransku talijansku obalu siječe u poziciji mjesta Santo Spirito, prije toga i mjesto istog naziva na bitnoj paraleli na ligurskoj obali.
