Glina – ključ dominacije negativnih iona u tunelima Ravne – Arheološki park: Bosanska piramida Sunca

Autor: VIS

U tunelima Ravne već više godina mjerimo značajne koncentracije iona, osobito negativnih iona (npr. OH-) koji su za cca 10% dominantni nad pozitivnim ionima (npr. H3O+). Ovo je samo po sebi nevjerojatan fenomen jer je za očekivati da će se ove koncentracije kroz vrijeme neutralizirati, ali to se ne događa. Za sada nepoznati izvor energije nepoznatom tehnikom održava ujednačene koncentracije iona, vlagu i temperaturu. Radi se i samoobnovljivom ionskom oblaku zarobljenom u zemlji.

Iako su izmjerene i znatno veće koncentracije iona za potrebe ovog teksta zaokružit ćemo koncentraciju negativnih iona na 100 000 iona/cm3, a pozitivnih na 10% manje odnosno 90 000 iona/cm3. Koncentracije iona spregnute su s arhitekturom tunela Ravne – podloge od gline po kojoj hodamo, poklopca od konglomerata iznad i oko nas, zraka između njih te keramičkih blokova na strateškim mjestima. Debljina sloja gline je oko 3 metra.

MAGIJA GLINE

Glina je nevjerojatan prirodni materijal koji ima svojstvo ionske izmjene: kationskog ionskog kapaciteta (eng. CEC) odnosno anionskog ionskog kapaciteta (eng. AEC). Gline kao što je montmorilonit zbog zamjene iona silicija ionima aluminija u svojoj strukturi imaju trajni unutarnji negativan naboj koji privlači pozitivne ione (katione) iz okoliša. S druge strane gline kao što je hidrotalcit imaju trajni unutarnji pozitivan naboj koji privlači negativne ione (anione) iz okoliša. Taj kapacitet se mjeri u meq/100 g (mili-ekvivalenata po 100 grama).

Pošto u prirodi ima 99 % kationskih glina (montmorilonit i sl.), dok su anionske (hidrotalcit) < 1 %, možemo zaključiti da kationske gline dominiraju na Zemlji te ćemo pretpostaviti da je glina na dnu tunela Ravne uprava ova dominantna koja upija katione.

Osim samog kapaciteta (masa i volumen gline), površinska adsorpcija važan je faktor. Jedan gram metala poput bakra (Cu) ima površinu od nekoliko cm2. Za istu masu glina ima veliku specifičnu površinu (do stotina m²/g kod nekih vrsta, poput montmorilonita), što povećava broj mjesta za vezanje iona. Tu je i vlažnost: Glina često zadržava vodu između slojeva, što olakšava kretanje iona i pojačava njezinu sposobnost upijanja. Ovdje opet nailazimo na ogromno znanje iz elektrokemije i ekonomike koju su posjedovali drevni graditelji jer se umjesto ulaganja velikog truda u rafiniranje rijetkih metala koriste sveprisutni, jeftini i prirodni materijal superiornih svojstava – glinu.

GLINA KAO NEGATIVNO NABIJENA SPUŽVA

Glina djeluje kao spužva. Sama po sebi je negativno nabijena i privlači pozitivno nabijene H+ odnosno H3O+ ione. Osim ovog privlačenja, ioni se kreću i po principu difuzije – iz zraka gdje su u značajnoj koncentraciji prema glini gdje ih nema. Kako se glina puni pozitivnim ionima tako pada napon (milivolti, mV) na njezinoj površini i u trenutku zasićenja postaje elektrostatski neutralna prema okolišu. Ovaj fenomen objašnjava zašto je više negativnih iona nego pozitivnih u zraku u tunelima Ravne. Glina je “popila” cca 10% pozitivnih iona i pohranila ih u svoju strukturu poput spužve ili kakvog spremnika. Brzina apsorpcije ovisi o svojstvima površine gline, koja određuju njezinu sposobnost kationske izmjene, o transportu iona do površine putem difuzije i turbulentnog prijenosa u zraku, te o uvjetima okoline kao što su vlažnost i temperatura.

IONSKA POVIJEST

Nemamo informaciju kakva je bila koncentracija negativnih i pozitivnih iona kada su drevni graditelji izgradili kompleks. Nemamo niti informaciju kako se ta koncentracija mijenjala kroz vrijeme do danas. Možemo pretpostaviti da je u početku koncentracija pozitivnih i negativnih iona u zraku bila jednaka, ali je kroz kraće vrijeme zbog djelovanja gline došla do dominacije negativnih iona. Kada je dominacija negativnih iona uspostavljena, vjerojatno je takva ostala do danas. Za bolje razumijevanje mogli bismo napraviti kvantitativnu analizu odnosno matematički model generacije, rekombinacije, adsorpcije, curenja i difuzije iona prema Fickovom zakonu.

ZAKLJUČAK – IONSKI MOST

Glina se ponaša kao ionski ponor (eng.ion-sink): adsorbira i apsorbira pozitivne, ostavlja negativne ione. Nakon što glina upije pozitivne ione H3O+ (katione) to ne mora biti kraj putovanja. Naprotiv, stvar postaje još značajnija ako je glina u kontaktu sa alakalnom vodom (npr. pH = 7.6) kakvu nalazimo u tunelima. Takva voda je bogata OH-ionima što privlači upravo pozitivne H3O+ iona na nju. Takvo kretanje iona je onda mnogo brže. U tom slučaju govorimo o fenomenu ionskog mosta na relaciji zrak-glina-voda koji zaslužuje svoj članak.

Također, ovakvo kretanje iona stvara gradijent kretanja kationa od stropa tunela prema glinenom podu tunela. I obrnuti gradijent za anione. Postojanje ovakvih gradijenta također ukazuje na mogućnost postojanja vertikalnog električnog polja u tunelima Ravne, a sve to zbog svojstava gline.