Prvi dan 2008. godine proveo sam na jednom vrlo neobičnom mjestu, u Koralnom dvorcu na jugu Floride. Koralni dvorac (Coral castle) je građevina sazidana i izgrađena od kamenih koralnih megalita teških i do 28 tona. Graditelj i dizajner bio je Edward Leedskalnin, Litvijac koji se doselio na jug Floride daleke 1908. godine, dakle prije ravnih 100 godina. Kopletnu građevinu je izgradio sam bez ikakvih savremenih tehničkih pomagala izuzev osnovnog ručnog alata.
|
|
Prvi dan 2008. godine proveo sam na jednom vrlo neobičnom mjestu, u Koralnom dvorcu na jugu Floride. Koralni dvorac (Coral castle) je građevina sazidana i izgrađena od kamenih koralnih megalita teških i do 28 tona. Graditelj i dizajner bio je Edward Leedskalnin, Litvijac koji se doselio na jug Floride daleke 1908. godine, dakle prije ravnih 100 godina. Kopletnu građevinu je izgradio sam bez ikakvih savremenih tehničkih pomagala izuzev osnovnog ručnog alata.
Razgledajući čitavu građevinu sa velikom radoznalošću, nameće mi se nekoliko pitanja na koja vrlo teško pronalazim odgovore. Jasno mi je da je čovjek sam mogao sve to da dizajnira, oblikuje i kleše, ali ne mogu da shvatim kako je sve te silne megalite SAM dopremao, pomjerao i postavljao na željena mjesta. Da li je on to uradio snagom svojih mišića?! ili snagom svoje volje ili nekom drugom neobjašnjivom disciplinom. Možda snagom zvuka ili kosmičkom energijom, kad već nije koristio nikava tehnička sredstva koja mi nazivamo dizalicom ili kranom.
Edvard je pred kraj svog života pisao o magnetnim strujama i eksperimentima koje je izvodio pomoću magneta koje je sam pravio od elektroda za varenje, čelicne žice i automobilskih akumulatora. Tvrdio je da poznaje tehniku gradnje egipatskih piramida jer je lično proveo jedno vrijeme u Egiptu proučavajući piramide i to saznanje je primjenio u izgradnji svog dvorca. Postao je vladarom tajne koju nije htio otkriti nikom, plašeći se da bi u tom slučaju imao problema sa vladinim agentima, kako on tako i ljudi koje bi upoznao sa tom sposobnosti.
Prilikom gradnje dvorca došlo je do nesporazuma sa vlastima zbog zemljišta koje je spadalo pod urbanističku zonu, ali Edu nije zasmetalo da u vrlo kratkom periodu čitav svoj građevinski poduhvat pomjeri na lokaciju na kojoj je mogao nesmetano graditi. Najveći dio poslova je obavljao noću tako da su mnoge stvari promakle očima eventualnih svjedoka koji ni nisu bili toliko zainteresirani za Edovo graditeljstvo. Zadivljuje kazivanje kako bi Ed pozvao vozača da mu dotjera kamion u večernjim satima i pošalje ga kući, a ujutro kad se vrati kamion bi bio natovaren teškim megalitima, nakon prevoza šofer bi opet bio slobodan, a Ed bi se pozabavio istovarom i postavljanjem megalita na određena mjesta. Nikome nije otkrivao svoju tajnu. Jedino što je priželjkivao to je bila ljubav iz rodnog kraja za koju je i gradio dvorac, ali nikad je nije doživio, jer ona nije željela da dođe u Ameriku, da posjeti Eda i da uživa u čarobnosti građevine namjenjene njoj. Ed skoro nije ni imao prijatelja, smatrali su ga čudakom koji se skrivao od pogleda ostalih i sve više zatvarao u zidove svog dvorca gdje je bio posvećen radu i usavršavanju talenta.
Ed je spremao hranu na neki samo njemu svojstven način u vrlo čudnoj posudi koja je visila na lancima iznad vatre, spavao je na krevetu koji je izgledao poput ljuljačke, odmarao se u stolici koja je zakačena lancima visila sa plafona, u kojoj se mogao ljuljati, rotirati i izvoditi vjerovatno neke seanse koje su samo njemu otvarale svijest i davale mu natprirodne mogućnosti. Pretpostavlja se da je upravo ta stolica bila predmet kojim je on sticao te mogućnosti.
Pronađeno je da je pisao o kuglastim magnetima koji su mogli da mjenjaju polove na bilo kojoj tačci te kugle, o vezi između sjevernog i južnog pola i njihove magnetizacije, u vezi sa tim jednom je rekao:
– "Magneti su kosmička sila koja drži Zemlju i sve na njoj. Ja imam jedan generator koji proizvodi niske struje iz vazduha bez korištenja ikakvih magneta. Prirodan put za magnete sjevernog pola, na sjevernoj hemisferi, je da idu prema dole a magneti sa južnog pola idu prema gore. Kada magneti izviru iz sredine zemlje, u momentu susreta s nekim objektom, oni ga ‘okupiraju’ uzimajući u obzir da u svakom objektu postoje obje vrste ovih magneta."
Postoje teorije zasnovane na principu fizike o djelovanju magnetnog polja na nemagnetne materijale, vrsta neke elastične energije koja proizvodi zvuk. Da li je Ed u skaldu sa univerzumom mogao da sakuplja kosmičku energiju i sa njom djeluje na magnetsku silu čiju je snagu suzbijao u djelovanju na materijale i na taj način sa lakoćom pomjerao i podizao kamene blokove teške po nekoliko desetina tona, jer njegova fizička snaga sazdana u čovjeku metar i pol visine i pedesetak kilograma težine, sigurno nije mogla da pravi takva čuda.
Žalosno je sto se nauka dvadesetog vijeka zatvorila u margine ograničene svijesti ne dajući šansu ljudima koji su zavirivali u višedimenzionalne prostore sa lakoćom i prepoznavali nove i veće vrijednosti za dobrobit čovječanstva, čak im je uzimana sloboda pa i životi samo da se ne bi dokazali i stavili iznad okvira zvanične nauke. Umirali su sa svojom tajnom u sebi, vraćajući svoju božansku snagu natrag stvoritelju u nadi da će je on podariti nekom drugom u nekom normalnijem vremenu.
Zato nam je Ed ostavio zagonetku nad kojom će se mnogi mozgovi dobro oznojiti da bi joj se bar malo primakli. Zbog toga pokušajmo sami u dubini vlastite podsvjesti pronaći pokoju sličicu prastare memorije koja bi nam svojim izrazom dočarala umješnost kojoj je Ed bio raven.
Ed, hvala ti za zagonetku, koju ću sa velikim zadovoljstvom svakom predstaviti.
Ilija Šaula
Philadelphia
USA
