Autor: Mate Puljak
Nikada nisam imao 45, za koji dan ću imati 39. Ovo je priča o vlasniku jednog stećka čije kosti nisu pod njegovim spomenikom, a poginuo je u 45. godini, u mjesecu lipnju. Evo, uz mnoge dobre ljude koji me čitaju i razumiju uvijek bude i par zlih koji bi voljeli da se moj glas utiša, da me jednostavno nema, jer ja dobro poznajem ilirski duh i opačine Zlog. Ovakvi su uvijek smetali, a danas pogotovo. Pok. Blaž Kraljević je jednom rekao: „Pazimo dobro tko je tko, a tko je nitko.“ Što me više napadaju, ja sam više mirniji i staloženiji, a moje poslanje i moje djelovanje prizemnije. Netko mudar je davno kazao kako ne smijemo dopustiti da nas sruše oni što nas nisu gradili. Žao mi je što se neki ljudi spuštaju tako nisko samo stoga što ne razumiju što govorim i radim. Ali, Bože moj, ne mogu ih kriviti što im nije dato da razumiju. Neće razumjeti ni ovo. Snaga je u onoga koji može sve poravnati, a neće. Svi mi imamo tu snagu, iako neki često tragaju za njom. No, zašto tragati za nečim što nismo ni izgubili?
