(Posvećeno ocu, 12. 6. 2004.)
Ovaj put idemo obrnuto. Postavit ću nekoliko kardinalnih pozicija u plejadski sustav i potom se zapitati – što je tamo? Slično kako sam to uradio u ožujku 2013. (K06e) kod pravokutnika koji je povezao po meridijanu Ljubu i Misratah na libijskoj obali, zatim, po paraleli, Misratah i zigurat Borsipe (Babilon) te, konačno, Borsipu i Ararat na meridijanu koji je presjekao paralelu Ljube u četvrtom uglu na geografskoj širini 44º17′ N (Ljuba i vrh planine Vlašić) i geografskoj dužini 44º17′ E. Očit primjer sustavne izmjere utemeljene na trojanskoj eponimiji.
Sad postavljam sebi zadaću: za geografsku dužinu uzimam emitere: najistočniju točku Apeninskog poluotoka, rt Capo Otranto, povijesno stratešku poziciju za plovidbu Jadranom i protutežu suprotnoj ilirskoj obali, na kojoj se na istoj geografskoj dužini nalazi i kapitalni rt Oštro, na ulazu u Kotorski zaljev, danas najjužnija točka Hrvatske (18º31’/32′ E). Za geografsku širinu uzimam poziciju Zadra, jer je njegova paralela ujedno i paralela visočke pozicije, tj. multisjecišta koje nas prati tijekom razvoja projektne sheme utemeljene na primordijalnoj plejadskoj matrici. To je naprosto nevjerojatna priča – takav sklad kardinalnih pozicija geografskih objekata i sukladno tomu postavljenih gradova, luka i matematičkih točaka.
Što smo, dakle, dobili? Gdje će se sjeći meridijan rtova Otranto i Oštro sa paralelom Zadra i visočke pozicije? Sjecište se nalazi u okružju Bakića zamalo jugozapadnije od Olova u BiH, na 44º6′ N i 18º31′ E. A što tu nalazimo? Nailazimo na jedinstveni primjerak „obeliska“, u šumi, na „nepotrebnom“ mjestu, podno Konjuh planine. Predaje raspredaju mnoštvo podataka koje kazuje narodna memorija: vezuje se za Tvrtka I. i vepra, čiji prikaz se nalazi još samo kod Konjica, zatim, Crnu kraljicu koju se povezuje sa Katarinom Kosačom, kaže kolega Puljak, „Crnu kraljicu bosanskih zima što kuje konje naopako i bježi u velikoj bosanskoj sedmogodišnjoj zimi“, Mater, posljednja Mater, itd. Nešto bi moralo astrološki biti u vezi s „konjem“, a astronomski u vezi sa sedam zvijezda Plejada. Tko li je to prethodno mjerio zemlju?
Povukao sam na mapi pravac koji povezuje rt Otranto sa Zadrom. Naprosto nije normalno da pravac tako minuciozno u nastavku prođe najprije kroz Ljubu, sestrinski povezanu s Visokim, a potom kroz vršište visočke simetrale na primordijalnoj kružnici Plejada, a koja i nosi visočko multisjecište i sam vrh planine Vlašić, završavajući u najvišem vrhu Istočnih Alpi, toliko spominjanom Grossglockneru („Veliko zvono“). Dakle, „obelisk“ u Bakićima, rt Otranto i Zadar tvore pravokutni trokut koji producira nove reperkusije sustava. Je li to sad normalno, pitam? Zašto bi se baš meni događale sve te slučajnosti, kod nehajnog izbora pozicija koje stoje naizgled u potpunom „neredu“? I zašto stalno ta visočka simetrala bitna za uspostavu riyadske kružnice, nastavljajući sredozemni lanac na Arapski poluotok? Ponizno molim, neka netko odgovori!
Ali nije to bio slučajan izbor. Čitao sam reportažu o „obelisku“ za kojeg dotad nisam znao i potom istražio. Namjerno sam postavio „pilu naopako“, da bismo shvatili kako doista sve funkcionira usklađeno po davno uspostavljenoj matrici – obrascu Plejada ili Vlašića. A Bakići mogu biti i Bik-ići. Nije li u narodu dalmatinske zagore i danas bak=bik? Gledano iz Visokog, s vrha Piramide, Olovo i Vitez stoje u inverzno postavljenom istokračnom trokutu. Kod Olova imamo „obelisk“, kod Viteza je Mali Mošunj i brdo Kalvarija. Donji Bakići su na našem sjeveru, Gornji Bakići na našem jugu. Nije li tako postavljen i Egipat? Nisu li egipatski obelisci bili zemljovidni informatori, markeri zemaljski prije nego će njihovom poticajnošću početi nicati uz njih i hramovi, po čemu ćemo onda prepoznavati taj čudesni svijet. Obelisk nije piramidalno zašiljen i obložen zlatom zbog Sunca na zemlji, nego obrnuto – zbog zemlje u Suncu! Ne kuje li zato Crna kraljica „konje naopako“?
12. lipnja 2016.
