Ekspedicije s Ajdinom
Piše: Ajdin Ahmetspahić, koordinator vodiča Fondacije
Dolaskom prve smjene volontera oficijelno je otvorena, sada već tradicionalna, volonterska sezona na bosanskim piramidama.
Nastavljamo gdje smo stali prethodne godine. „Napadamo“ sondu br.6 gdje smo krajem prošle sezone došli do betona i time potvrdili da se i na tom dijelu sjeverne strane piramide Sunca nalaze drevni geopolimerni blokovi. Nakon zimskog sna ponovo se čuju veseli glasovi naših vrijednih radnika iz čitavoga svijeta.
Često nabrajamo odakle dolaze tako da ću ovaj put samo reći da dolaze sa svih strana Zemaljske kugle iako izgledaju i zvuče kao da su čitav život proveli zajedno na jednom mjestu.
Ovogodišnji tim, pored moje malenkosti kao koordinatora, čini stara i provjerena ekipa koja je s nama već preko tri godine. Marie-Sophie Gristi iz Marseja i Tarik Karamehić, udarnik iz Visokog.
Svaki put me prijatno iznenadi njihov osmijeh dok uzimaju alat penjući se uz strmu stranicu „Sunca“ kao da su upravo preuzeli peškir i dušek pa krenuli odmarati na plaži. Ili je možda ova analogija samo razumljiva nama, a njima sasvim jednostavano predstavlja užitak biti dio ovog projekta. Sjećam se da sam se osjećao isto dok sam bio volonter godinama ranije. Nadam se da ćemo jednog dana svi doći do ovog oslobađajućeg otkrivenja.
Lanac za kante više nije ni najmanji problem. Rasporedite dvije osobe, a ostatak grupe je već našao svoje mjesto kao ljudska karika kojom putuje čas pun – čas prazan komad plastike. Naravno na vrh ide „žestoka ekipa“ sa krampom koja neumorno lupeta po nanosima tvrde gline stvarajući materijal za „punjače“ ispod njih. Varate se ako mislite da je ova ekipa sačinjena isključivo od muškaraca. Svojim očima sam više puta vidio nježniji spol u ne tako nježnom izdanju ne predavajući alat ni pored džentlmenskih napora kolega. Među volonterima nema ama baš nikakve hijerarhije.
Ručak, kao i do sada, obezbjeđuje Fondacija. U želji za što većim uključivanjem u lokalnu zajednicu mijenjamo naše kuhare, pa su ponekad to ljudi iz „Vidikovca“ na Pertcu, a nekad naše žene domaćice iz Udruženja „Sevdalije“. Nema omiljenog restorana ili kuhara, samo onaj koji da, ili ne da, repetu.
Nakon samo 10 radnih dana u junu, na našoj sondi već je primjetan betonski blok u gotovo čitavim dimenzijama iskopine. Slijede završni radovi i „ušminkavanje“, pa i detaljnije analize.
Tu se, baš u pravi čas, pojavio naš Richard Hoyle, diplomirani geolog iz Leedsa. Još od 2010. Rich ne razmišlja o mnogo čemu drugome osim o geološkim anomalijama na Visočici. Dobro, možda o ćevapima i kajmaku (koji su mu, zakleo bih se, na dnevnom jelovniku bar šest dana sedmično), ali ipak ne toliko mnogo kao o ovome prvome. Njegova strast za geologijom oduvijek me oduševljavala i mnogo sam naučio slušajući ga kako, gotovo zatečeno, priča o interesantnim depozitima i sedimentima u Dolini piramida, sa sigurnošću tvrdeći da se nešto vrlo veliko dešavalo tu hiljadama godina ranije.
Sada je Richard dio volonterskog tima Fondacije i već je ustanovio da se na sedimentnom materijalu iznad betonskih blokova sonde br.6 nalazi tačno 148 različitih slojeva taloga, od čega 146 gline i 2 različita taloga humusa i zemlje. Sačekat ću Richardov izvještaj s više informacija i obrazloženjima.
Kišno vrijeme ovih dana ipak neće zatrpati našu dobro zaštićenu iskopinu i siguran sam da će već početkom jula blistati u punom sjaju kada ih spretne ruke treće smjene Ekspedicija očiste i dotjeraju. Do tada, svi su dobrodošli na našu malu „plažu“.
Galerija
