Autor: Mate Puljak
“Ah, da me je narod moj slušao, najboljom pšenicom bih ga hranio!” (Ps. 81,14,17)
UVOD
Na jednoj prapovijesnoj gradini u blizini sela Dobrinče stoje razasuti ostaci tzv. lijepa najvećeg naselja srednje bronce u Imotskoj krajini a vjerojatno i šire. Ta Velika gradina je moja osobna Golgota. Iako danonoćno gleda na Bijakovu i njena tri najviša vrha; sv.Juru, sv.Iliju i Troglav…
zemaljsku predstavu triju zvijezda Orionova pojasa, nažalost više ne nalazi smiraja. Ni u svitanju ni u sutonu…
I dok se “sv. Jure” nadviriva preko niskih oblaka tražeći Orionovu glavu po krajini…zaraslu u kamenu i travi…dobrinačka predstava Orijaša ozidana zidovima vrhunske kvalitete ukazuje da ništa na ovom prostoru nije slučajno postavljeno. Nevidljivo je, doista, prava stvarnost.
