Igor Šipić
Lipanj 2016.
Ponovno se, dakle, potvrdio taj moj plejadski alat. Jer da nije tako, tko bi to očitao na karti? Bez obrasca, povučeš pravac iz Salamanke do Mont Blanca, i što? Što onda, tako možemo vući bilo gdje i bilo što? Ali, kad postaviš alat i vidiš kako on očitava situaciju, to je nešto drugo. Zato evo još ponešto. Pravac SW-NE smjera, Salamanca – Mont Blanc, doista je znači preuzela primordijalna simetrala Plejada (27.8º). Njoj suprotna, SE-NW smjera, je Kadmova os također 27.8º. I sad, kad iz Salamanke pod tim kutom povučem pravac paralelan sa Kadmovom osi, on prođe kroz drevnu feničku, punsku pa rimsku Leptis Magnu a onda kroz centar Misrataha, središta Ljubine kružnice, iz kojeg je na 78.8º (ili 11.2º) na istoj toj kružnici pozicija Sterope, a što je zapravo u realnom prostoru Visočka pozicija. Zar to nije naprosto božanski plan? Zemlju morate razviti u tom položaju da bi matrica odgovarala svim valjanim čimbenicima projekcije, i matematičkim, i geografsko-topografskim. A sjetimo se svih kataklizmi, sve do suvremenih potresa, skliznuća, poplava i slično. Zemlja radi, ali tako da se približava svom vrhuncu „isplativosti“ – znači, koliko sklada, toliko i muzike, kazali bismo alegorijski. Zato ponovno podržavam i ističem studiju „Kadmova os – ankh u rukama svijeta“ u kojoj su donesena temeljna pravila ponašanja sustava spram implementacije u realni geografski prostor, a poglavito dviju temeljnih simetrala, poslije nadopunjeno i sa visočkom simetralom. Vezano je to, naravno, za položaj Plejada kako ih vidimo na nebu sa Zemlje, gdje linija-života zapravo diktira proces time što ona sama stoji zarotirano za 27.8º. To je eklatantno otumačeno u dotičnoj studiji te u sljedeće dvije, „Zlatno runo – matrix i masterkey Plejada“ i „Visočka simetrala – ključ u topografskom projektiranju Bosanskih piramida“.
