Autor: Mate Puljak
Promatrajući zvjezdano nebo, veliki grčki mudrac Aristotel, jednom je zapisao:
“Kao što bi onaj, koji bi, sjedeći na gori Idi kod Troje i videći grčku vojsku kako stupa ravnicom u potpunom bojnom redu; naprijed konjanici na konjima i bojnim kolima, iza njih pješaci, morao doći na misao, da mora biti netko, tko tom ratničkom gomilom ravna i ratnike u red stavlja; kao što mornar, kad vidi kako se iz daleka morskom pučinom približava brod razapetih jedara, pomisli, da je na brodu kormilar, koji brodom ravna i koji ga vodi u luku; tako su i oni, koji su najprije gledali nebo i vidjeli kako sunce ide svojim putem od istoka do zapada i promatrali dobro poredane redove zvijezda, tražili majstora, stvoritelja toga divnog svemirskog reda, jer su morali držati, da taj red nije nastao slučajno, nego da potječe od jednog silnog i neprolaznog bića.” (Sext. Emp. dogm. III. 2. Fragm. II. p.36.)
