Sjećamo li se mi još da postoji Knjiga Brojeva, putovanje pustinjom, štošta još zaboravljenog što utječe na žrtve sukoba prijelaza iz mnogoboštva različitih bogova u mnogoboštvo jednog boga, kako god se on zvao. Ako je Bog jedan, zajednički svima, a nitko da se odrekne svoga, može li tako aktualna civilizacija dalje? Srljanje u propast ne može se spriječiti bez rješenja ovog pitanja. Na svjetskim je religijama budućnost planeta, dakle, na onomu što je preživjelo sva vremena i sve civilizacije, nije na kapital-ekonomiji, nije ni na demokratskim vladama, jer političari vjeruju, ali njima nitko ne vjeruje. Držim postavku opravdanom spram činjenice da životi, i ljudi i civilizacija i kultura, funkcioniraju poput opruge sata, kad njeno navijanje dođe u točku vrhunca, a onda krene sve unatrag, kao početak u materiju, pa onda povratno materija u beskonačnost.
