Ostaci dijela zidina Meduna (ili Meteona) u Crnoj Gori nedvojbeno upućuju na njihovo megalitsko podrijetlo, odnosno način gradnje suhozida od velikih kamenih blokova međusobno povezanih na način istovjetan onome koji su koristili graditelji, primjerice, poznatih starodrevnih građevina u Peruu.
Ostaci dijela zidina Meduna (ili Meteona) u Crnoj Gori nedvojbeno upućuju na njihovo megalitsko podrijetlo, odnosno način gradnje suhozida od velikih kamenih blokova međusobno povezanih na način istovjetan onome koji su koristili graditelji, primjerice, poznatih starodrevnih građevina u Peruu.
Medun je "… srednjovjekovno utvrđenje smješteno na brežuljku koji je bio akropola većeg ilirskog grada, naseobne ilirskog plemena Labeati, 10 kilometara sjeveroistočno od Podgorice, u selu Kuči, na mjestu odakle se vidi čitava okolica i panorama Podgorice.
|
|
Srednjovjekovni Medun smjestio se na uzvišenju koje je svjedok burne povijesti, od ilirskih ratova sve do 2. svjetskog rata. |
Iz ilirskog razdoblja potječu stepenice u stijenama brežuljka, jedan dio bedema na zapadnoj strani kasnije nadzidan srednjovjekovnim zidom, dvije ukopine u stijeni na putu izmedju donjeg i gornjeg grada, gdje su Iliri vršili vjerske obrede vezane za kult zmije koja je kod Ilira bila svetinja i na sjeveru od gornjeg grada nalazi se nekropola." Ulomak je to iz napisa objavljenog na web-stranici tiscover.com, a kratka "službena" povijest ovog izuzetnog spomenika crnogorske baštine može se iščitati i sa stranice wikipedia.org.
|
|
Pretpostavlja se da su Iliri u Medunu vršili vjerske obrede vezane za kult zmije koju su smatrali svetom životinjom. |
Značajno središte ilirske države
Meteon ili Medion je grad koji je postojao na mestu kasnijeg srednjovjekovnog Meduna, u blizini Podgorice. Podignut je krajem 4. ili tijekom 3. stoljeća prije nove ere, kao jedno od središta ilirske države. Prvi ga spominje rimski povjesničar Tit Livije kao grad ilirskog plemena Labeata, što potvrđuju arhitektonski ostaci. Grad je imao veliki fortifikacijski značaj. Nalazio se na putu koji je povezivao primorje s Dardanijom.
![]() |
|
"Službeni" povijesni izvori tvrde da su "kiklopske" zidine u Medunu ostaci grada kojeg su za ilirsko pleme Labeata podigli grčki graditelji pred oko 2400 godina. |
Sudeći po položaju, načinu gradnje, konstrukciji zidina, Meteon (Medun) je bio značajan ilirski grad na području Labeata, s uobičajenim obilježjima utvrđenih gradova toga doba s akropolom i podgrađem, a čije su moćne "kiklopske" zidine, od kojih još postoje tragovi, podigli grčki graditelji (za Ilire). Niše između akropole i podgrađa, pronađene prilikom arheoloških iskopavanja, sigurno su služile u kultne svrhe.
![]() |
|
U blizini ostataka ilirske gradine nalaze se i neistraženi i humci nasuti kamenjem, najvjerojatnije tumulusi s grobovima. |
Na webu diaspora.cg.yu se ističe: "Ostaci masivnih odbrambenih zidova građenih od velikih kamenih blokova sa isijecanjem i vještim slaganjem, mogu se još dobro pratiti na sjevernoj strani brežuljka, gdje u nepravilnom luku zatvaraju pristup na gornji plato. Konstrukijom utvrđenja i zidova ilirski Medun se izdvaja od ostalih sličnih utvrđenih gradova na teritoriji Crne Gore, pri čemu način gradnje treba pripisati grčkim majstorima koji su radili za potrebe domaćeg stanovništa."
![]() |
|
Zbog svog izuzetnog geostrateškog položaja, u srednjem vijeku Medun je smatran "ključem obje Zete". |
Ilirski Meteon – crnogorski Medun
Severoistočno od kuća Gornjeg Meduna, dakle sjeverno od grada, u šumi se nalaze humci nasuti kamenom. Oni leže u približno ravnom zemljištu, ali do danas nisu ispitani. Sličnih humki ima i južno i jugozapadno od Meduna. Sjeverno od grada postoji veća nekropola, a ni ona nije do kraja i detaljno ispitana. Ovde grobovi nisu pod humkama, izravno su ukopani u zemlju, a ograđeni nepravilnim kamenim blokovima.
![]() |
|
Ostaci srednjovjekovnog utvrđenja s mjestimično očuvanim zidovima dvije kule i odbrambenim zidovima. |
Zbog svog izuzetnog geostrateškog položaja, u srednjem vijeku Meteon (Medun) je smatran "ključem obje Zete". Današnji izgled Meduna daju, naglašava se na webu diaspora.cg.yu, uglavnom ostaci srednjovjekovnog utvrđenja s mjestimično očuvanim zidovima dvije polukružne kule, odbrambenim zidovima, vratima i objektima iz kasnog srednjeg vijeka. Među ostacima srednjovjekovnog utvrđenja nalazi se crkva posvećena Arhiđakonu Stefanu (podignuta na temeljima starije) i grob vojvode Marka Miljanova, znamenitog crnogorskog junaka i književnika. Ispod srednjovjekovnog utvrđenja, nalazi se rodna kuća Marka Miljanova, koja je nakon konzervatorsko-restauratorskih radova 1971. godine, pretvorena u Memorijalni muzej. U Donjem Medunu koji s Gornjim Medunom i tvrđavom predstavlja nerazdvojnu cjelinu, nalazi se mala jednobrodna crkva posvećena Sv. Đorđu.
![]() |
|
Javna ustanova Muzeji i galerije Podorice prošle godine započela je pripreme za sveobuhvatno istraživanje i očuvanje Meduna kao znanstvenog i turističkog središta._ |
Radovi na očuvanju, istraživanju, sanaciji i restauraciji Medunskog arheološko-povijesnog i kulturnog spomeničkog kompleksa (250 tisuća četvornih metara) sa svrhom njegovog sveobuhvatnog znanstvenog i turističkog vrednovanja, iznova je započela 2007. godine Javna ustanova Muzeji i galerije Podorice uz potporu Grada Podgorice.
![]() |
|
U Medunu je i crkva posvećena Arhiđakonu Stefanu i kuća – muzej crnogorskog junaka i književnika Marka Miljanova. |
A što kaže "Alternativna historija"?
A za porast zanimanja za Medun zacijelo su zaslužni i pojedinci Fondacije Arheološki park "Bosanska piramida Sunca", istaknuvši obilježja gradnje njegovih megalitskih zidina koja su istovjetna ili slična načinu na koji su građeni još neki obližnji nedovoljno istraženi drevni gradovi, primjerice u Varvarie i Asserie u Dalmaciji ili Daorsona u Hercegovini. Tako Bojan Zečević* u prilogu knjizi Semira Osmanagića "Bosanska piramida Sunca", objavljene na njegovom webu Alternativna historija, navodi:
"Medun se nalazi na 12 kilometara od Podgorice prema Kučima i Albanskoj granici. Točno između Gornjeg i Donjeg Meduna nalazi se Glavica (brdašce) sa kojeg se pruža odličan pogled na dolinu prema Podgorici s jedne strane i na Lijevu Rijeku s druge strane. Na vrhu ovog uzvišenja je srednjevjekovna turska kula… Unutar zidina je grob i spomen ploča Marku Miljanovu koji je nekada davno osvojio ovo tursko utvrđenje.
![]() |
|
Ostaci kamenih blokova drevnog ilirskog grada Meteona. |
Međutim, … na podnožju ovog brdašca… su zidine koje opasavaju malu kućicu, sada muzej, a nekada je bila seoska škola. Naime, dva od četiri zida koji okružuju muzej su, po mome mišljenju, mnogo stariji od ostala dva. Čak mnogo, mnogo stariji i od turske kule na vrhu glavice.
Do ovakvog zaključka sam došao promatrajući tehniku gradnje, koja veoma podsjeća na onu u Daorsonu, a koja dalje podsjeća na gradnju južno-američke civilizacije, drugih po redu graditelja, na Machu Picchu. Blokovi korišteni u ovim zidinama nisu istih dimenzija, ali se na mnogim mjestima odlično uklapaju sa susjednim kamenim blokovima, tako da se ni žilet ne može zavući između njih.
Razlika između gradnje u Medunu i gradnje u Daorsonu je u tome što su blokovi u Medunu znatno manji. Dimenzije su im uglavnom 120 cm x 50 cm, dok blokovi u Daorsonu dosežu i 250 cm x 150 cm."
![]() |
|
"Briljantna inženjerska umijeća Ilira koji su radili pod očiglednim utjecajem civilizacija koje su gradile i južnoameričke gradove." |
Grad je prethodnio tvrđavi
Opaske na njegov prilog o Medunu dao je pisac knjige Semir Osmanagić:
"Područje današnje Crne Gore je imalo niz većih i manjih Ilirskih naselja. Dva najveća su Medun i Duklja. Mada su oba vrlo malo istražena, aktuelna historiografija se služi slijedećim hipotezama.
Za Medun se pretpostavlja da je originalno "…bio tvrđava, a onda pretvoren u grad između 4. i 3. stoljeća prije nove ere…" (stavovi na službenom podgoričkom sajtu www.podgorica.cg.yu). Već s ovim prvim hipotezama se ne slažem. Naime, drevni Iliri su podigli prvo grad i to tisućljeća (a ne stoljeća) unazad, monumentalnih razmjera. Ta vrsta gradnje je pogrešno ponukala arheologe da pretpostave funkciju grada kao utvrđenja.
![]() |
|
"Vrijeme je učinilo svoje, ali još se prepoznaje monumentalna gradnja sa pet obrađenih strana kamenih blokova i šestom, izbočenom prednjom stranom, koje svjedoče o istom arhitektonskom stilu diljem Jadranskog bazena." |
Nadalje, tvrdi se da su "…dobro sačuvani zidovi utvrđenja građeni od velikih blokova obrađenog kamena koji su ugrađivani u nekoliko redova. S obzirom na solidnost gradnje Medun signifikantno odstupa od manje značajnih Ilirskih gradova."
Bilo bi dobro da nam Crnogorski historičari i arheolozi malo detaljnije opišu kamene blokove koji su malo remek-djelo obrade i ugradnje i kao takvi se vrlo dobro uklapaju u stil Daorsona i južno-američkih kultura.
Duklja kao ilirski velegrad
"… Sa kulturno-umjetničkog pogleda, dva niza iskopa u stijenama na putu između dva dijela grada su interesantna. Studije zaključuju da je to bilo mjesto izvođenja rituala posvećenih kultu zmije koja je bila mitskim simbolom predaka Ilira. Nekropolis je situiran sjeverno od gornjeg grada i potiče iz Ilirskog perioda. Dosada nije istraživan. Rimske legije su okupirale Medun oko 167. godine nove ere. Tom prilikom je zadnji Ilirski kralj Gentije sa svojom porodicom uhvaćen…"
![]() |
|
"Majstorstvo i kreativnost je očigledna u primjeni tehnika protiv potresa i činjenici da nijedan blok nije iste veličine." |
Šturi historijski dokumenti govore o prisutnosti dva Ilirska plemena u crnogorskom području: Labeati i Dokleati. Medun je bio centrom Labeata (još starije ime je Meteon).
Na drugoj strani, Dokleati su bili locirani u plodnoj dolini rijeke Zete sa centrom u Duklji. Sa desetak tisuća stanovnika to je bio najveći (crnogorski) populacioni centar Ilira u pred-rimsko doba. Kameni grad je imao vodovod, popločane ulice, kanalizacione odvode, riješene ostale urbanističke izazove…"
* Bojan Zečević iz Londona je suradnik Fondacije Arheološki park "Bosanska piramida Sunca", posebice je istraživao kamene kugle u Bosni i Hercegovini.
** Snimke su preuzete s web-stranica Travel to Montenegro (nudi obilje zanimljivosti u riječi slici o Crnoj Gori na engleskom jeziku) i Alternativna historija.
Preuzeto sa: udruga-kameleon.hr
















