Teška saobraćajna nesreća, ozbiljna oštećenja kičme i dugogodišnji bolovi obilježili su zdravstveno stanje Mine iz Zvornika, koja u Tunelima Ravne već dvadesetak dana provodi vrijeme vježbajući i radeći na vlastitom oporavku. Kako kaže, promjene koje osjeća posebno se odnose na smanjenje bolova u kičmi, kuku i koljenu, ali i na poboljšanje disanja, koje joj je ranije predstavljalo dodatni problem.
Mina je 2004. godine doživjela tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je zadobila velika oštećenja kičme, a pretrpjela je i lakši moždani udar. Posljedice nesreće pratile su je godinama. Bolovi su se vraćali, a stanje je u jednom periodu bilo takvo da je razmišljala o operaciji.
„Ono što mogu garantovati za sebe jeste da su mi Tuneli Ravne u velikoj mjeri pomogli kod bolova u kostima. Moram biti realna, bolovi su se ranije uvijek vraćali. Ipak, ovdje, osim samog boravka u tunelima, radim i vježbe. Odvojim se sama i vježbam, a zanimljivo je da su to pokreti koje kod kuće fizički ne bih bila u stanju uraditi. Ovdje jednostavno dobijem energiju koja mi omogućava da uradim nešto što vani ne mogu. To osjetim“, ispričala je Mina.
Posebno naglašava da najveći efekat osjeća upravo u dijelu tijela u kojem je pretrpjela najteže povrede. Tokom boravka u tunelima javlja joj se osjećaj trnjenja koji prolazi kroz tijelo i, kako opisuje, veoma joj odgovara.
„Najveći efekat osjetim baš na mjestu gdje sam imala najveći problem s kičmom. Prije dolaska ovdje bolio me i kuk, a i koljeno, upravo zbog problema s kičmom. U tunelima osjetim neko trnjenje koje prolazi kroz tijelo i koje mi jako odgovara. Taj osjećaj je teško opisati, kao da me samo tijelo vodi i djeluje na svoj način. Kada izađem, osjećam se mnogo bolje“, kaže ona.
Jedna od stvari koje je izdvojila jeste i poboljšanje disanja. Ranije je, posebno prilikom sjedenja, osjećala bolove i teže disala, a sada primjećuje da joj je i u tom segmentu lakše.
„Problemi koje sam imala uticali su i na moje disanje. Kada bih sjedila, osjećala sam bolove i teže disala. Otkako dolazim u tunele, primijetila sam da se disanje popravilo. Mislim da sam poboljšanje prvi put osjetila nakon trećeg ulaska. Nekada imam osjećaj da bih mogla i zaspati unutra, toliko mi boravak prija“, navodi Mina.
Tokom boravka u tunelima posebno voli hodati bosa, što također smatra važnim dijelom svog iskustva. Kaže da se trudi redovno vježbati i kretati, a nakon svakog boravka u podzemnom kompleksu odlazi u šetnju Parkom Ravne 2. Primjećuje da sada može preći i dionice koje su joj ranije predstavljale napor, bez većih poteškoća.
Mina već 30 godina ne jede meso, a redovno kretanje i briga o zdravlju dio su njenog načina života. Ističe da je svjesna značaja boravka u prirodi i da šume, prema njenom saznanju, imaju visoku koncentraciju negativnih jona. Ipak, smatra da se takvo okruženje ne može uporediti s onim što ona doživljava u Tunelima Ravne.
Osim zdravstvenog iskustva, pozitivno govori i o cjelokupnom kompleksu u Visokom. Sadržaji u Parku Ravne 2 i na drugim lokacijama, smatra, omogućavaju da svako pronađe nešto za sebe.
„Ovdje sam naučila da se više brinem o sebi i svom zdravlju i da se fokusiram na sebe. Projekat je zaista lijep i ima toliko sadržaja da svako može pronaći nešto za sebe. Definitivno ću nastaviti dolaziti i u budućnosti“, poručila je Mina.






