Autor: Ratko Martinović
Autohtone talijanske civilizacije sve više privlače arheologe i avanturiste, a nove indicije dokazuju i zašto…
Skulpture zvane ‘Divovi Mont’e Prama’ i dan danas intrigiraju znanstvene krugove, a arheolozi imaju posebnih problema s kontekstom njihovih graditelja i civilizacije. Riječ je o statuama civilizacije Nuraghi, autohtone sardinijske kulture – teškim dvadesetak tona, megalitnih proporcija, građenih bez veziva od slaganog kamenja, a svrha im nije poznata pa se nagađa o rezidencijalnom momentu, vojnoj strateškoj komponenti, hramovima i dr. Od 30.000 danas ih pronalazimo oko 8.000, a dodatni je problem i nepostojanje interesa kod arheologa – nema pisanih dokumenata i izvora što značajno otežava potragu.
Ne zna se ni tko su Nuraghi, odakle im dolazi civilizacija, je li posve autohtona i imaju li poveznicu s mističnim Morskim Ljudima drevnog Mediterana (14-13 st. pr. Kr.). Dodatnu misteriju stvaraju Colossi, statue divova pronađene 1974. u blizini Cabrasa na zapadnom dijelu otoka. Proporcije im jesu gigantske, no ono što intrigira znanstvenike su diskolike oči pa nije poznato je li riječ o herojima ili bogovima, a kako se nalaze u blizini grobova možda su i u ulozi čuvara. Koliko je sve sporo govori i činjenica da su restaurirani tek 2015. godine pa ih se sada 33 nalazi u Nacionalnom arheološkom muzeju u Cagliariju. Naravno, ako uzmemo u obzir povijesni kontekst, ovo su najstariji mediteranski, a možda i europski prikazi divova. Ono što je zasad sigurno je da su datumi njihove izrade – od 11. do 8. stoljeća pr. Kr. – podložni i daljnjim promjenama.
Kako to obično biva, ni samo ime ‘Nuraghi’ nije ništa drugo nego sardinijski naziv za ‘gomilu kamenja’ ili ‘otvor u zemlji’, što zapravo znači da se ne zna pravo ime dotične kulture. Arheolozi danas razvijaju i tezu da je riječ o gradovima državama, predstavnicima neke veće nepoznate federacije. Najpoznatiji su Su Nuraxi u Baruminiju, Serra Orrios, Alghero, Torralba, Tiscali Macomer, Losa u Abasanti, Orroli, Villanovaforru, Sarroch i Olbia. Arhitektura je po stručnjaku za etrursku i sardinijsku kulturu, Massimu Pallottinu, najnaprednija na Sredozemlju – pa je nemalo začuđen zašto za istraživanje ovog vrijednog fenomena ne postoji više interesa. Brojnost, veličina, sofisticiranost i starost svakako bi trebali osigurati veći renome od onog kojeg posjeduju, pa je za očekivati da pred nas dolazi era njihovog istraživanja.
