Bez obzira na kvantitet istraživanja u Dolini piramida u Visokom koja imaju svoj tok i kvalitet, vrijeme nosi težinu dokazivanja, kako onih koji rade na tom Projektu, tako i onih čija je to ideja. Svako od njih ima breme obaveza i odgovornosti prema javnosti i onima koji podržavaju taj projekat, a posebno prema oponentima koji ne podržavaju Projekat i bezgranično…
Piše: dipl.ing. Goran Čakić
Nešto se dešava
Bez obzira na kvantitet istraživanja u Dolini piramida u Visokom koja imaju svoj tok i kvalitet, vrijeme nosi težinu dokazivanja, kako onih koji rade na tom Projektu, tako i onih čija je to ideja. Svako od njih ima breme obaveza i odgovornosti prema javnosti i onima koji podržavaju taj projekat, a posebno prema oponentima koji ne podržavaju Projekat i bezgranično, neopisivom mržnjom, blate sve one koji zdušno doprinose afirmaciji jedne izuzetno smione ideje. Neprestano se traže dokazi za ono što oponenti nazivaju suludom idejom. Zašto se onda traže dokazi, ako je ideja suluda, a njen autor i izvršioci bivaju prozvani bjelosvjetskim diletantima. Koliko god se neko krio iza zaštite nečega sto je uništeno neodgovornošću zaštitnika nacionalnog blaga, čovjek se ne može oteti utisku da se sve radi iz jednog centra, kroz usta pete kolone, unutar naučnih krugova koji žele zalediti istoriju na granicama do kojih su oni oni stigli, dostižući punu intelektualnu zrelost zaleđenu za sva vremena sljepoćom nastalom nesposobnošću da se uključe u tokove koje pružaju najnovija naučna dostignuća.
Bez obzira šta će se naći u Visokom, a naći će se ono što se nalazi u visočkim brdima i što svaki dan izlazi na vidjelo.
Prelijepi ambijent Plješivice, gostoljubivi domaćini, inspirisani radnici i kreativno rukovodstvo, čine svakodnevno stvari koje tjera Plješivicu da iznjedri nešto interesantno, uvečavajući užitak istražiteljima, a posebno posjetiocima. Plješivicu nećemo nazvati piramidom nego suptilnom ljepoticom koju nam izgradi neka civilizacija, neznano kada, neznano zašto i neznano čime. Što je uobliči u piramidalnu formu, nismo mi krivi, nego natjerani da je predočimo našoj civilizaciji. Kakvo je to proviđenje koje je natjeralo našu generaciju da bude ta koja će to učiniti? Naporno radeći, nalazimo bezbroj stvari za koje nismo sigurni da su poruke koje su nam ostavljene da ih tumačimo. Da li ih uopšte primjećujemo? Znamo li uopšte pronaći i protumačiti poruke graditelja? Jesmo li uopšte na istom intelektualnom nivou? Hoćemo li ikada i biti? Kako bilo da bilo, pronađemo nešto što potvrdi zadato. Plješivica se potrudi da nekoga odabere ko će spoznati nešto i pokušati protumačiti poruke. Predivni plato nam svaki dan ponudi nešto novo. Podari nam neopisivo zadovoljstvo otkrivenim. Tajanstveni temelji čine od nas ovisnike o ideji očekivanog. Žućo i ekipa otkriju složene kamene blokove koji gotovo identično pokazuju kako je Plješivica uobličena.
Potvrdimo da su ove tri ploče ispod kape oblik i način izgradnje stepnastog zdanja. Utvrdili smo danas na vrhu da je treća stepenica sa slike sagrađena od velikih kamenih blokova, stepenaste forme. Ispada dakle da se poruka može razumjeti i protumačiti gotovo potpuno.Pogledajmo trougao vrha objekta. Šta on predstavlja? Je li to zmijska glava ili neka glava životinje koju nismo u stanju prepoznati, a koju su naši graditelji obožavali i građevinu posvetili njoj? Da li je to prepoznavanje, želja tumača ove poruke? Očito nije želja. Činjenice govore da viđeno u poruci upoređeno sa stvarnim stanjem predstavlja prevod poruke i tačnost izvedbe.
Može li iko osjetiti zadovoljstvo, kad neko vođen nečim što ne zna protumačiti, ode na neko mjesto, a na tom mjestu vlasnik imanja veselo kaže „dođi da ti nešto pokažem“. Ja sam to našao. Lijepo mi je, ali ne znam šta predstavlja. Koja je to koincidencija da se imanje nalazi u selu Zbilje podno Plješivice? Kamen. Pješčar. Nešto se vidi plastično isklesano. Forma pravilna, rađena ljudskom rukom. Dimenzije 40x30x8 cm.Boja žučkasta sa tragovima dugog ležanja u zemlji i sivilom laporovite gline. Sa zadnje strane žutina kamena prelazi u sivu boju. Kamen se lista. Dugo je bio izložen vlagi što poslije sušenja ima za posljedicu listanja u liske debele od pola do jednog milimetra. Kamen je negdje bio ugrađen, pa izbačen iz zida i zatrpan zemljom. Vjekovima je bio zatrpan dok ga neko nije ugradio u temelje kuće. Stajao je tu ko zna koliko, sigurno dugo, do rušenja kuće. Neko je kupio temelje za kaldrmisanje avlije i naš kamen ponovo ugleda sunce iznad piramide Sunca. U podne jednog vrelog dana, dođe u ruke vlasnika sadašnjeg vlasnika. Esteta, kakav je vlasnik, primjeti ljepotu isklesanog kamena i učini od njega ukras u svojoj bašti. Okrenu ga Plješivici, ne znajući da mu daje pogled na zdanje koje nekad ukrasi i iz kog ispade. Koliko je vremena prošlo od tada, teško je predpostaviti. Zaključak se nameće sam. Ukras je star hiljadama godina, sudeći po svemu kako izgleda. Šta ukras na kamenu predstavlja? To je stilizovana ptica koja stoji na nečemu što se ne može prepoznati. Kakva je to ptica? Nikad je nije bilo na okolnom nebu. Glava joj je strašno ružna, izdužena sa dugim kljunom. Krila skupljena i ogromna, kao da se skupljaju pri slijetanju ili otvaraju pri uzlijetanju. Noge izbačene malo naprijed. Upravo se dotakla oslonca ili ga se oslobađa. Predivno izgleda, iako je ružna. Odaje neku nepoznatu ljepotu naslućenog pokreta na hladnom kamenu, koju je mogao osjetiti i uklesati samo veliki umjetnik. Kamen, a pun je pokreta. To je živi kamen. On odaje pokret koji su umjetnici tražili vjekovima.
Kada i koji je umjetnik klesao pticu? Sudeći po kamenu, veoma davno. Koliko je to davno? Moj prijatelj Ibrica, kojeg sam odveo da vidi nalaz, geolog, stručnjak koji učestvuje u istraživanju, veli “ma ne smijem ti to čoče ni spomenuti, jer ono na što me ta ptica podsjeća, gledalo je sa neba dinosaure“. E, moja naučna saznanja to čine nemogućim. Jura. To nije moguće.
Ko je sad taj da kaže u Visokom nema ništa. Ima, ima, nek dođe svak i uvjeri se da Visoko krije mnoge tajne vremena. U Visokom je živjela neka prastara civilizacija i iz njega nestala, ostavljajući za sobom velelepna zdanja, Sunca, Mjeseca i Zmaja.
Da mi je samo sjesti u vremeplov i reći, Semiru, Buzi, Ibrici, Senadu i Žutom „hajmo momci polijećemo“. Gledajmo kako se grade Semirove piramide. Zaustavili bi vremeplov na Krtnici i pustili Semira da nam objašnjava šta će i kakvu buru doživjeti ljudska rasa poslije 12 milenijuma.
Sigurno bi u jednom momentu viknuo: eno u Varoškom polju Zilka, gleda imal' gdje na starom gradu Lovrenovića, a na Plješivici Imamovica. Njen saputnik Govedarica bi sigurno rekao, "ne nije to moguće u Evropi".
