Njemica Inka Lauts prvi put u našoj zemlji i u Bosanskoj dolini piramida je boravila ove godine, u mjesecu julu, kada je bila volonterka i u Visokom provela dvije sedmice, a u sklopu osme smjene „Ekspedicije na bosanske piramide s volontiranjem“ vratila se i Inka.
– Ovdje sam drugi put ove godine, jer je prvo iskustvo bilo zaista predivno i postala sam ovisna o ovom mjestu i morala sam što prije doći. Volim ovo mjesto, volim ovu energiju, ljude koji me okružuju i koje sam upoznala, a upoznala sam mnoštvo dragih ljudi, kako iz Bosne, tako i iz cijelog svijeta, sa kojima sam imala priliku da pričam, da se družim, koji me razumiju i koje razumijem i zaista sam se lijepo uklopila s njima. I sam projekat je fantastičan, i sama volim da radim svojim rukama, da pronalazim stvari, da radim u tunelima, tako da sam i s te strane veoma zadovoljna. – priča nam Inka, koja je inače šumarski inženjer u rodnoj Njemačkoj.
Dolazaka u julu mjesecu bio joj je prvi dolazak u Bosnu i Hercegovinu, međutim, kako priča, i pored svega lošeg što je znala o ovoj zemlji, na sve te priče se nije htjela obazirati.
– Ovamo sam stigla otvorenog uma, bez bilo kakvih predrasuda i straha i nakon svega dva sata boravka u gradu, svom dečku koji je tada bio sa mnom, sam kazala da ću se ovdje definitivno vraćati. Imala sam priliku obići i brojna druga mjesta u ovoj predivnoj zemlji, a najviše su me dojmile kamene kugle u Zavidovićima, Sarajevo, odnosno stari dio grada Baščaršija, kao i predivno Boračko jezero. Ovo je zaista predivna zemlja, nimalo se nisam pokajala ni što sam došla prvi put, niti se sada kajem, a imam namjeru ovaj put ostati skoro do kraja oktobra. O projektu, ljudima, ljepotama i zemlji sam pričala i svojim prijateljima i porodici u Njemačkoj, i mislim da se veliki broj njih zainteresovao, a ja u narednim danima u Visokom očekujem i svoju tetku, koja je bolesna, ali ima namjeru da dođe ovamo, pa se nadam da će ovih dana i ona stići u Visoko. – ispričala nam je Inka.
