Otkriće piramide - Arheološki park: Bosanska piramida Sunca

Izvodi iz knjige
BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA
autor Semir Osmanagić

Izdavač “Klepsidra”
Sarajevo, oktobar 2005,
Prvo izdanje.

Aktivna Slika Prije 12 500 godina veći dio Evrope je bio pod debelim ledenim naslagama. Međutim, južni evropski obod, od Baskije, preko Španjolske, Italije, Hrvatske, Bosne, pa sve do Turske i zakavkaskih oblasti je bujao ljudskim kulturama.

Razvijene civilizacije Pacifika, Atlantika i Sredozemlja ostavljale su jakog traga na arhitekturu, socijalnu organizaciju i spiritualni život južnih Evropljana. A za njih su prostori današnje Bosne i Hercegovine i Jadranskog bazena bili posebno važni kao energetski vrlo potentni.
Nekoliko stotina kilometara radijusa, od Save do Jadrana, smatrani su za najprivlačnije u tadašnjoj Evropi. Višemilenijsko prisustvo Ilira i naroda Baskijsko-zakavkaske grupe ostavilo je iza sebe genijalnost oličenu u piramidama, monumentalnim kamenim gradovima i kompleksnim energetskim sistemima.
Svemirska kataklizma od prije 12 000 godina i otapanje leda u Evropi izazvalo je podizanje nivoa mora od nekoliko stotina metara. Tragovi civilizacije su prekriveni vodom. Ubrzo, povlačenjem mora i protokom vremena, piramide su prekrili nivoi zemlje i rastinja.

Sada imamo rijetku priliku da dodirnemo tragove naših davnih predaka. Od nekoliko dostupnih sličica moći ćemo naslutiti kako je izgledao mozaik.
Mozaik koji čini Bosnu i Hercegovinu svjetskim arheološkim draguljem.

– Visočica –
U Evropi, zvanično, ne postoje piramide koje su gradile drevne civilizacije.
Tačnije, nisu postojale sve do danas.
Sa zadovoljstvom objavljujem svijetu da se u srcu Bosne, tridesetak kilometara sjeverno od Sarajeva, nalazi kamena piramida monumentalnih razmjera. Brdo Visočica koje se uzdize iznad grada Visoko, u sebi krije stepenastu piramidu čiji su graditelji iz duboke evropske prošlosti, pra-Iliri.

***
U aprilu 2005. posjetio sam visočki Zavičajni muzej, sa prijateljima Jovom i Bojanom. Nakon toplog prijema u Muzeju, direktor prof. Senad Hodović nas je odveo na vrh obližnjeg brda Visočice. Tu su ostaci kamenih zidina srednjevojekovnog grada Visoki po kome je današnji grad dobio ime. Prof. Hodović je zaljubljenik historije srednjevojekovne Bosne. Zaneseno nam je govorio o tri kraljevska stolna mjesta koja su u videokrugu Visočice. Usput je pomenuo da je Visočica interesantan prirodni fenomen piramidalnog oblika.

Ta usputna primjedba je privukla moju pažnju. Priroda rijetko oblikuje brda u pravilne geometrijske oblike. Bez obzira što je Visočica 700 metara visoka, ja nisam odbacio mogućnost da je riječ o radu ljudskih ruku. Naprotiv. Brzo sam pronalazio argumente u prilog ideji da je ovdje riječ o fenomenu koji zaslužuje da bude ispitan.

Moj prvi susret sa Visočicom, brdom piramidalnog oblika u blizini Visokog

Visočica – pogled sa prilaznog platoa sjevernoj strani, april 2005. Pogled mi se zaustavio preko puta na brdu Plješevica. Znatno niže brdo od Visočice, potpuno obraslo šumom, ima tri strane kao pravilne plohe podjednake površine. Slika mi je prepoznatljiva iz mojih posjeta nizu arheoloških lokacija Srednje i Južne Amerike. Piramide dolaze u parovima, jedna veća, jedna manja. Piramida Sunca i piramida Mjeseca. Huaca del Sol i Huaca de la Luna…

Pogled na “Bosansku piramidu Mjeseca” sa vrha Visočice, prve Bosanske piramide, april 2005. Ove dvije piramide formiraju ulaznu kapiju u plodnu Visočku dolinu. Svaki bi dolazak sa sjevera ili juga u ove krajeve prolazio između ove dvije piramide.
Razmišljam na glas “… ovdje je piramida Mjeseca ispod nas, a mi smo trenutno na vrhu piramide Sunca …”. Bojan afirmativno klima glavom. Na tren sam prekinuo prof. Hodovića. On nastavlja sa događajima iz doba nastanka bosanske države. Međutim, mene interesuje znatno raniji period. Ovaj otprije 700 godina mi je isuviše mlad i blizu…

Pogled na planinu Perun u daljini Ove dvije piramide formiraju ulaznu kapiju u plodnu Visočku dolinu. Svaki bi dolazak sa sjevera ili juga u ove krajeve prolazio između ove dvije piramide.
Razmišljam naglas “… ovdje je piramida Mjeseca ispod nas, a mi smo trenutno na vrhu piramide Sunca …”. Bojan afirmativno klima glavom. Na tren sam prekinuo prof. Hodovića. On nastavlja sa događajima iz doba nastanka bosanske države. Međutim, mene interesuje znatno raniji period. Ovaj otprije 700 godina mi je isuviše mlad i blizu…
Pokazuju nam planine koje se vide odavde. “Tamo je planina Perun…”

Na prilaznom platou Visočici nekoliko je vrsta kamenja koji privlače pažnju, kao ovaj smeđi obrađeni kamen… Perun, mislim, Bog groma kod starih Slovena. Dakle, ovaj kraj je nekada bio područje čestih grmljavina i munja. Još jedna sličica mozaika. Kamene kugle Bosne… energetsko pražnjenje sa neba… asocijacija sa Kostarikom. Zbilja, Bosna je nekad bila energetskim čvoristem ovog dijela svijeta.
U šetnji u podnožju Visočice nailazimo na tragove nekoliko vrsta kamenja. Slikam prvo smeđi kamen…

Popločani put ka srednjevjekovnom gradu Visoki, ostaci građevinskog poduhvata još starije civilizacije, ili prirodni fenomen? Na nekoliko mjesta, iz trave vire kamene ploče. Da li su put do grada Visokog, a riječ je o nekoliko stotina metara, popločali u doba srednjevjekovne Bosne? Ili je riječ o ostacima gradnje starije civilizacije? Jer, ako je riječ o blokovima koji su plod ljudskih ruku, onda oni mijenjaju historiju ne samo ovog kraja.

Kamena kapija pronađena u regionu Visočice, kao dokaz o upotrebi kamena u gradnji u doba prije dolaska Turaka Primjera radi, prof. Hodović nam je u podrumu Visočkog muzeja pokazao kamenu kapiju pronađenu u ovom regionu kojim je, prema njegovim riječima, “dokazano da je srednjevjekovna bosanska država imala i kamenu gradnju”.

Nakon silaska sa vrha Visočice, posmatram sjevernu stranu. Kažem prof. Hodoviću da me neodoljivo podsjeća na meksičke piramide. Odlazim u auto i uzimam primjerak svoje knjige “Civilizacije prije početka zvanične historije”. Otvaram knjigu. Iz prve okrećem 108. stranicu. Na njoj je fotografija meksičke piramide. Okrećem se prema Visočici.

Poređenje Visočice i stepenaste meksičke piramide otkriva nekoliko idetničnih detalja Pokazujem Hodoviću. “Profesore, evo ovdje je dizajn piramide!”
Hodović pogleda i, zbilja, konture piramide su identične onima Visočice. Usjek pri vrhu se poklapa sa zadnjim nivoom stepenaste meksičke piramide. I, ne samo to. Plato na vrhu meksičke piramide je identičan platou Visočice na kome je izgrađen grad Visoki.

“Ovdje je, profesore, na ovom platou nekad bio hram”, nastavljam. “Pošto je bio građen od drvenog materijala, nije ostao sačuvan.Hodović sluša, sve to u momentu ima smisla, sve se poklapa, ali… Da li je ovdje stvarno riječ o piramidi, vjerovatno se pita.

Autor sa direktorom Visočkog muzeja prof. Hodovićem; u pozadini je prva evropska piramida, “Bosanska piramida Sunca” Za mene nema sumnje.
činjenica da sam od toliko stranica knjige okrenuo odmah onu koja prikazuje meksičku piramidu nije slučajna. U životu sam naučio da koincidencije ne postoje… već znakovi, koje treba slijediti.
Sišli smo u grad Visoko. Tražimo poziciju iz koje možemo da napravimo dobre fotografije Visočice.
Izašli smo na magistralni put. U daljini se vidi Visočica u svoj svojoj veličini. Jasno se vide dvije od četiri stranice piramidalnog oblika.

***
Odlazimo iz Visokog. Putem razmišljam o izgradnji starog grada Visoki na vrhu platoa Visočice. Zapravo, grad Visoki je bio relativno mala utvrda. (Doduše, velikog značaja za bosansku državu, u periodu izmedju XI – XIV stoljeća, od Kulina bana do kralja Tvrtka I.) Grad je podignut na vrhu piramide koja je bila toliko stara da je u potpunosti bila prekrivena šumom i slojevima zemlje. Nakon toliko hiljada godina od njene gradnje (kraj zadnjeg ledenog doba) formirali su se slojevi zemlje debeli 2.5 metra i znatno više.

Cortez je započeo izgradnju velike crkve na jedinom “brdu” u meksičkom gradu Čoluli Identičnu situaciju sam sreo u slučaju najveće Srednjoameričke piramide u čoluli (meksička država Puebla). Naime, kada su španjolski konkvistadori osvajali Aztečko carstvo u XVI stoljeću, čolula je bila napredni grad sa 400 piramidalnih objekata. Cortes je naredio da se sve piramide sruše i na njihovom mjestu “napravi 400 crkvi”. U središtu grada, koje je okruženo dolinom, je bilo veliko brdo. Cortez je odredio da se najveća crkva napravi upravo na vrhu tog brda. I tako i bi.

Manji dio rekonstruisane piramide u Čoluli Tristo godina kasnije, prilikom kopanja temelja za mentalnu bolnicu u podnožju brda u čoluli otkriveni su kameni blokovi koji vode stotinama metara unaokolo. Nakon obimnog istraživanja meksičkih arheologa potvrđeno je da je “brdo” u stvari piramida najveće površine na svijetu.

I, kao što je Cortez gradio svoje katedrale na platoima piramida ne znajući šta se ispod njih krije, tako su i bosanski vladari sagradili svoj prvi stolni grad na Visočici. Nisu znali šta je ispod površine, ali kao da su osjećali važnost te lokacije.

Naime, riječ je o piramidi monumentalnih razmjera. Jedinoj u Evropi (zasada). Nesumnjivo, objekat koji će postati najvažniji simbol ovih evropskih prostora otkad je civiliziranog života.

***

Maj, juni i juli 2005. provodim u osiguravanju potrebnih dozvola i saglasnosti da započnem sa sondažnim bušenjima na Visočici. Uz svesrdnu pomoć prof. Hodovića dobijam dozvolu Ministarstva kulture i mišljenje Zavoda za zaštitu spomenika da mogu da započnem radove. Pravim izbor između nekoliko kompanija koja imaju iskustva u geološkim bušotinama po Bosni. Određujem i datum: polovina avgusta 2005.

Sondažna bušenja na Visočici

Dozvole i saglasnosti

Zavičajnom muzeju u Visokom sam uputio pismo namjere o početku istraživačkih radova na lokalitetu Visočice, tačnije ispod vrha brda. S obzirom da je na samom vrhu smješten srednjevjekovni bosanski kraljevski grad Visoki, koji je proglašen nacionalnim spomenikom, obavezao sam se da u ovoj fazi neće biti planirane nikakve bušotine na samom Gradu.

Muzej je razmatrao moje pismo namjere na sjednici Upravnog odbora Muzeja 1.8.2005. i odlučeno je da ovaj projekat ide u redovnu proceduru, s time da ja preuzmem finansiranje projekta u potpunosti.

Slijedeći korak je bio dobijanje Saglasnosti za radove od strane kantonalnog Ministarstva za nauku. Saglasnost je dobijena 3.8.2005. i u njoj se odobrava Zavičajnom muzeju da izvrši predviđene radove u saradnji sa mnom.

Mišljenje državnog Zavoda za zaštitu spomenika BiH je došlo desetak dana kasnije, tako da je i sa formalne strane procedura ispoštovana.

Izbor za izvođača radova je pao na sarajevsku firmu Konsolidacija i građevinarstvo koja je specijalizovana za izvođenje istražnih radova i ima dozvolu nadležnog Ministarstva. Iz nekoliko telefonskih razgovora stekao sam povjerenje u profesionalnost ing. Dževada Valjevca tako da sam mu dodijelio posao. Precizirali smo termin sondažnih bušenja za sredinu avgusta 2005.

Strane svijeta

Sa dozvolama iz Muzeja sam dobio i skicu terena napravljenu u Geodetskoj upravi općine Visoko.
Centralni dio Visočice, vidljivo je, ima piramidalni oblik.
Pravilan stepenasti pad sa vrha Visočice proteže se na tri strane.

Geodetska mapa koja prikazuje Visočicu Strane svijeta na geodetskoj mapi se u potpunosti poklapaju sa orijentacijom strana brda Visočice, odnosno strana Bosanske piramide Sunca. četiri strane piramida imaju orijentaciju istok-zapad, sjever-jug. Isto kao i sve ostale piramide u svijetu koje slijede kardinalne strane svijeta.

Geodetska mapa koja prikazuje Visočicu u gornjem desnom dijelu; upadljiv je stepenasti i piramidalni oblik kako se ide prema vrhu brda. četiri strane vrha brda u potpunosti odgovaraju stranama svijeta: istok-zapad i sjever-jug, što je tipična karakteristika kod gradnje piramida.

Šest bušotina

Avgust u Visokom je bio ugodan. Visočica je zelena; njen vrh je u prorijeđenoj šumi. čini se da će nas pratiti dobro vrijeme.

Visočica u avgustu 2005; prilazni plato ka sjevernoj strani piramide. Šumarak donekle skriva pravilan piramidalni oblik.

Prva mašina za bušenje istovarena je na prilaznom platou piramide, odnosno sjevernoj strani Visočice

Odlučio sam da lokacija prve sondažne bušotine bude uz samu ivicu šumarka.

Određivanje pravilnog ugla od 90 stepeni pod kojim će sonda ulaziti u bušotinu

Prva sondažna bušotina je spremna za početak vađenja zemljane jezgre

Paleta na kojoj će se čuvati izvađena jezgra sa prvih nekoliko centimetara uzorka

Sondažna cijev je promjera 140 mm, a uzorci su u prosjeku 30 cm po jednom bušenju

Sondažna cijev u radu – početne dubine od prva dva metra

Proces vađenja jezgre je spor i pomno je praćen

Za veće dubine instalirana je duža cijev za bušenje

U toku je četvrti metar bušenja sa uredno složenim uzorcima jezgre

U pauzama za ručak u Visokom bih fotografisao piramidu iz različitih uglova

Iza nas su izvađeni metri jezgre spremni za analizu

Nakon dolaska na dubinu od deset metara mašini se dodaje dodatna oprema za stabilizaciju i brže bušenje

Priprema “platforme” za daljnja bušenja

S prvom sondažnom bušotinom smo išli na dubinu od 17 metara; nakon nailaska na laporovitu glinu smo stali, jer je riječ o geološko vrlo starim nivoima (stotine hiljada godina); naša analiza će se fokusirati na prvih 15 metara

U očekivanju nastavka bušenja…

Jezgra će biti zaštićena od djelovanja vremenskog faktora do dolaska geologa i provedene analize

Bušotina broj dva je locirana na sjeveroistočnoj strani piramide

Bušotina broj 3 je smještena na istočnoj strani brda Visočice, na višoj nadmorskoj visini nego prethodne dvije bušotine

Bušotina broj četiri je locirana na sjeverozapadnoj strani brda

Bušotine broj pet i šest su smještene na prilaznom platou, na sjevernoj strani piramide, na razdaljini od 100 i 150 metara od bušotine broj 1 i na nižoj nadmorskoj visini

Sondažna bušenja su trajala sedam dana sa ukupno šest bušotina na različitim nadmorskim visinama i obuhvatila su tri strane Visočice: od zapadne, preko sjeverne do istočne

Iza sondažnih bušenja ostale su bošotine koje su privremeno prekrivene

Geološke analize

Analiza na licu mjesta, koja je potrajala nekoliko dana od strane iskusnog domaćeg geologa, dala je mnoštvo interesantnih informacija koje su bazirane na izvađenoj jezgri.

Bilo mi je važno osigurati geologa koji dobro poznaje Bosanska brda, njihov geološki sastav i moguće strukture zemljanih slojeva. U ovom slučaju, bila je riječ o osobi koja je imala dvadesetpetogodišnje iskustvo sa velikim brojem bušotina do dubina od nekoliko stotina metara.

Geološka analiza na licu mjesta sa svježe izvađenim uzorcima jezgre

B 1 – Prva bušotina; na dubini od 2.70 metara nalazi se kameni sloj (ploča?) između dva glinena sloja i to upozorava na potencijalnu anomaliju.

B 1 – Prva bušotina; na dubini od 3.70 metara glina prelazi u lapor što je geološki gotovo nemoguće zbog vrlo kratkog perioda (“ne može se to desiti za 20.000 godina”). Nadalje, izmedju 3.70 – 4.50 metara je međusloj šljunka i gline. Da li je to neka rijeka nanijela u dalekoj prošlosti ili je ljudska ruka prenosila zemlju koja je u sebi sadržavala pomiješane slojeve šljunka i gline? Na dubini od 4.70 metara se prvi put srećemo sa “smeđim kamenom” koji će postati jednom od glavnih zagonetki ovih sondažnih istraživanja.

B 1 – Prva bušotina – Na dubini od 5.20 metara pronađen je kamen sa primjesama željeza. Zatim, na 7.30 metara dubine nalaze se crni tragovi (organski materijal, fosilni ostaci, stvaranje uglja?). Na 7.80 metara je vrlo važna anomalija: pomiješani su lapor, pijesak i crni tragovi (organski materijal). Lapor je nepropusan tako da se pijesak tu nije mogao prirodno naći! Ovaj nalaz je nelogičan i s aspekta tumbanja materijala (ako pretpostavimo da je bio prisutan proces prirodnog tumbanja). Rješenje je logičnije u domenu čovjekovog djelovanja: kanali za vodu, filtriranje?

B 1 – Prva bušotina; crni tragovi su prisutni na nekoliko mjesta koji upozoravaju na organski materijal.

B 1 – Prva bušotina; na dubini od 8.20 metara ponovo nelogičnost – sloj smeđe gline. Malo dublje, na 8.50 metara ide sloj čvrstog (“betonskog”) kamena – identičan kao na bušotini B 3. Na dubini od 9.90 metara do 10.20 metara je sloj “ukrasnog” kamena sa primjesama željeza (?)

B 1 – Bušotina broj jedan; između 11.65 metara i 11.90 metara je smeđi sloj, nije kamen, ne liči na prirodni materijal. Na dubini 13.30 metara ponovo anomalija: lapor, organske materije i šljunak. Odakle u sloju nepropusnog lapora druge materije? Na 14.20 metara ponovo sloj “ukrasnog” kamena. Ispod njega je lapor koji je, logično, bio čvrsta podloga za oslanjanje građevina (u našem slučaju za oslanjanje piramide). Dubina od 14.40 metara donosi novu anomaliju: lapor pokazuje vertikalnu slojevitost umjesto očekivane (prirodne) horizontalne. Zaključak: iznad lapora je nešto rađeno! Na dubini od 14.80 metara nalazi se kamen u laporu (?) I, ponovo, sa prirodnog aspekta, nelogično pomiješani lapor, šljunak, stijenski materijal. Sa aspekta gradnje to je sasvim logično: vodonepropusna glina je služila za plato objekta na čijoj se površini nalazio kamen. Nešto dublje, od 15.20 – 15.40 metara je smjesa gline, lapora i uglačanog kamena. Dakle, ušli smo do temelja (lapor) sa šljunkom, pijeskom i kamenom. Kamen je ravna ploča na kojoj je dalje građeno.

B1 – Bušotina broj jedan; Na dubini od 16-17 metara nađen je vertikalni lapor (anomalija). Lakše ga je obrađivati. Može se pretpostaviti da je to lokacija unutar piramide gdje su su se gradile prostorije.

B 2 – Bušotina broj 2; Na dubini od 2.40 metara pronađen je smeđi, pločasti sloj što je anomalija. Na 3.60 metara je nađen kameni lapor, što je takođe nelogično. Nakon toga glina prelazi u lapor što se moglo očekivati. Dakle, i ova bušotina upućuje da se i na ovoj strani brda nešto gradilo.

B 3 – Bušotina broj 3; ovo je pretežno kameniti predio. Na dubini od 2.10 metara neđen je “betonski” kamen. Metar dublje, na 3.10 m pronađene su razne vrste stijenskog materijala, vrlo tvrdog. Veza među njima je isuviše jaka da bi se radilo o škriljcu koji se nalazi u prirodi. Sve je kameni blok, sa očitim vezivnim materijalom, ali ne dobrog kvaliteta (“loš beton”).

Uzorak “betonskog” kamena u kome se nalaze razne vrste stijenskog materijala. Riječ je o kamenom bloku, sastavljenom od prirodnih materijala, od koga su građeni zidovi piramide.

B 4 – Bušotina broj četiri; Pogodak u “sridu”. Smeđi uglačani kamen (“glačanje” je proizvod ljudske ruke) se nalazi ravnomjerno, u slojevima po 20 cm, na slijedećim dubinama: 2.20 – 2.40 metara, 3.30 – 3.50 metara i na dubini od 4.40 – 4.60 metara. Ovaj kamen za koga pretpostavljam da je bio podni ukrasni kamen sreće se i na još dvije bušotine.

Uglačani smeđi kamen koji se redovito sreće u sondažnim bušotinama, ukrašavao je podove podzemnih prostorija u piramidi. Riječ je o kompaktnom kamenu rezanom u slojeve po 20 cm i zatim ugrađivanom u prostorije.

B 5 i B 6 – Bušotine broj 5 i 6; na prilaznom platou piramidi, na razdaljini od 100 i 150 metara od prve bušotine i početka šumarka, na dubini od 1.20 – 1.30 metara, pronađeni su dokazi o postojanju ravnih ploča čvrstog kamena pješčara. Riječ je o odrezanoj ravnoj ploči! Debljina je, u oba slučaja, po 10 cm, a polirani sloj na površini iznosi 2-3 mm. U prirodi se pješčar ne nalazi ovako male moćnosti: ili se javlja kao gromada ili je velik barem 10-15 metara, a nikada se ne nalazi u laporovitoj glini kao što je to ovdje slučaj. Naravno, lokacija ovih bušotina nije bila slučajna: pretpostavio sam da su na ovom platou ispred piramide izgrađene prilazne stepenice od uglačanih kamenih blokova.

Mišljenja

Dosadašnji geološki komentari su dolazili od iskusnog geologa Nadije Nukić, sa 25 godina geološkog iskustva na prostorima BiH.

Obratili smo se jedinom bosanskom sedimentologu dr. Kovačević Radi, koja je uzela u obradu nekoliko uzoraka (šest). Za “betonski” kamen, kako smo ga nazvali, mišljenja je da je riječ o “relativno čvrstim konglo vrećama” gdje je “krečnjak vezivo”. Tvrdi da je “teško odgovoriti kada se to pravilo”, ali je mišljenja da je “90% riječ o prirodnom materijalu”. Za samo jedan uzorak “ukrasnog kamena” kojeg je obradila tvrdi da “ne bi mogla objasniti otkud ravna pločica u tim slojevima” i kako se “tako ravan tu našao”. Ona u načelu ne isključuje mogućnost da je prirodni materijal korišten za gradnju. Priznaje da bušotina nije dovoljno velika i da bi bilo najbolje pristupiti otkopavanjima.

Sa sarajevskim Zemaljskim muzejom je stupio u kontakt ing. Dževad Valjevac budući da sam se ja nakon završetka sondažnih bušenja vratio u Houston. Nakon nekoliko zahtjeva, iz Muzeja su poslali, prema riječima Valjevca, mlađeg čovjeka, gosp. Sijarića koji je, nakon paušalnog pregleda palete sa uzorcima jezgra izjavio da za njega “nema ništa interesantno”. To mi je i razumljivo budući da u uzorku nije bilo nekih arheoloških artefakata kao sto su novčići, keramika, oruđe i slično.

Po povratku u Houston, donio sam mali uzorak onog “ukrasnog” kamena. Otišao sam na University of Houston 18.07.2005., na njihovo odjeljenje Geoloških nauka (Department of Geoscience). Uputili su me na njihovog vodećeg sedimentarnog geologa, prof. doktora Reid-a. Na prvi pogled, nije mogao da mi kaže o kojem je materijalu riječ. (Priznajem, to me je malo začudilo, jer je bio preporučen kao glavni ekspert za tu oblast). Proveo je dodatno vrijeme analizirajući kamen i sve što mi je rekao bilo je: “Teško je reći. Radi se o nekom tipu materijala koji ima vrlo fine granule.”

Misterija “ukrasnog’ kamena, uglačane ravne površine; buduće analize će odgovoriti o čemu je zapravo riječ.

Zašto je piramida, a ne prirodna tvorevina?!

Da li je brdo Visočica oduvijek imalo pravilan piramidalan oblik?

Ne.

Brda se u prirodi ne pojavljuju u pravilnim oblicima. Inteligentni čovjek daleke prošlosti je na postojeću osnovu (vjerovatno dvije ili tri strane koje podsjećaju na piramidu) izveo velike zemljane radove kojom je kompletirao piramidalni oblik. Modifikovao je postojeće stranice piramide, a stotine tona su prebačene da bi se dobio pravilan oblik.

To objašnjava naizgled neobjašnjive stvari, odnosno anomalije kako ih zovemo, a koje su pominjane u prethodnim poglavljima. Mješavina lapora, pijeska, šljunka, mlađe gline – sve je to nastalo velikim ljudskim pomjeranjem materijala.

Naravno, slijede logična pitanja ko, kada i kojom tehnologijom je izvodio te radove? Ta pitanja imaju smisla, ali odgovori su isti kao i slučaju gradnje ogromnih vještačkih brda u engleskom Silbury Hills-u, ili pak prenošenja kamenih blokova od nekoliko stotina tona u Peruu ili Balbeku. (O tome sam više pisao u svojim ranijim knjigama u okviru ciklusa “Alternativne historije”.)

Dovezeni materijal, prije svega lapor, poslužio je kao čvrsta podloga za oslanjanje i zidanje građevina. U našem slučaju, riječ je o stepenastoj piramidi.

čovjek prošlosti nije imao potrebe za stvaranjem vještačkih materijala kao mi. Živio je u harmoniji sa prirodom koju je poznavao i respektirao bolje nego mi. Zidovi piramida su dignuti mješavinom prirodnog stijenskog materijala povezani krečnim materijalom (“loš beton”).

Stijene koje su ovdje prisutne različite su starosne dobi. Kao što mi geolog reče, “prirodno to ne bilo moguće u slučaju Visočice, jer se radi o stijenama neogena i kvartara.”

Izgradio je prostorije unutar piramide. To objašnjava prisustvo vertikalnog lapora umjesto horizontalnog.

Temelji su građeni od šljunka, pijeska i kamena.

Prisustvo željeza u kamenu ne čudi. Drevni čovjek je znao za specifična svojstva oblika piramide i djelovanja na čovjekov energetski nivo. Takođe, znao je za djelovanje pojedinih metala koji su pojačavali energetska strujanja.

Piramidalni oblik čitavog brda povoljno je utjecao na vodu. Kiše i podzemni tokovi su bili blagotvorni. Pročišćavanje je vršio pijeskom. Ponovo prirodnim materijalom.

Ugrađeni smeđi “ukrasni” kamen je nalazio u prirodi. Obrađivao ga je, sijekao u ploče. Površinu bi posebnom metodom uglačao, učinio sjajnijom. I obložio podne površine kako bi unutrašnjost piramide dobila sjaj koji zaslužuje.

Prilaz piramidi bio je tipičan. Dugačke stepenice, građene od odrezanih kamenih blokova pješčara, bile su postavljene sve do sredine sjeverne strane piramide. Pješčar se nalazi u prirodi, slobodan. čitava brda su građena od njega. Prvi bosanski kamenolomi su proizvodili impresivne, poliranje kamene blokove pješčara.

Sa prilaznih kamenih blokova dolazilo se do sjeverne strane piramide koja je bila glavna, frontalno orijentisana strana piramide. Stepenice su vodile do vrha.

Na vrhu piramide (na mjestu današnjeg grada Visoki) nalazio se objekat u obliku izduženog, pravougaonog hrama. Bio je građen od drveta, tako da njegovi ostaci nisu sačuvani. (Analogija sa većim brojem piramida u Srednjoj i Juznoj Americi.)

Sada se ponovo otvara more drugih, antropoloških pitanja. Da li su korisnici piramide imali žrtvovanja slično kao Azteci? Ovo je već polje špekulacija, ali moj je osjećaj da sigurno nisu imali žrtvovanja, jer je riječ o jednom drugom vremenu.

Zapravo, meni je ipak najinteresantnije pitanje ko je zapravo podigao ovu piramidu? I, ponovo, moj osjećaj je da nije ista civilizacija izgradila piramidu i zatim je duže vremena upotrebljavala. Kada je riječ o graditeljima, vjerovatno je riječ o utjecaju sa Zapada (iz Atlantika), koji se može naći na nizu primjera u Sredozemlju i obje Amerike.

Šta dalje?

Svoje dajnje namjere sam stavio na papir i poslao direktoru Visočkog muzeja, profesoru Hodoviću.

“Poštovani prof. Hodović,

Incijalna sondažna istraživanja koje sam proveo u avgustu mjesecu 2005. godine na brdu Visočica kod Visokog pokazala su određene anomalije koje upućuju na potencijalnu prisutnost drevnih podzemnih građevinskih objekata.

Ovim putem Vam se obraćam da odobrite daljnja istraživanja na period od pet godina mom istraživačkom timu. U tom periodu planiram da izvedem aerijalna snimanja, radarska podzemna snimanja, satelitska snimanja na daljinu, infracrvena termalna snimanja, dodatna sondažna istraživanja na brdima Visočica, Križ i okolini te ostale visokotehnološke oblike istraživanja.

Planirana istraživanja ni na koji način neće ugrožavati prirodnu okolinu niti postojeći srednjevjekovni historijski spomenik – grad Visoki.

Metode i rezultati istraživanja će poštovati odgovarajuću zakonsku regulativu BiH. Uzorci će biti pohranjivani u Visočkom muzeju. Iznošenje istih za obavljanje geoloških, mineraloških, arheoloških i petrografskih analiza će biti uz znanje ovlaštene osobe Visočkog muzeja. Periodično će se o rezultatima istraživanja obaviještavati nadležna državna tijela (Zavod za zaštitu spomenika) i mediji.

U okviru projektnog tima nalaziće se predstavnici Visočkog muzeja (direktor i jedna administrativna osoba). Dio tima će sačinjavati eksperti iz BiH (geolog, minerolog, inžinjeri, itd.)

Ovim putem još jednom ukazujem na mogućnost da ovaj Projekat ima potencijal da u potpunosti izmijeni značenje Visokog i BiH na svjetskoj arheološkoj mapi. Pozitivni odjeci će bili takve magnitude da će u potpunosti odrediti pozitivnu budućnost vašeg Muzeja, Grada Visokog i BiH.

S poštovanjem,
Semir Osmanagić
Houston (SAD), 20. avgust 2005.