Od sredine XIII stoljeća Evropljani pohode Kanarske otoke: Đenovljani, Portugalci, Kastiljani. Redovito idu u pljačkaške pohode i stanovništvo vanjskih, manjih otoka stradava (Lanzarote, Fuerteventura). Ipak, trebalo je proći još 150 godina dok Španci konačno nisu zavladali na svih sedam otoka. Oni su prvi i ostavili pisanog traga o onome na šta su naišli.
Guanči su bili narod plavih očiju, plave kose, visoki, bijele puti. Na otocima su imali pripitomljene domaće životinje (koze, ovce, svinje i pse).
Ovdje, naravno, nailazimo na prvu misteriju. Stotinjak kilometara od obale Afrike bilo bi logično očekivati crnu populaciju. Umjesto toga imamo bijelce. Jedini bijelci u sjevernoj Africi su Berberi. Ako pretpostavimo da su Berberi doplovili brodovima i naselili sve otoke i donijeli domaće životinje, kako objasniti činjenicu da Guanči prilikom dolaska Španaca uopće nisu imali brodove? Jezik je između pojedinih otoka nalikovao dalekim dijalektima što svjedoči o dugotrajnoj izolaciji. Interesantno je da Guanči nemaju mnogo zajedničkih riječi s Berberima, ali zato ih imaju sa dravidskom skupinom jezika (kao što je poznato plavi Arijevci i potiču iz Indije).
Neke historijske hronike govore da su i Rimljani, koji su prije više od dvije hiljade godina doplovljavali do ovih otoka, nailazili na bijele stanovnike otoka na kome su se nalazili brojni psi (“canis”- pas, Canari – pasji otoci).
Guanči su svoje mrtve sahranjivali u pećinama i onda ih mumificirali, vadeći im organe i ostavljajući u posude. Plafon pećina su bojili u crveno. Interesantna veza s običajima u Meksiku i ranom Egiptu.
Guanči su većinu staništa pronalazili u brojnim pećinama na vulkanskom tlu. I danas je većina tih pećina neistražena s tim da su pojedine zatvorene za javnost. Španci su zabilježili i postojanje kamenih kuća građenih od vulkanskog kamena (bez cementa) prekrivenih palminim lišćem. Uočeni su brojni irigacioni kanali koji su navodnjavali polja.
Špansko osvajanje Tenerifa i ostalih otoka bilo je besprizorno: muška populacija je gotovo zbrisana, a ženska je sačuvana da bi ih konkvistadori uzimali za žene. Prema istraživanju genetskog porijekla na Kanarima koje je poduzeo Nicole Meyer (European Journal of Human Genetics, 2003) čak 74 posto ženskog stanovništva ima maternji gen Guanča. Istovremeno, samo sedam posto muškaraca ima gen nekadašnjih predaka Guanča.
Fotografija 1: Prvi rat za Tenerife i prvi poraz Španaca. Guanči su kamenjem i strijelama osujetili pokušaj osvajanja 1494, ali su morali ustuknuti dvije godine kasnije.
Fotografija 2: Candelaria, lokacija devet bronzanih statua kraljeva Guanča. Prije dolaska Španaca ovdje su bile statue od vulkanskog kamena.
Fotografija 3: Kralj Guanča, tipične evropske crte lica.
Fotografija 4: Kralj Guanča, izgledom nimalo ne podsjeća na neolitske, pećinske ljude kakvim ih predstavljaju u današnjoj naučnoj javnosti Španije
Misterija Guančija razbuktala je maštu nezavisnih istraživača koji posjećuju Kanarske Otoke tražeći objašnjenja i nudeći odgovore o ovom nestalom narodu. Niz autora u Guančima prepoznaje potomke Atlantiđana: "…Guanchi predstavljaju poslednji čistokrvni kromanjonski ostatak genetike Atlantiđana: velike lobanje, visoka čela, duge, ravne noseve, čvrstu bradu. Oni su vjerovali da su se spasili penjući se na planinske vrhove otoka. Bili su toliko uplašeni od mora da nikada više nisu gradili brodove…" ((Shirley Andrews, "Atlantis, Insights From a Lost Civilization"). "…Guanchi su sačuvali neka od znanja Atlantiđana iz astronomije, te pravnog i zakonodavnog sistema, uključujući deset izbornih političkih predstavnika…" (Berlitz, "Mysteries From Forgotten Worlds"). "… Stup, sličan onom u Posejdonovom hramu u Atlantisu, je zauzimao važno mjesto u religijskim obredima Guanchija…" (Spanuth, "Atlantis of the North"). "…Na vrhovima njihovih planina, Guanchi su nudili svoje molitve svemogućem bogu, koji je nagrađivao vrline, a osuđivao grijehe…" (Donato, "A Re-Examination of the Atlantis Theory"). "… Sekta žena-sveštenika, zvanih Magades, je praktikovala svoje obrede oko kamenih monumenata u obliku kruga, slično kao i u drevnom Meksiku i Evropi. Pod pokroviteljstvom visokog sveštenika, ove djevice su učestvovale u simboličnim plesovima. U transu ili hipnozi, služile su kao proroci. Ukoliko bi vulkani postajali aktivni ili bi dolazilo do zemljotresa, djevice bi se žrtvovale bacanjem u okean, nadajući se da će na taj način spriječiti svemoćni okean da ih sve proguta, kao što je to jedamput učinio u prošlosti." (Spence, "Occult Sciences in Atlantis"). "… Istraživači koji su otkrili narod Guanchija 1402., naišli su na irigacioni sistem, ostatke keramike, mumije, crteže na zidovima pećina i ruševine prethistorijskih gradova. Divni crteži umjetnika Guanchija na pećinskim zidovima bili su skoro identični onima koje su slikali kromanjonci iz južne Francuske. Njihova keramika, stara do 20.000 godina (!), je bila ukrašena dizajnom koji je identičan onom iz najstarijeg perioda srednjoameričkih naroda. Interesantno je bilo otkriće kamene statue Guanchija koja je predstavljala golog muškarca koji nosi globus… identičnu Atlasu koji na svojim rukama takođe drži Planetu… (Zhirov, "Atlantis").
Fotografija 5: Piramida broj šest u Guimaru
Fotografija 6: Stepenice koje vode prema vrhu piramide broj 6 locirane na zapadnoj strani piramide
