Stoljećima su piramide ne Tenerifama ležale pred očima potomaka španskih doseljenika ne privlačeći pažnju. I napokon, nakon pročitanog novinskog članka o ovom fenomenu, čuveni norveški autor i istraživač Thor Heyerdahl dolazi u posjetu Kanarima. Naravno, za njega sumnje nije bilo: u Guimaru su se nalazile stepenaste piramide nepoznatih graditelja i starosti.
Životna putanja Heyerdahla je bila interesantna; kao mladi istraživač je tvrdio da je postojala antička komunikacija između kontinenata i da su drevni narodi putovali hiljade kilometara u brodovima od pruća. I, kao što to obično biva, naučna zajednica se usprotivila takvim tvrdnjama nazivajući ih besmislenima. Heyerdahl je bio uporan, i u nekoliko navrata izgradio brodove po dimenzijama i materijalu identične onima na starim crtežima.
Uzbudljiva i uspješna putovanja Heyerdahla između Afrike i Srednje Amerike, zatim Južne Amerike i pacifičkih otoka te Irana (Perzije) i afričkog kontinenta privukla su pažnju svijeta. Njegova knjiga “Kon-Tiki” postala je svjetski bestseller i najčitanija knjiga iza Biblije. Od početnog ismijavanja Heyerdahl je prošao put koji je okončao sa dvanaest počasnih doktorata.
Posljednjih desetak godina života Heyerdahl je proveo na Tenerifima gdje je, uz pomoć svog prijatelja industrijalca Karla Olsena, otkupio zemljište na kome su se nalazile piramide i formirao muzej i istraživačku zonu. U muzeju se nalaze brojne kopije statua i predmeta sa svih kontinenata koje govore o povezanosti drevnih kultura. Lokacija Tenerifa je posebno indikativna, jer se nalazi na pravcu pružanja Golfske struje koja je služila za navigaciju drevnim moreplovcima.
Ugled Heyerdahla i osnivanje etnološkog parka „Piramide Guimara“ na Tenerifima je uzdrmao vladajuće mišljenje akademske zajednice ovog otoka i Španije. To je bio razlog da arheolozi s Univerziteta La Laguna organizuju arheološko istraživanje 1992. na tri lokacije: između piramida 3 i 4 (jedna sonda), u pećini ispod piramide 1 i na platou između piramida 2 i 3 (osam sondi).
-
na terasi koja se nalazi između piramida 3 i 4 vrlo skroman obim iskopavanja dao je i skromne rezultate gotovo bez ikakvih značajnih nalaza;
-
I, na koncu, treća lokacija istraživanja je veliki plato između piramida 2 i 3. Tu su provedena prilično opsežna iskopavanja koja su pokazala slijedeće: prvi stratum od 20 cm bilježi prisustvo drveta, vinove loze, šišarki,stakla, metala i plastike koji pripadaju drugoj polovini XX stoljeća; drugi stratum, novih 25 cm, je sadržavao ostatke vinove loze, uvozne keramike, domaćeg posuđa, sve iz druge polovine XIX i prve polovine XX stoljeća; treći stratum, dubine 50-150 cm prikazuje prisustvo vulkanskog kamena i šljunka koji je korišten da bi se nivelirao teren. U gornjim dijelovima trećeg stratuma bilježe se rijetki ostaci tradicionalnog kanarskog posuđa i starije uvozne keramike Na ovako niveliranim vještačkim terasama podignute su piramide. Starost ovih građevinskih radova se nije mogla utvrditi.
Prema tome, odgovor na pitanje da li je riječ o građevinskim strukturama (kako je tvrdio Heyerdahl) ili gomilama vulkanskog kamenja koje su nastale dok su seljaci čistili teren za uzgoj poljoprivrednih kultura (tvrdnje stručnjaka sa Univerziteta La Laguna) je bio nedvosmislen: ovdje je riječ o planskoj gradnji piramida.
Pokušaj Heyerdahla da se istraživanja nastave na samim piramidama ostao je neuspješan. Univerzitet se povukao, a muzejski kompleks piramida više nije dobio dozvolu za nastavak istraživanja. Kasnije, sa smrću Heyerdahla, vlasnik Muzeja (Fondacija FERN) više nije iskazivao želju za novim arheološkim radovima.
Deceniju ipo nakon istraživanja Univerzitet još uvijek nije priznao poraz. Održava se i dalje teza o “gomili kamenja” ili u najboljem slučaju o “kotroverzi”.
S obzirom da su arheološka istraživanja, ma koliko nedovoljna i nepotpuna bila, ipak potvrdila činjenicu (toliko očiglednu) da je neko gradio piramide, onda bi trebalo “pronaći” autore tih objekata.
Da li su to bili Španci, u XX, XIX, XVIII ili nekom drugom stoljeću? Ovdje dolazimo na teren koji i osnovci znaju. Španci nikada i nigdje nisu gradili piramide. Oni su uvijek rušili piramide bez obzira na kom meridijanu se nalazili. Tako je bilo s piramidama u Peruu kada su gotovo uništili najveći objekat u Južnoj Americi (piramida Sunca – Huaca del Sol) kod Trujilla. Tako je bilo i u Tenohtitlanu (prijestonici Azteca) kada su srušili njihove piramide i koristili materijal za svoje palače i katedrale. Tako je bilo u Guatemali, Hondurasu, Salvadoru, Belizeu i Meksiku kada su nemilice rušili piramide Maja da bi gradili svoje crkve, palače i hramove. I, na koncu, tako je bilo i na Kanarima, kada su rušili kamene gradove i piramide Guanča da bi se opravdali u istoriji tvrdeći da je ovdje riječ o primitivnim plemenima a ne kreativnim graditeljima.
