Prošlo je skoro šest godina od mog prvog ulaska u podzemni labirint “Ravne”. Tada su ga zvali “pećina” koja je imala jedan uski hodnik koji se završavao nakon stotinu trideset metara, s tim da je veći dio tunelskog hodnika bio s jako niskom tavanicom. U knjizi “Bosanska piramida Sunca” objavljenoj u oktobru 2005. najavio sam da ćemo ispod Bosanske doline piramida otkriti podzemni labirint koji će nas dovesti do ulaska u piramide.
Punih pet godina traje čišćenje “glavnog” i “bočnih prolaza” u ovom labirintu. Misterija dvije civilizacije nas prati od početka. Naime, bilo je očigledno da su, nakon odlaska ili nestanka originalnih graditelja tunela i piramida, došli pripadnici druge civilizacije koji su sve te prolaze sistematski očistili od alata i artifakata, zatrpali šljunkovitim, rastresitim materijalom i zagradili zidovima od riječnih oblutaka.
To nam je u ovom sizifovskom poslu stvaralo dosta poteškoća. Ogroman rad je morao biti uložen da se izbace desetine tona ubačenog materijala. Nakon toga “glavni tunel” je podgrađivan iz sigurnosnih razloga. Postojanje mnogobrojnih bočnih prolaza sa suhim zidovima je privlačilo pažnju istraživača, volontera i posjetilaca, ali je nama prioritet bio da što brže uđemo u piramidu.
Ulaz u podzemni kompleks “Ravne” nalazi se 2,9 km od piramide. Za protekle četiri i po godine rada ukupno je očišćeno i podgrađeno oko 350 metara. Međutim, imaju li se u vidu kružni tokovi i potreba da mijenjamo pravac kretanja, još uvijek ostaje barem 90% puta prema podzemnim prostorijama Bosanske piramide Sunca.
Pravili smo kalkulaciju da nam, ako nastavimo ovim tempom, i uz minimalnu pomoć državnih institucija koje su nedorasle ovom globalnom otkriću, predstoji još tridesetak godina čišćenja i podgrađivanja. Naravno, uz pretpostavku da su svi tuneli do piramide zatrpani.
A onda se desio preokret.
Zahvaljujući volonterima, učesnicima MRAV-a 2010, radovi su znatno ubrzani. Otkrivene su tri podzemne prostorije i prvo podzemno jezerce. Koncem novembra 2010. je konačno očišćena i podgrađena treća podzemna prostorija, površine 30 kvadratnih metara, visine tri metra i gotovo 300 metara udaljena od ulaza. Od šest bočnih prolaza u ovoj prostoriji odlučili smo da očistimo onaj koji se kreće u pravcu juga, dakle prema piramidi.
Interesantno je bilo da su se do tog prolaza ispriječila tri suhozida. To nam se učinilo zanimljivim. Najedanput je visina svoda tog zatrpanog prolaza počela da pada, na visinu od samo jednog metra. Nastavili smo s čišćenjem. I onda smo, nakon uklanjanja šljunkovitog, rastresitog materijala, ugledali otvor. Ispred nas je bio mrak.
Provukavši se kroz otvor našem uzbuđenju nije bilo kraja. Našli smo prvu otvorenu sekciju tunela, bez ubačenog šljunka. S druge strane otvora, u tunelu smo primjetili da postoji suhozid. Drugim riječima, neko je zatrpao pa zagradio ulaz u ovaj tunel s jedne, a zatim i s druge strane. Vjerovatno, dvije grupe sa dvije strane tunela su zatrpavale prilaze ovom novom tunelskom hodniku.
Nekoliko tona šljunkovitog materijala s druge strane je dostizalo visinu do polovine visine stropa. Visina tunela je oko tri metra. Nakon toga se tuneli kreću u dva smjera, i visina stropa se smanjuje na 1,2 metar u prosjeku. Oba tunela, i lijevi i desni, ispunjeni su vodom dubine između 20-60 cm.
Ono što nas je posebno radovalo je da ni jedan ni drugi tunel nisu imali kraj, koliko smo mogli ocijeniti prvim pregledom od nekoliko desetina metara.
Prvi gost u novoj sekciji je bio načelnik Visokog Munib Alibegović, koji se odmah odazvao pozivu, 30. novembra 2010. S njim je došla i ekipa RTV Visoko. Izjava načelnika je bila vrlo ohrabrujuća, s velikom podrškom projektu i tvrdnjom da sada u vodu padaju sve primjedbe kritizera projekta.
Drugi dan sam, s našim predradnikom Amirom Sušom, ušao pedesetak metara u oba smjera. Doživljaj je bio jedinstven. Ljudska noga nije kročila u ove tunelske prolaze već hiljadama godina. Prostori su bili nedirnuti, voda mirna. Baterijskom lampom smo osvjetljavali desetine metara ispod nas. Precizno oblikovani polukružni tunelski svodovi i ravne stranice su se pružale ispred nas i nismo im vidjeli kraja. Na nekoliko mjesta smo vidjeli slojeve gline koje su nekim alatom oblikovane da bi se dobila potrebna širina prolaza.
Svakih nekoliko metara smo nalazili suhe zidove. Nove raskrsnice, ali samo jedan tunelski pravac je otvoren. U prolazu koji vodi prema piramidi smo našli sekciju sa dva suhozida, jedan nasuprot drugom, koji su najduži do sada. Desetak metara uredno složenih oblutaka, koji su oblikovani na vanjskoj strani, koja je ravna ploha. Slagani su izuzetno precizno, “pod konop”. Između najdonjeg i najgornjeg reda nema odstupanja. Pogled na majstorstvo drevnih graditelja od kojeg zastaje dah.
Treći ulazak u novootkrivene sekcije 2. decembra bila je zvanična prospekcija tunela u kojoj smo opremili ekipu ribarskim čizmama, zaštitnom opremom i baterijskim lampama. Sem mene kao voditelja projekta, u Visoko je došla i arheologinja Sara Acconci iz Italije, a u timu su bili i terenski rukovodilac Admir Tatar, predradnik Amir Suša i radnik Edin Građan.
Ovaj put, pređeni put je bio još duži. Više od stotinu metara smo išli u pravcu sjevera i ponovo smo svjedočili o postojanju niza suhih zidova. Nije bilo vidljivog doticanja vode, što upućuje na mogućnost da je voda ovdje već jako dugačak period.
Nakon toga smo išli u pravcu juga. Poslije prvih pedesetak metara postoji raskrsnica u kojoj su dva tunelska hodnika prohodna, oba ispunjena vodom. Skrenuli smo prvo lijevo. Visina svoda varira od jednog metra do jednog i po metra. Širina je oko 1,2 metra. Na podu se na pojedinim sekcijama nalazi konglomeratni materijal koji je tu dospio odronjavanjem s tavanice, dok je na pojedinim sekcijama poda glina ili pijesak koji otežava kretanje.
Nakon obilaska lijevog rukavca koji, nakon dvadesetak metara, nije pokazivao da završava već se nastavlja dalje, vratili smo se na raskrsnicu. Pogled na tunelski prolaz koji se kreće prema jugu: širom je otvoren!
Iz sigurnosnih razloga smo se vratili natrag i prva zvanična prospekcija je bila završena. Utisci fenomenalni. Ovo su trenuci kada su istraživači nagrađeni za svoju upornost i vjeru u ono što rade. Arheologinja Sara, u svojoj izjavi RTV Visoko, nije krila oduševljenje ovim otkrićem.
Plan je napravljen. Vodeći arheolog projekta će sistematski dokumentirati, snimiti i obraditi postojeće stanje. Slijedeći korak će biti ispumpavanje vode iz tunelskog hodnika koji se kreće prema najvećoj piramidi na svijetu. Nakon toga ide proces podgrađivanja.
U ovom momentu ne znamo koliko je duga ova otvorena sekcija. Možda samo ovih par stotina metara. Ako je i tako, to će nam smanjiti put prema piramidi za nekoliko godina.
Ekstremno povoljna varijanta je da je put prema Bosanskoj piramidi Sunca većim dijelom, a možda i čitavim smjerom otvoren. Konsekvence ove opcije su izvjesne za uzlet bh. turizma i tektonske promjene u nauci o piramidama u svijetu.
U ovim trenucima, oni na koje mislim su svi vrijedni ljudi koji su utkali sebe u ovaj projekt. I oni koji nisu, iz različitih razloga s nama, a pogotovo oni koji su, uprkos svim nedaćama, pritiscima, neistinama i besparici, ostali do ovog dana uz projekt.
Ono što nas pokreće kao ljudska bića su ciljevi, manje ili više uzvišeni, manje ili više plemeniti. A kada je pred vama čista i nepokvarena želja za dobrobit svih, onda vas ništa zaustaviti ne može.
