Draga Renata, evo nisam mogla odoljeti tvom inspirativnom pismu i ohrabriti te u tvojim nastojanjima i istraživanju. Vjerojatno su svi čuli uzrečice: "Ne vidi stablo od šume" ili još bolje: "Zašto bi bilo jednostavno kad može komplicirano". Eto, na taj način funkcionira većina ljudi ali nekolicina njih NE i hvala Bogu da je to tako.
Draga Renata,
evo nisam mogla odoljeti tvom inspirativnom pismu i ohrabriti te u tvojim nastojanjima i istraživanju. Vjerojatno su svi čuli uzrečice: "Ne vidi stablo od šume" ili još bolje: "Zašto bi bilo jednostavno kad može komplicirano". Eto, na taj način funkcionira većina ljudi ali nekolicina njih NE i hvala Bogu da je to tako. Ne mogu ulaziti u detalje analize tvojih pretpostavki i istraživanja, ali ti mogu od srca poželjeti da nađeš ono što tražiš. Kažeš da ne možeš povjerovati da bi sve moglo biti tako jednostavno "kao u dječijoj priči", ali jednostavno se moraš samo usuditi.
Izgleda da je došlo vrijeme za jedan novi način pristupa i gledanja na stvari, pogleda bez predumišljaja i predrasuda. Sve smo više svjedoci novih naučnih saznanja gdje nam postaje sve jasnije da ono od jučer danas više ne vrijedi, neke nove istine su na vidiku sviđalo se to nekome ili ne. Što ćemo ako sve ono što mislimo da znamo danas i slijepo se držimo toga, sutra jednostavno "padne u vodu"?
Citiram navod iz meni omiljenog Tarabičevog proročanstva: "ČOVJEK ĆE MISLITI DA SVE ZNA, A NIŠTA ZNATI NEĆE". Na nama je da spoznamo koliko je u nama ova istina.
Kakav bi ustvari trebao biti naučni pristup koji će uroditi plodom možemo vidjeti iz ove istinite anegdote mog omiljenog znanstvenika Alberta Einsteina.
…"U nekom interviewu pitali su slavnog Einsteina kako se dolazi do otkrića?
"Oh, to je jednostavno. Najprije se sazove skup izabranih učenjaka i istraživača. Oni se sastanu da bi uskladili, povezali i provjerili sva dosadašnja dostignuća znanosti. Kad obave taj posao, onda se ustreme na zaključak što je jasno, a što nije, što je moguće prihvatiti, a što ne. Međutim, dogodi se da netko od učenjaka zakasni na skup. On zbog toga ne sazna što je moguće, a što nemoguće, i ne saznavši to, dođe do otkrića". (podatak iz životopisa, prevela Vesna Krmpotić).
Eto sada vidimo kako bi zapravo trebali raditi, sve je uistinu tako jednostavno.
Kažu da su sve velike stvari toliko jednostavne da to ljudski um kakav je sada jednostavno ne može shvatiti. A koliko su jednostavni veliki ljudi, dokazat će vam ova istinita pričica…..
" Michael Faraday bio je veliki učenjak, koji je izumio dinamu, napravu, koja daje struju našim domovima i cestama. Na temelju toga izuma pokreću se veliki strojevi i rade tvornice. On se nikada nije hvalio svojim zaslugama. Odijevao se skromno i ponašao se kao običan čovjek.
Jednoga dana, jedan je visoki činovnik Britanskoga Kraljevskoga Društva za znanost, poželio upoznati Faradaya. Uputili su ga u jednu od prostorija Društva, gdje je Faraday izvodio svoje pokuse. Kad je posjetitelj prekoračio prag prostorije, ugledao je samo jednog starog čovjeka, koji je prao boce u sudoperi. Hlače na njemu bijahu zgužvane i staromodnoga kroja.
"Jeste li vi čuvar?" – upitao je posjetitelj.
"Da." – odgovori starac, pogledavši došljaka, koji je bio besprijekorno odjeven.
"Koliko već dugo ovdije radite?" – htio je znati visoki činovnik.
"Četiri godine." – odgovori starac.
"Jeste li zadovoljni plaćom?"
"Naravno." – odgovori starac smiješeći se.
"Zovete se…?"
"Michael Faraday." – glasio je odgovor.
Posjetitelj se, zabezeknut, stao ispričavati starcu.
"Velikan, a tako je jednostavan," mislio je: "Ili je on velikan zato što je jednostavan?"
("Education in Human Values", prevela Vesna Krmpotić)
Eto, dragi moji, kamo nas odvode naše predrasude, a sve je tako jednostavno i više nego se usudimo i pomisliti…..
Jadranka Benčić, Pula – Hrvatska
