Piše: prof.dr. Dželal Ibraković
Vehid, Mirela, Natasa i Nijaz su u Visokom, kod tunela Ravne 2 (Međunarodni arheološki park Bosanska piramida Visoko), kao predstavnici Hrvatske, ostavili svoje umjetničko djelo spiralni mirisni vrt.
Za razliku od ostalih vrijednih eksponata, koji su na nivou umjetničkog dojma i ostaju bilo kao instalacije ili sculpture, ovaj spiralni vrt nosi i duh prošlosti i duhovnog uzdizanja čovjeka, ali je to ŽIV eksponat. Njegova međa jeste spirala koja se pojavljuje i kao svemirski znak (putanja planeta i galaksija), ali i kao savršena simetrija na Zemlji (puževa kućica npr.), ali spirala mijenja formu sa biljkama koje se u njoj nalaze. I traži ono što i jeste ljudska egzistencijalna osobenost: traži aktivnost od posmatrača, traži pažnju, traži ljubav, njegovanje, solidarnost, a to je put spiralnog kretanja ka Centru Ljubavi ili prema Apsolutnoj Milosti i Samilosti, Izvoru svjetlosti nebesa i Zemlje.
To je suština ljudskog vrta, čovjeka kao vrtlara, jer sve što radimo jeste njegovanje, prepoznavanje ljepote, oplemenjivanje, harmonija zvukova, boja, mirisa, ukusa. Naravno, ovo su sve osobenosti za one koji zavrijeđuju naziv čovjek u njegovoj univerzalnoj svemirskoj misiji.
Moj brat Vehid je tu, na proplanku visočkom, ostavio pečat ljubavi, a kako lijepo zvuči (pa se osjećam tako ponosnim). On je i sam građanin svijeta spirale, ili kako to Edward Said kaže čovjek sa granice, međe, ali ne ove ljudske međe koja jeste podjela i zla krv, nego međe svjetlosti koja svojim fantastičnim brzinama i neponovljim bojama spaja, sjedinjuje, objedinjuje, nadahnjuje.
Svaka čast!”
Galerija
