IGOR ŠIPIĆ
22. 5. 2016. u pauzi utakmice finala Kupa Kralja između Barcelone i Seville, kanal History reprizirao je emisiju posvećenu Konstantinu I. (27.2. c. 272.-22. 5. 337.) koju sam gledao već nekoliko puta. Ne znam zašto, ali naročito me ovaj put privukao podatak o Nicejskom koncilu održanom od 20.5. do 19.6. 325. godine. Postavio sam sebi u zadaću ujutro provjeriti poziciju tog povijesnog grada. Međutim, umjesto toga, to jutro, 23. 5. rodio se moj prvi unuk.
Nicea ili Nicaea, aktualni Iznik, smješten je u najistočnijoj točki jezera Ascanius jugozapadno od Nicomedie, prijestolnice Dikolecijana, danas Izmita. U carskim vremenima grad pripisuje svoj temelj bogu Dionizu ili polubogu Heraklu. Tvrdilo se da je nazvan po nimfi Niceji, što se vidi i evidentirano je u gradskim kovanicama toga doba. Ostale tradicije tvrde da je grad izgrađen po doseljenicima Botije te da izvorno nosi ime Ancore ili Helicore, ili po vojnicima vojske Aleksandra Velikog koji potječu iz Niceje u Lokrisu kod Termopila. Grad apsolutno nije imao predispozicija takvih kršćanskih vrijednosti da bi baš on bio odabran za mjesto gdje će se pokušati postići prvi koncenzus u Crkvi kroz sklop svekršćanstva. Ali, mjesto gdje ćete rješavati sporove, i pomirivati sve sučeljene strane, doista mora imati nešto od kardinalnog. A što bi to moglo biti?
Otvaram projektiranu kartu K15e iz ožujka 2015.: Iznik se nalazi na 40º25’45” N i 29º43’16” E. Gledam, pogled mi odmah pada na poziciju zvijezde Taygeta visočke kružnice. Nalazi se na uskom prostoru između Nicomedije i Niceje, dakle, prevedeno, između Dioklecijana i Konstantina. Taygeta je, poučen sam dosadašnjim iskustvom njene implementacije, odredila mnoge bitne događaje. I sad pravim analizu:
– središte visočke kružnice nalazi se na libijskoj obali. Pravac koji iz njega vodi u poziciju Taygete prolazi kroz Niceju. Međutim, kako ona stoji u realnom geografskom prostoru? Njen meridijan je čista okomica koja poravnava ortogonalno deltu Dunava, na afričkoj strani to je geografska dužina zapadne periferije Aleksandrije. Po geografskoj širini to je precizno paralela Galibolua ili Galipolja, čuvara sjevernih vrata Dardanela. Sjeverozapadno od njega pada pozicija Taygete Ljubine kružnice. No, to je i paralela najužeg dijela Otrantskih vrata, a na krajnjem istoku najvišeg vrha Pontskog gorja koje se pruža uz obalu krajnjeg jugoistoka Crnog mora povezujući dvije miletske kolonije, Sinope sa Trabzonom. Ima li kraja toj kardinalnosti koja usustavljuje čitavu projekciju? Geografski, ovo je očit primjer utjecaja topografije na događaje, što sam već odavna ustvrdio.
– Zato pravim dodatnu analizu visočke kružnice. Da vidimo kako se unutar nje ponaša njena visočka simetrala, dakle, polovica udaljenosti na tetivi luka ili stranici trokuta od zvijezde Alcyone do zvijezde Sterope? Mjerim polovicu dužine 30,8 cm što je 15,4 cm. Ostajem zapanjen: točka je na primordijalnoj kružnici Plejada, međutim, još frapantnije, simetrala, naravno, okomita na tetivu ili stranicu, povezuje polazište primordijalne simetrale Plejada (polovica tetive ili stranice Elektra – Sterope, a nalazi se na tuniskoj obali kod Mahdije ili Salecte, rimska Selecta – „odabrano mjesto“) ponovno sa središtem visočke kružnice, čime se krug potpuno zatvorio. Bog je, dakle, po Jobu, rastegao uže i izmjerio Zemlju. Kako drugačije protumačiti ovo? Zato sam kazao prethodno, Visočka pozicija Majka je projekcije na zemlji i bez moje intervencije u prostor.
– No, sad zato kontroliram i Ljubinu kružnicu, jer sam i to odavno ustvrdio – njihovu međusobnu blizančnu vezu: postupak se u cijelosti ponavlja, položaj visočke simetrale u ljubinoj kružnici ima iste efekte. Dužinu stranice ili tetive Alcyone – Sterope od 27,8 cm dijeli na pola 13,9 cm točno kod Zame, mjesta kojeg je Hanibal odabrao da porazi Scipiona (neuspješno), a simetrala potom opet prolazi kroz središte kružnice na libijskoj obali na rtu Misurata, tj. u Misratahu. Znam, geometrija unutar sebe rješava dvojbu središta kružnice, ali zašto baš sad ova dužina tetive 27,8 cm odgovara kutu primordijalne simetrale i Kadmove osi od 27.8º? Ne znam, ali zasad kažimo, slučajno, premda ovdje u ničeu slučajnosti nema.
Da li sad još nešto ostaje za razumijevanje moje teorije i teze? Sustav je sam sve iznjedrio, ja sam ga samo slijedio, putovao za njim, vodio me, moje ruku i srce. Um je tu najmanje bitan. Do toga sam došao analizom pozicije Niceje, iz sasvim banalnog razloga, ali onda sam vidio da se sve naprosto poklopilo. Od datuma rođenja i smrti Konstantina I. preko jednog novog malog sićušnog života, do geografske pozicije koja je očito utjecala na događaj. Jer, poslije toga, Konstantin će 330. „Rim“ izmjestiti u Bizantium, kojeg će nazvati Konstantinopolom, aktualnim Istanbulom, čija kružnica nosi veliki teret čitave projekcije.
Jesmo li mi doista jedini život u kozmosu, što neki znanstvenici zastupaju, tvrdeći kako je nemoguće kemijski dva puta ponoviti isti princip života, pa je jedino moguće nama darovana matrica po kojoj će jedinstveno funkcionirati Zemlja, razdvajajući se i tvoreći morfologiju koja će odgovarati njenom unutarnjem strukturnom „biću“, a zatim i biološka shema čovjeka, kako bi sve bilo urobor (ouroboros) – zmaj koji sam sebi grize rep, simbol ostvarenja punog ciklusa, ciklusa života, vječnost, koja će se manifestirati povezanim kružnicama na zemlji.
Mate Puljak pitao me, u međuvremenu, da li su Studenci, gdje je ubicirao golemu ilirsku gradinu, na Kadmovoj osi (usuprotnoj primordijalnoj simetrali), između Imotskog i Sinja? Svakako, provjerio sam, u mikron su na tom pravcu. Imotski je pak na preciznoj geografskoj širini ušća Cetine u Omišu. Doista je netko morao premjeriti Zemlju! I to najmanje od časa kad se uspostavila aktualna razina mora, na koju podizanje po načelu globalnog zatopljenja ne utječe. Dakle, moglo bi ići unatrag oko 12-14 000 godina. Jesmo li mi sada onda na samom vrhuncu božanske uređenosti? Davno sam u studiji Značaj lokacije Bosanske piramide napisao: tko bi danas sastavio tako pravilno uređenu matricu u kojoj savršeno funkcioniraju, s jedne strane, kardinalni geografski objekti, s druge, prapovijesni gradovi, a da oni po njoj nisu i nastajali? Semir Osmanagić odgovorio mi je samo: Nakon drugog čitanja vašeg sjajnog rada, postavljam i sam sebi to pitanje. Izvanredno.
24. svibnja 2016.
