Depresija je bolest koja je u većem porastu od bilo kojeg drugog oboljenja uključujući i ona maligna.
Genijalni nuklearni fizičar dr Amit Goswami, oponent istočnjačkim fatalističkim konceptima, konstatira da jest točno da se naš svijet sastoji od prividno gustog materijala koji je zapravo čak 99,9999999% praznina, ali to nije isto sa stanovišta svijesti i naše svjesnosti. Kako kaže, ono čega smo SVJESNI kroz našu pažnju i proces stručno nazvan „kolapsom valne funkcije“ naš svijet doista postaje stvarnost u kojoj vladaju oni zakoni koje primjećujemo oko sebe. Gledano očima naše osobne svjesnosti svijet je za sve praktične i konkretne potrebe i situacije – stvaran. A dublje istine o Univerzuumu u tom realnom životu za nas nemaju presudne važnosti. Osim kada….
…neke probleme kojima se srećemo, najčešće na emocionalnom planu, kao strah i depresija recimo, ne možemo do kraja nikako rješiti ni terapijama, ni lijekovima, ni logičnim pristupom, ni znanjima o koncentraciji neurohomona serotonina u mozgu ni bijegom. Možemo ih ublažiti, smanjiti, maskirati, trpiti i,uz sve moguće metode, lijekove i mudrosti objektivno ih možemo samo učiniti podnošljivima. Zato što smo uvijek pravih uzroka problema NESVJESNI. A, pojašnjava i Amit da je područje kojeg smo nesvjesni zona u kojoj nije došlo do tog famoznog „kolapsa valne funkcije“ i vlada tzv. ne-lokalna stvarnost odnosno, što je lakše shvatiti – područje svih mogućnosti! Nesvjesni dio nas je jedini izvor koji pruža potencijalno mogućnost svakog čuda koje možemo zamisliti. Štogod osvjestimo postane omeđeno tvrdim i nefleksibilnim zakonitostima svijeta oko nas. Postupno sve više čujemo da „za karcinom nema lijek ali se traže načini da se pretvori u kroničnu bolest“. Jer je Kreacija uvijek brža od naših umova. Na razini ove, relativne istine o svijetu.
Rekao je Arno Gruen: „Ako se ljudi identificiraju s autoritetima (prihvaćenim istinama), sloboda (od njih) uzrokuje strah…“. I depresiju u drugoj fazi. Pristupamo li nesvjesnom dijelu ličnosti osobe koja pokazuje strah ili depresiju imamo dobre izglede svojevrsnim usmjeravanjem „ne-lokalne stvarnosti“ namjerom koje pacijent nije svjestan drastično izmijeniti njegovo stanje. Što naravno ne uspijeva uvijek i nije panacea ali neka svjedočanstva snažno podupiru ovu tezu kao i jedno koje sam nedavno dobio od svoje klijentice.
“Nekoliko godina sam patila od strahova i depresije a na kraju i agorafobije. Najviše me pogađalo to što više nisam mogla osjetiti veselje i radost. Ni igranje s unucima me nije moglo razveseliti. Nakon što sam oko mjesec i pola primjenjivala Vašu terapiju dijete protiv depresije, slušanja CDa i vježbi protiv straha pomalo je nestajalo nelagode kod izlazaka, posebno ulaska u autobuse. Već dva mjeseca nijednom nisam osjetila ni strah ni depresiju ni apatiju i normalno se vozim autobusom. Hvala Vam…”.(Z. M., Velika Gorica)
Obzirom da se sve odvijalo bez znanja i svjesnosti žene o naravi postupka isključen je placebo efekt ali se zato logičnim čini tvrdnja da se tako dobro poboljšanje odvilo na razini s koje djeluju usađene poruke kojih nismo svjesni. Postoji čitava znanost o manipulacijama tim razinama i one se oko nas odvijaju svakodnevno. Nažalost, nerijetko za nečasne probitke. Još uvijek većina ljudi žrtvuje vlastitu dobrobit za lažnu sigurnost koju nude autoriteti (usađena vjerovanja) i automatski bježi od slobode. Sloboda je bolna, neugodna a susret s nesvjesnim na svim razinama zastrašujuć – isprva. Zato treba podsvijesti servirati poruke kojih svjesni dio nije svjestan i tako pokušati riješiti nerješivo.
Nekima je dovoljno na taj način riješiti svoj problem a drugi, vrlo rijetki teže osvijestiti i one najdublje slojeve pojavnog svijeta i doseći ono što najčešće zovemo – Prosvjetljenjem.
1. Dr Amit Goswami – nuklearni fizičar koji otvoreno govori o besmislicama koncepta “razaranja ega” koje smatra floskulom jer je ego struktura korisna ne samo u svakodnevnom životu nego i zato što nas može dovesti do vrata iza kojih taj isti ego – nestaje.
2. Dr Wolfgang Pauli – nobelovac iz kemije, prijatelj C.G. Junga koji je cijelog života patio od depresije. Bio je opsjednut brojem 137 i kada je završio u bolnici u sobi s istim brojem rekao je da više neće živ izaći, iako nije bio teško bolestan. Bio je u pravu.
3. Krik (u originalu Skrik) je djelo norveškog ekpresionista Edwarda Muncha koje se smatra najdramatičnijom ilustracijom osjećaja užasa i potištenosti.
Galerija
