Piše: dr. Semir Osmanagić
Tel Gezer, Judeja, Izrael, april 2016.
Ozari mi se lice svaki put kada se ispred mene ukaže megalitna lokacija, nova piramida ili kamena kugla. Još jedna potvrda o nekim prohujalim vremenima, kada su ljudi mislili drugačije, i poznavali prirodu bolje od nas.
S druge strane, za konvencionalne, ortodoksne, nekreativne arheologe drevni megaliti predstavljaju novi problem. Kome ih pripisati, kada, koja im je bila funkcija? Onda posežu za isprobanom metodologijom: izmisliti graditelje i pripisati im primitivne rituale.
Tel Gezer (‘vještačko brdo Gezer”) je na pola puta između Jeruzalema i Tel Aviva, u podnožju Judinih planina. Danas izraelski Nacionalni park, nekada dom za niz zajednica i starozavjetnih događanja predvođenih Džošuom i Solomonom. Zvanično, oblast je naseljena prije više od 5.000 godina i to ljudima koji su živjeli u pećinama uklesanim u obližnjim stijenama. Slijedi život na samom uzvišenju, bez zaštitnih zidova što je bio uzrokom da nebranjeno mjesto bude osvojeno i zapaljeno. Nakon pauze od nekoliko stotina godina, prije 4.000 godina Gezer postaje značajno središte i grad opasan moćnim bedemima visokim pet metara. Nihovi ostaci su vidljivi i danas.
Moj razlog dolaska u Tel Gezer su uspravljeni megaliti čije autore ne znamo. Danas ih je sedam uspravljenih, tri su uništena, ali su njihovi temelji vidljivi. Oko megalita bila je ravna kamena platforma. Blokovi su različitih dimenzija. Najviši dostižu tri metra iznad zemlje. Masa im je između dvije i devet tona. Najmasivniji, po mojoj procjeni, je četiri tone teži od zvaničnih podataka.
Izmjerio sam orijentaciju blokova: svi su postavljeni na pravcu sjever-jug.
Arheolozi ove blokove nazivaju “maseba” i pripisuju ih Kanaan kulturi, te govore o “Kanaanskim megalitima”.
Mnogi će se zadovoljiti ovim tvrdnjama, ali one u stvari ne znače ništa.
Za Izraelce danas su “Kanaanci” svi nejevrejski narodi koji su živjeli u “obećanoj zemlji”. Dakle, bili su njihovi neprijatelji. Tu generalno trpaju i Feničane, i Filistejce, i sve one koji su živjeli od juga današnjeg Libana, preko Izraela, zapadne obale Jordana do Sinaja. Drugi historičari ovaj pojam šire na teritorij koji je obuhvatao čitavu Malu aziju. Pripisuju im se periodi između 7.500 godina pa do 3.500 godina. Neki čak i Izraelićane smatraju Kanaanitima. Tumači Biblije, Kanaanite smatraju potomcima unuka Noe. Stoga je ovo jedan uopšten i vrlo neprecizan opis.
Ono što nas interesuje je o kojoj megalitnoj kulturi je ovdje riječ?
Ovi blokovi su nekada bili obrađeni, transportirani i montirani na uzvišenju. Prethodno je lokacija izravnana, ploče koje su postavljene oivičile su sekciju s megalitima. Orijentirali su liniju blokova prema sjeveru-jugu.
Koja je uloga ovih masivnih blokova, teško je reći bez mjerenja energetskih fenomena.
Znatno kasnije, pravougaoni kameni blok s izdubljenim rezervoarom je donesen na sredinu ove megalitne lokacije. I to je postalo mjesto ceremonija i rituala za generacije stanovnika Gezera. A tko je postavio originalne megalite, niko nije znao.
Ovaj blok s rezervoarom je postao idealno uporište istraživačima biblijske arheologije da lokaciji pripišu značaj kojeg zbilja ne zaslužuje. Uz megalite, postavljena je tabla koja sugeriše da je Mojsije, nakon što je primio deset zapovijedi, došao u podnožje brda gdje su megaliti bili simbol za dvanaest izraelskih plemena, zatim je dio krvi prolio po bazenu, a dio po oltaru.
U svakom slučaju, ova lokacija je svojom mirnoćom i izoliranošću idealna za opuštanje i meditaciju.
Galerija
