Harisovi susreti
Piše: dipl.oec. Haris Delibašić, stariji vodič Fondacije
Postoje ljudi čiji rezultati zaslužuju da javnost više sazna o njima. Jedan od njih je i dvadesetogodišnji uposlenik Fondacije „Arheološki park Bosanska piramida Sunca“ Mubekir Žilić. Ovaj mladi Visočanin uspješno je učestovao na nekoliko međunarodnih takmičenja u „obaranju ruke“. Riječ je o sportskoj disciplini koja će zbog njegovih rezultata možda probuditi i veće zanimanje lokalne javnosti za tom vrstom sporta. Ovom prilikom objavljujemo kratak intervju s Mubekirom.
Mubekire,kada i zašto si se počeo baviti ovim sportom i kako su izgledali tvoji počeci?
Prije tri godine kao srednjoškolac upoznao sam vršnjaka koji se već bavio „obaranjem ruke“. To je probudilo moje interesovanje i uticalo na odluku da se i sam počnem baviti tim sportom . Zajedno smo išli na treninge nakon čega je moje interesovanje za ovaj sport postajalo veće. Nedugo nakon toga nastupio sam i na prvom zvaničnom takmičenju.
Kakav je osjećaj kada protivniku oboriš ruku i da li si očekivao da ćeš na posljednjem turniru u Srbiji predstavnika te zemlje dobiti onako glatko?
Biti učesnik na jednom takvom međunarodnom turniru je fantastičan osjećaj. Na svom zadnjem nastupu protivnika sam pobijedio rezultatom 4:2. Takmičar iz Srbije je bio dobro pripremljen i nezgodan protivnik. Ipak, dao sam sve od sebe i mislim da sam ga zasluženo pobijedio.
Odakle tolika snaga i šta je tajna tvojih dobrih rezultata?
Želja, upornost i dobra priprema. Najvažniji su redovni kondicioni treninzi. Također, veliki broj ljudi potvrđuje da boravak u Tunelu Ravne revitalizira ljudsko zdravlje. S obzirom da provodim najveći dio svog radnog veremena na tom mjestu, moglo bi se reći da to i na mene djeluje pozitivno.
Gdje će biti održano sljedeće takmičenje i da li se već pripremaš za svoj novi nastup?
Već sam počeo s ozbiljnim pripremama za naredni turnir koji će u maju mjesecu ove godine biti održan u glavnom gradu Hrvatske. Pripreme podrazumijevaju trening na stolu, vježbe s tegovima, itd.
Kako izgleda tvoj radni dan u Tunelu Ravne
Vrijeme na poslu provodim s Mejrom, Sađidom, Edinom, Mensadom, Edinom, Nerminom, Nedžadom i Hamzom, gdje zajedno učestvujemo u otvaranju novih sekcija u Tunelu Ravne, a naš krajnji cilj je, naravno, ulazak u Bosansku piramidu Sunca. Rad u Tunelu je za mene više od običnog posla, jer je najveći izazov upravo osjećaj koji imate kada ulazite u prostor u koji ljudska noga nije kročila nekoliko hiljada godina.
Šta su tvoji ciljevi za budućnost i da li se namjeravaš i dalje baviti ovim sportom?
Da, namjeravam nastaviti istim putem, a cilj mi je da jednog dana možda budem i svjetski prvak u svojoj kategoriji. Podršku u tome mi pruža moja porodica.
Šta bi savjetovao drugim mladim ljudima u našoj zemlji i imaš li neku poruku za svoje sugrađane?
Omladini bi preporučio da se više bavi sportom, što bi pozitivno djelovalo na društvo u cjelini a mladim ljudima bi pomoglo da se „sklone sa ulice“. U Visokom je osnovan i klub gdje se održavaju treninzi, gdje se dobro družimo i gdje su svi novi članovi dobrodošli.
Video snimak pobjede u Srbiji:
Galerija
