U jednoj zemlji nije bilo konja. Stoga su magarce zvali konjima. U drugoj zemlji nije bilo pjesnika. Stoga su pijance smatrali nadahnutima.
U trećoj nije bilo mudraca. Stoga su pismoznalce proglasili mudrima…
U jednoj zemlji nije bilo konja. Stoga su magarce zvali konjima.
U drugoj zemlji nije bilo pjesnika. Stoga su pijance smatrali nadahnutima.
U trećoj nije bilo mudraca. Stoga su pismoznalce proglasili mudrima.
U četvrtoj nije bilo orlova. Stoga su vrane zvali orlovima.
Onda su se četiri zemlje udružile u moćan svjetski četverokut. Izglasale su zakone o društvenim i ljudskim vrijednostima, i o ljestvicama važnosti. Magarci, pijanci, pismoznalci i vrane stadoše u počasni stroj i propisaše nove zakone za dodatno umrtvljenje života.
Kad su ljudima četverokuta žitelji šestih, sedmih, i osmih zemalja jednoga dana pokazali konje, pjesnike i mudrace, k tomu i orlove, nastao je strah, smutnja, potom ljutnja; poslije toga bude objavljen stručni pravorijek, kojim se konji i ostali proglašavaju nepostojećima.
U međuvremenu se četverokutnima pridružila i peta zemlja, u kojoj (sve donedavno) nije bilo vidjeti piramida… Svaka sličnost s prethodnim slučajevima strogo je neslučajna.
Vesna Krmpotić
(Svibnja, 07., Bgd.)
(Iz zbirke priča-u-nastajanju, pod naslovom PRIČE RASPUSNICE)
