Moje ime je DORA M. L.
Dolazim iz Zagreba.
Veoma me raduje napredak kojim se zalažete za piramide kako u svijetu tako i kod nas.
Htjela bih reći kako sam bila posjetila piramidu sunca prošle godine u 8. mjesecu. Nešto me navodilo pa tako se i ostvario dolazak tim prekrasnim građevinama drevne povijesti. Dopustite mi da vam ispričam svoju priču. Imala sam san dan prije dolaska na tunel Ravne. U tom snu ja sam sudjelovala na iskopavanju jednog bočnog tunela i sve je teklo poprilično normalno do jedno 15h popodne.
Tada je započela nekakva igra svjesti u meni. Ne mogu to opisati, čista egzistencija ljubavi, ali pomiješana sa zbunjujućom neshvatljivosti ljudske ograničenosti a najviše mi se u tom prikazivao novac o kojem ovisimo kao iluzija vještog iluzioniste. Nije mi bilo jasno, ni danas mi nije jasno u potpunosti čemu to i kako ljudi ne vide takav apsurd koji onda povlači sve što ide s tim.
Zatim, nedugo nakon toga pojavila se svjetlost sa svim aspektima boja, a najviše su bila izražena ljubičasta i zlatna koja se obavijala poput zaštite tih boja. Ne znam koliko je prošlo, ali nekako je djelovala veoma dugo, pomalo i arhaično da bih zatim shvatila da sam na drugom mjestu gdje ljudi još nisu kročili u ovom obličju tj 3D tijela. Vrijeme koje sam tamo vidjela jest bilo prekrasno šaroliko platno noćnoga neba, ali ne onakvog kakvog mi vani doživljavamo… te su zvijezde i njihove konstelacije bitno drugačije obasjane i obojane gotovo trenutno.
Tada sam shvatila kako sam se teleportirala u onu zemlju što se u starim tekstovima spominje. Vidjela sam bitno drugačiju sferu mira ljubavi i blagostanja. U tom trenutku mi je prišao humanoid zvan Amphen. On je dublje prirode što znači da je i muško i žensko istovremeno. Amphen je na sebi imao veoma bogatu ukrašenu odjeću sa znakovima vode i vatre tj plava u različitim nijansama te crvene detalje. Oči su mu se sjajile i mijenjale boju od modro plave do zelene smaragdne boje pa do čak sive jer tamo nije sve određeno kao u našem svijetu već po potrebi nama poznatije pod pojmom terapija bojama. Rekao mi je da sam tu već bila boravila i da je moja misija da ljudima u određenom trenutku navodim na bitne lokacije i da im proširim svjest.
U tom trenutku sam se vratila na isto mjesto otkuda sam otkopavala bočni tunel. Zanimljivo je u tome svemu da su kolege vidjele samo da sam nestala bez traga i glasa. Pritom sam ih pitala da li su uočili nešto drugačije. Na to su rekli kako nisu ništa uočili čudnog, niti svjetlost niti izmijenjenu svjest kao ja na početku sna. U tom trenutku su rekli kako me nije bilo pola sata a već se potraga za menom uzburkala . Napokon svi su odahnuli kad su me vidjeli, a zadnje što se sjećam jest da su mi rekli kako imaju dojam da svijetlim te da su moje oči tj. zjenice odjedanput plave kao more te da su mi proširene kao da iz mene svjetli radost. I to je taj san.
Nakon tog sna, sutradan smo moj dečko i ja krenuli iz Zagreba u Visoko. Doslovno neplanirano i iznenada. Bilo mi je čudno nakon tog sna, ali iskreno baš sam se iznutra veselila. Taj dan sam imala osjećaj kao da putujem doma u meni znane krajeve. Tada sam uočila kako moj ego osjeća strah. Nisam mu dopustila da me pobjedi.
Stigli smo u Visoko oko 17:30-18h. Čim sam stala na tlo odmah su vibracije krenule… noge su mi kao oduzete počele drhtati. Osjećala sam kako mi tijelo gori od informacija koje sam primala kao da vam 100 ljudi u jednom trenutku pokušava svoje priče ispričati. Brže bolje došli smo do ulaza te kupili karte za vodiča. Sjeli smo se i pričali o piramidama i kako ovaj svijet zapravo suviše kapitalistički te kako je teško proživjeti u tome svemu.
U to vrijeme stišao se prijem frekvencija, no ne zadugo. Krenuli smo prema sondi 2 gdje su betonski blokovi otkriveni. Sjeli smo se i vodič je započeo svoje predavanje, a kako je on govorio, ja sam sve slabije pratila i sve više utonula u trans. Nisam ni sama bila svjesna što mi se događa no u tom periodu osjećala sam nekakvu istinsku povezanost sa piramidama na meni još uvijek nedovoljno jasan način.
Trgnula sam se iz transa jer mi je dečko primio lijevom rukom moje desno rame. I tada jest vrlo vjerojatno pod utjecajem tih vibracija zaiskrilo na mjestu dodira. I jedan i drugi smo jasno vidjeli i osjetili, no on je to pripisao slučajnosti i iluziji jer je baš sunce bilo izlazilo, ali ja nisam jer sam znala da mi je aura bila pod punim utjecajem piramide. Ubrzo smo krenuli dalje u razgledavanje okolice i svih bridova piramide.
Ali, mene je posebno privuklo mjesto gdje u pravilnom vremenskom razdoblju čuju šumovi iz unutrašnjosti piramide. Sjela sam pokraj tog otvora i slušala. Netom poslije vidjela sam kuglu veličine teniske loptice koja je uz bijelu svjetlost vidno mijenjala boje, a glavne su bile jantarna i ljubičasta boja koja se preljeva. Bila je udaljena od mene svega 2-3 metra prema dolje, uz sam rub. Iskreno bilo je veoma teško uočiti zbog sunčeve svjetlosti.
Cijela ta igra je u meni probudila znatiželju. Ali ipak tih 2-3 minute koliko je trajala do dolaska mojeg dečka nisam se ustala već sam u tim trenucima osjećala iznimnu lakoću i radost te cijelo moje tijelo je bilo opušteno i lagano kao pero. Zaista nezaboravni osjećaj.
Ubrzo nakon toga spustili smo se te brzo krenuli prema tunelima Ravne. Sama vožnja je bila veoma kratka.Stigavši tamo dočekali su nas ljubazni mladići koji su radili na tunelima te bili naši vodiči. Nažalost, morali smo malo sačekati jer su grupe bile unutra pa smo imali vremena za priču. U jednom trenutku jedan od tih dečki je skužio kako sam odsutna dok su oni pričali o raznim zemaljskim temama. Nisam bila prisutna jer sam opet otišla u neko izmijenjeno stanje svijesti.
Tada se jedan od njih, nakon nekoliko dozivanja, trgnuo rekavši: “Gle, oči ti mijenjaju boju… prije par minuta si imala sivo zelenu sada imaš modro plavu, pa čas blago zlatno smeđu boju u tragovima. Ovako što još nisam vidio. Ne mogu ti odrediti boju očiju”. Tada me priupita što mislim o piramidama i drevnim tajnama. Iskreno ne sjećam se što sam točno pričala ali veoma sam ih šokirala nekim izjavama po onome što mi je dečko rekao.
Najšokiraniji su bili kada sam počela detaljno opisivati teleportaciju i zvučnu levitaciju kao nešto potpuno prirodno te im rekla da postoje uređaji iz toga razdoblja zlatne svijesti i znanja između ostalog i ovih piramida. Nisam znala točno od čega su napravljeni ali sam opisivala njihov način rada. Iskreno ne sjećam se uopće da sam pričala o tome, ali lako je moguće da postoji moje duhovno sjećanje na ta vremena.
Uglavnom, nedugo nakon toga ušli smo u tunel. Sve je bilo nekako mirno i spokojno. Veoma ugodna atmosfera je vladala. Najviše me privukao megalit. K2. Kada sam ga dotaknula osjetila sam kako mi se srce budi u toploti ljubavi, a kroz moju desnu ruku i lijevu nogu osjetila sam strujanje zajedno s trncima u prstima kao da vibriram na tim mjestima. Vrlo vjerojatno da su mi tamo bile nekakve energetske poteškoće koje su se akumulirale i kao da sam bila stabilnija nakon što su se energetski tokovi pročistili.
Zatim smo se vratili na onaj hodnik gdje su klupe i gdje je najveća ionizacija. U trenutku kad sam sjela vidjela sam Amphena zajedno s jednim niskim bićem koje je djelovala poput čovjekolikog vilenjaka. Imao je bijelu tuniku koja je bila naborana. Također je imao sijedu kosu a na jednom pramenu je imao nekakve kuglice s oznakama. Obadvoje tako u nekom mirnom, a opet veoma živom položaju su me pogledali sa svojim tada veoma plavim očima i blijedoj puti i uputili osmijeh, a meni se to činilo kao da sam doma i da vidim meni drage duše.
Uputili su mi dobrodošlicu i zatim su iščeznuli. No telepatski su mi uputili poruku ti znaš o ovome mjestu puno više nego što misliš. Prisjeti se. I nakon toga ih nisam čula samo nekakav šum koji je podsjećao na prigušenu glazbu koja mi je iznutra potaknula razigranost kao u djeteta.
Tada smo nakon pola sata napustili tunele i zaputili se natrag za Zagreb.
Inače sam još od malih nogu veoma duhovna osoba koja ima već treće oko veoma razvijeno. Nažalost, u modernom društvu sam izrazito negativno prihvaćena zbog kao što je u snu bilo prikazano neshvaćenosti ljudske ograničenosti koja je povezana većim djelom uz novac te njihovom odbojnošću da vide stvari iz možda nekog drugog ugla .
Sve u svemu ponovno ću doći, ali ovaj put na duži period, jer ovo mjesto je nešto posebno i zato vas podržavam…
