Kada čovjek dođe na važna i zapostavljena arheološka nalazišta u Nadinu i Slivnici, bude zaprepašten kakvo stanje zatekne. Budući da nema nikakvih putukaza, lokalitet je teško naći, a jednom kad tamo stigne, kretanje je otežano zbog korova i uopće žalosnog stanja u kom se lokalitet nalazi. Žalosno je također što nije promoviran u svijetu kao megalitsko mjesto s poligonalnim načinom gradnje i što su arheološka istraživanja nakon barem stotinu godina i dalje mizerna, ali su zato pljačke kontinuirane i velike. Mjesto je žalostan svjedok kako se odnosimo prema svojoj baštini i kako ne umijemo prepoznati vlastiti identitet.
