Piše: Senko
Tijekom tisućljeća, drevne civilizacije širom svijeta ostavile su trag u povijesti, izgradnjom supermasivnih struktura koje prkose vremenu .
Danas se divimo i istražujemo megalitne spomenike izgrađene prije tisuće godina, pokušavajući odgovoriti na neka od najvažnijih povijesnih pitanja: kako se razvijala civilizacija, kako su uspjeli prevoziti masivno kamenje koje teži preko stotina tona, i zašto su ti prastari spomenici slični u dizajnu?
No, možda je najkritičnije pitanje na koje se ne može odgovoriti je l’ moguće da su drevni spomenici sagrađeni s višom svrhom? A što ako ove strukture nisu izgrađene slučajno, već su bile strateški postavljene širom svijeta?
Danas se divimo i istražujemo megalitne spomenike izgrađene prije tisuće godina, pokušavajući odgovoriti na neka od najvažnijih povijesnih pitanja: kako se razvijala civilizacija, kako su uspjeli prevoziti masivno kamenje koje teži preko stotina tona, i zašto su ti prastari spomenici slični u dizajnu?
No, možda je najkritičnije pitanje na koje se ne može odgovoriti je l’ moguće da su drevni spomenici sagrađeni s višom svrhom? A što ako ove strukture nisu izgrađene slučajno, već su bile strateški postavljene širom svijeta?
Jeste li ikada primijetili da su neki drevni spomenici povezani? Ako pogledate kartu svijeta i pogledate položaj drevnih spomenika, primijetit ćete da su neki od njih povezani ravnim linijama, kao da su drevni graditelji koristili napredni oblik geometrije, a matematičke jednadžbe urezali u kamen, čineći već spomenute znamenitosti još više tajanstvenima.
Ono što su drevne civilizacije učinile bilo je stvoriti uzorak, uzorak koji danas identificiramo i povezujemo, stvarajući veliku slagalicu, komad po komad.
Što više istražujemo drevne civilizacije i njihovu povijest, kulturu i znanje, to se više iznenađujemo, što više pronalazimo sve više shvaćamo koliko malo znamo.
Uporni istraživači otkrili su veze između svetih struktura i snažno nabijenih područja svijeta u kojima se nakuplja Zemljina elektromagnetska energija.
Ideju o “svjetskoj mreži” i da je Zemlja poput velikog kristala u kojem energija teče kroz male kanale imamo još od Platona, a bio jedan od prvih koji je predložio osnovnu strukturu Zemlje koja se razvila iz geometrijskih oblika danas poznatih kao Platonove krutine.
Što više istražujemo drevne civilizacije i njihovu povijest, kulturu i znanje, to se više iznenađujemo, što više pronalazimo sve više shvaćamo koliko malo znamo.
Uporni istraživači otkrili su veze između svetih struktura i snažno nabijenih područja svijeta u kojima se nakuplja Zemljina elektromagnetska energija.
Ideju o “svjetskoj mreži” i da je Zemlja poput velikog kristala u kojem energija teče kroz male kanale imamo još od Platona, a bio jedan od prvih koji je predložio osnovnu strukturu Zemlje koja se razvila iz geometrijskih oblika danas poznatih kao Platonove krutine.
Ono što čini ovu teoriju tako privlačnom je broj svetih mjesta koja su pozicionirane u skladu s tim energetskim crtama.
To uključuje mnoge od glavnih znamenitosti Zemlje kao što su Piramide u Gizi, Machu Picchu, Stonehenge itd..
Četiri vrste sakralne arhitekture koje se pojavljuju preko ovih linija su:
Grobnice: Marhoj pogrebna grobnica, Janggun Chong
Hramovi: Ziggurat iz Ur, Prang Piramida, Tikal hram
Spomenici: Stonehenge, La Puerta de Hayu Marka
Svetišta: Giant Buddha of Leshan, Moai Statue itd…
Ova hipoteza postavlja nekoliko važnih pitanja:
Kako su predci znali o postojanju ove hipotetske energetske mreže?
Koja je povezana svrha tih prastarih svjetskih spomenika?
To znanje su prakticirale gotovo sve drevne kulture za koje znamo, od Maja, prastarih Egipćana do civilizacija iz Mezopotamije i Azije.
Ono što je također zanimljivo napomenuti da gdje se Ley Lines presijecaju i susreću, savršeno se usklađuju s astrološkim zviježđima.
Slučajno ?
Ono što je Platon učinio bio je iznimno zanimljivo jer je opisao Zemlju kao tvorevinu od 12 pentagona i 20 vrtloga na površini.
Zapravo, Platon je napisao da postoji svjetska duša koju je opisao kao kuglu koja se sastojala od 120 jednakih identičnih trokuta.
Njihovo postojanje sugerirao je 1921 godine amaterski arheolog Alfred Watkins, u svojoj knjizi The Old Straight Track.
Također koncept ley linije predložio je i Alfred Watkins.30. lipnja 1921.
U rujnu 1870. godine William Henry Black dao je britanskom arheološkom društvu u Herefordu svoje zapažanje pod nazivom Granice i znamenitosti .
Unatoč uglavnom negativnom prijemu njihovih ideja, neki su noviji istraživači napravili slična zapažanja kao Hartmann i Curry.
Je li moguće da je u takvim uzorcima skriven tajni izvor energije, a i oblik tehnologije koji je mogao pomoći drevnim civilizacijama izgraditi te megalitne spomenike, a i kao dokaz da Zemljine linije zapravo postoje i da možemo iskoristiti energiju iz njih ?
Zahvaljujući našoj naprednoj znanosti i tehnologiji danas smo svjesni elektromagnetskog polja i određenih energija koje se nalaze u Zemlji.
Ali prije nekoliko tisuća godina, kako su to naši preci znali? A ako su znali za određene frekvencije i energije, jesu li zaista izgradili spomenike da bi možda “iskoristili” određene energije?
Ono što danas vidimo je dokaz o višoj svijesti prisutnoj u drevnim civilizacijama.
“Planetarna rešetka” je koncept koji sugerira da je Zemlja okružena nevidljivom mrežom energije, koja se širom svijeta prenosi svojevrsnom “geometrijskom magistralom” poznatom kao Ley-Lines.
Ove se geometrijske crte susreću na različitim mjestima koja presijecaju snažnu mrežu .
Četiri vrste sakralne arhitekture koje se pojavljuju preko ovih linija su:
Grobnice: Marhoj pogrebna grobnica, Janggun Chong
Hramovi: Ziggurat iz Ur, Prang Piramida, Tikal hram
Spomenici: Stonehenge, La Puerta de Hayu Marka
Svetišta: Giant Buddha of Leshan, Moai Statue itd…
Ova hipoteza postavlja nekoliko važnih pitanja:
Kako su predci znali o postojanju ove hipotetske energetske mreže?
Koja je povezana svrha tih prastarih svjetskih spomenika?
To znanje su prakticirale gotovo sve drevne kulture za koje znamo, od Maja, prastarih Egipćana do civilizacija iz Mezopotamije i Azije.
Ono što je također zanimljivo napomenuti da gdje se Ley Lines presijecaju i susreću, savršeno se usklađuju s astrološkim zviježđima.
Slučajno ?
Ono što je Platon učinio bio je iznimno zanimljivo jer je opisao Zemlju kao tvorevinu od 12 pentagona i 20 vrtloga na površini.
Zapravo, Platon je napisao da postoji svjetska duša koju je opisao kao kuglu koja se sastojala od 120 jednakih identičnih trokuta.
Njihovo postojanje sugerirao je 1921 godine amaterski arheolog Alfred Watkins, u svojoj knjizi The Old Straight Track.
Također koncept ley linije predložio je i Alfred Watkins.30. lipnja 1921.
U rujnu 1870. godine William Henry Black dao je britanskom arheološkom društvu u Herefordu svoje zapažanje pod nazivom Granice i znamenitosti .
Unatoč uglavnom negativnom prijemu njihovih ideja, neki su noviji istraživači napravili slična zapažanja kao Hartmann i Curry.
Je li moguće da je u takvim uzorcima skriven tajni izvor energije, a i oblik tehnologije koji je mogao pomoći drevnim civilizacijama izgraditi te megalitne spomenike, a i kao dokaz da Zemljine linije zapravo postoje i da možemo iskoristiti energiju iz njih ?
Zahvaljujući našoj naprednoj znanosti i tehnologiji danas smo svjesni elektromagnetskog polja i određenih energija koje se nalaze u Zemlji.
Ali prije nekoliko tisuća godina, kako su to naši preci znali? A ako su znali za određene frekvencije i energije, jesu li zaista izgradili spomenike da bi možda “iskoristili” određene energije?
Ono što danas vidimo je dokaz o višoj svijesti prisutnoj u drevnim civilizacijama.
“Planetarna rešetka” je koncept koji sugerira da je Zemlja okružena nevidljivom mrežom energije, koja se širom svijeta prenosi svojevrsnom “geometrijskom magistralom” poznatom kao Ley-Lines.
Ove se geometrijske crte susreću na različitim mjestima koja presijecaju snažnu mrežu .
Galerija
