Fotografija prikazuje grupirane dijelove valjka, od kompozitnog materijala, prosječne visine šesnaest i promjera šezdesetak centimetara, nađenih u podzemnom tunelu zgošćanske piramide.
Kilometarski TKT tunel, usprkos već dugotrajnom zalaganju, nije do kraja očišćen. Na sedamnaestom metru, na pripremljenom mjestu prapovijesnog početka njegova probijanja, bušaći su uvidjeli da je masa njihove dopremljene naprave nedovoljna. Potrebnu masu pokušali su odrediti priručno napravljenim dodatkom (na fotografija gore). Pokušaj je rezultirao razbijenim dodatkom, a krhotine su pri tome zanemarene kao neškodljiv otpad.
Izrada tunela, kroz vlažni riječni aluvij, nejednoliki sastav šodera, gline i pijeska, i praćenje njegove trase moralo je biti problematično. Propuh kroz takav tunel trebao se hladiti gubeći toplinu isparavanjem prisutne vlage. Zato je izrada njegove, za vlagu porozne, a čvrste stijenke, zahtijevala nadzor, dobru opremu i iskusnu radnu snagu. I bliža okolina tunelske stijenke je pri bušenju/nabijanju trebala ostati za vlagu propusna, gotovo nepromijenjena. To je nametnulo potrebu podešavanja alata, njegove mase i frekvencije udaraca.
U današnja vremena slična se probijanja mogu naručiti od specijaliziranih tvrtki za horizontalna bušenja, recimo ispod rijeke ili kakve prometnice, kako bi se provukle cijevi ili kablovi.
