Tokom 2007. godine Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” je pripremila naučni projekt interdisciplinarnog istraživanja Bosanske piramide Sunca i podnijela ga Vladi Federacije BiH. Ovlašteno Ministarstvo prostornog uređenja je bilo spremno da izda dozvolu za istraživačke radove, ali je Ministarstvo kulture i sporta ( potpis: ministar Gavrilo Grahovac), u tri navrata davalo negativno mišljenje bez ikakve argumentacije.
Pri tome su se pozivali na uopšteno i paušalno mišljenje federalog Zavoda za zaštitu spomenika (potpis: direktorica Lidija Mičić) koji je tvrdio da “ne može izdati pozitivno mišljenje na ovaj projekat, jer će projektom predviđene mjere ugroziti kulturno dobro, planirane mjere zaštite nisu trajnog karaktera i ne predviđaju trajnu arheološku zaštitu, a predviđeni radovi ne bi obezbjedili stručni pristup istraživanjima.”
Stoga je Ministarstvo prostornog uređenja bilo prisiljeno izdati negativno mišljenje Fondaciji (rješenje broj UPI/03-5-23-2-91/06 od 25.09.2007.)
U obrazloženju projektnog zadatka Fondacija je konstatovala da njen “Multidisciplinarni projekt” u cjelosti zadovoljava zakon i propise u pogledu savremenih arheoloških standarda za dugoročno izvođenje arheoloških i pratećih istraživanja”, istakla da “Projekat odgovara i svim mjerama zaštite kulturnog dobra na način predviđen Zakonom o zaštiti kulturnog nasljeđa” te da “u projektu učestvuje projektno-istraživački tim tuzitelja koji se sastoji od 47 uglednih svjetskih naučnika i eksperata”, pri tome ih poimenično nabrojavši.
U roku od 30 dana, Fondacija je tužila ovaj državni organ pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (broj 09 O U 001725 07 U) u predmetu izdavanja odobrenja za arheološka i prateća istraživanja, konzervaciju i prezentaciju historijskog područja “Stari Grad Visoki”.
Četiri godine kasnije, 26.10.2011. Kantonalni sud u Sarajevu donio je konačnu presudu kojom se tužba uvažava, a osporeno rješenje tuženog poništava.
Kantonalni sud konstatuje: “Ovaj sud osporeno Rješenje nije mogao prihvatiti kao pravilno i zakonito.”
Kantonalni sud je našao niz zakonskih propusta federalnog Zavoda za zaštitu spomenika koji upozoravaju na njihovo nezakonito djelovanje:
– Zahtjev Fondacije su tretirali kao “sanaciju ratnim djelovanjem porušenih građevina” umjesto kao “arheološka i prateća istraživanja”
– Zavod ističe da Fondacija nije “sistematski obrazložila dotadašnje radove”. Kada su im izvještaji i dokazi bili predočeni “tuženi na ovu primjedbu ne odgovara”.
– Zavod smatra da “radovi nisu verifikovani”, ali se” ne može zaključiti kakvu verifikaciju traže”
– Minstarstvo prostornog uređenja primjećuje da “je izrađen Projekt trajnih mjera zaštite”, da bi Kantonalni sud ustvrdio “kako se u navedenom mišljenju Zavoda ne navode konkretne primjedbe na taj projekat, nije jasno na osnovu čega Zavod formira svoje mišljenje da nisu obezbjeđenje trajne mjere zaštite, a tuženi ni u pogledu ove primjedbe ne daje nikakvo obrazloženje”.
– Kantonalni sud konstatuje da “Zavod kao osnov za negativno mišljenje daje četiri konstatacije, koji nisu potkrepljenje utvrđenim činjeničnim stanjem, stručnom analizom multidisciplinarnog projekta tužitelja, niti važećim zakonskim propisima…” (šire u prilogu)
– Takođe, Zavod u “svom konačnom mišljenju ne navodi nijedan pozitivni zakonski propis na kojem zasniva svoje konstatacije i mišljenje.”
Tako je, nakon četiri godine, na površinu izašla nezakonitost rada federalnog Zavoda za zaštitu spomenika, njegova nestručnost te diskriminatorski odnos ovog federalnog Zavoda i Ministarstva kulture prema Fondaciji.
Pravda je spora, ali dostižna. Bilo je vrijeme da se počne rušiti svijet ljubomornih birokratskih neznalica.
