Bosanska dolina piramida i "duhovna piramida prehrane"
KADA PIRAMIDE RASTU IZ TRBUHA BOGUMILA
Piše Goran Majetić*
Da i nema piramida kod Visokog i drugdje na ovim prostorima, trebalo bi ih izmisliti, odnosno sagraditi. Ali, čak i tada, piramide ne bi (opet) bile samo građevine, već pokazatelji stupnja našeg duhovnog rasta. No ako je to tako, ako su piramide uistinu podizali pripadnici neke napredne civilizacije u neznano nam doba prošlosti, po čemu su to bili nama nadmoćni. Bez sumnje, posjedovali su znanja koja mi tek trebamo steći (otkriti), o naprednom vladanju (upravljanju) tvarima, koje se ogleda već i u samoj veličini piramida, njihovoj pravilnosti, usmjerenosti prema polovima Zemlje…
No baštinili su i mnogo više, VRLINU življenja, čiji su prostorni ili vanjski (materijalni) odraz piramide i kugle. Oni su znamen unutrašnje piramide duha, ali i zbiljska pripomoć u očuvanju te VRLINE kroz održavanje energetske ravnoteže uz pomoć takvih pravilnih geometrijskih građevina. Moglo bi se pojednostavljeno reći da su se ljudi, živeći u okružju velikih piramida, "hranili" energijom koju je ona upijala, pojačavala i širila u okolni prostor. Međutim, vrijedi i obrat, kada je svijest stanovništva o potrebi življenja VRLINE počela opadati, snaga piramida je stala slabiti. To je vjerojatno najočitije u današnje vrijeme, kada su piramide (još uvijek) za većinu tek zadivljujuća gomila kamenja, koja je vrijedna tim više (ili samo utoliko) što se bolje može turistički iskoristiti.
Postoji također i očita veza između nazadovanja ljudskog odnosa prema značenju piramida i – prehrane. Danas svi znaju za pojam "piramida prehrane", koji u stvari stidljivo naznačuje odabir hrane koja je bolja za naše zdravlje. Riječ je o, sa zdravstvenog stajališta, manje-više ispravnoj preporuci, no isto tako ona ne ide dalje od sebičnog pristupa. Naime, "piramida prehrane" nije samo osobni izbor pojedinca radi unaprjeđenja vlastitog zdravlja, već bi trebala biti (postati) temelj za izgradnju nenasilnog civilizacijskog odnosa prema zdravlju prirode u cjelini. A pojam zdravlja je istoznačnica za pojam duhovnosti. Bez zdravlja u najširem smislu nema prosvjećenja, niti bez duhovnog preispitivanja možemo uživati blagodati istinskog zdravlja. U tom smislu, neobično je važno osvijestiti vlastiti odnos prema hrani, točnije izvorima hrane.
Hranjenje je oblik saobraćanja s okolinom, a taj odnos bi trebao biti zasnovan na međusobnom poštovanju, a ne porobljavanju. Dok god smo robovi hrane, naročito one za koju smo prisiljeni ubiti (ili dozvoljavati ubijanje u naše ime), čak i iz čisto materijalističkog gledišta smo u stvari silni gubitnici. Unutarnju snagu (duha) kojom bi mogli doslovce "otvoriti" neiskorištene moždane stanice za vlastito usavršenje, jedući krutu (i krvavu!) hranu trošimo na probavu, izbacivanje izmeta, ali i na bjesomučno opravdavanje načina na koje pribavljamo tu hranu, a koji nisu ništa drugo nego zločin prema živom svijetu koji nas okružuje. Unutrašnja snaga se, dakle, velikom dijelom rasipa kroz probavni sustav, umjesto da "hrani" mozak. Inače, ta se snaga osim prehranom, uvelike troši i kroz prečesto spolno općenje, prekomjerni (uglavnom beskorisni) govor i ostale vidove zadovoljenja (sebičnih) želja.
No ovdje bih se zadržao samo na potrebi preispitivanja našeg odnosa prema "piramidi prehrane". Ponudit ću, nazovimo je, "piramidu duhovne prehrane" (ovdje naznačenu samo kao grubu skicu, koja svakako zaslužuje nadopune i poboljšanja).
Stupnjevi i(li) vrste prehrane:
1. bretarijanci – 0. prehrana svjetlošću (životnom silom, pranom…)
2. likvidarijanci – 1. + pijenje vode ili općenito tekućine (koja sadrži mineralne tvari: čaj, voćni ili povrtni sok)
3. vegani – 2. + prehrana plodovima (šumsko i domaće voće, orašarice, jestive sjemenke…) bez uzimanja biljnog života, odnosno bez uništavanja biljaka
4. vegani – 3. + prehrana mlijekom i mliječnim namirnicama životinjskog podrijetla, te {medom} (čovjek ne odgovara ako životinja uništava biljke (trave) za dobivanje mlijeka)
5. vegani – 3. + prehrana povrćem i žitaricama (ali bez mliječnih namirnica životinjskog podrijetla!)
6. laktovegetarijanci – 5. + prehrana mliječnim namirnicama životinjskog podrijetla
7. ovolaktovegetarijanci – 6. + prehrana jajima
8. pescosemivegetarijanci – 7. + prehrana (morskom i slatkovodnom) ribom i "plodovima mora"
9. semivegetarijanci – 8. + prehrana s peradi (pticama!)
10. karnivori ili zoofagi (mesojedi) – 9. + prehrana sisavcima
11. karnivori ili zoofagi (mesojedi) – 10. + prehrana svim jestivim životinjskim vrstama
12. kanibali (ljudožderi) – 11. + prehrana ljudima
Ovdje navedene vrste prehrane ujedno su i razvojni stupnjevi ljudske prehrane (koje prolazi svaka jedinka čovjeka tijekom svog razvojnog puta od "životinjske" do "božje" prirode. Na Zemlji su zastupljeni svi stupnjevi (vrste) prehrane (uključujući i međustupnjeve, odnosno podvrste).
Stupnjevi prehrane razlikuju se ponajprije "čistoćom" hrane koja se unosi u tijelo. Što je stupanj prehrane nižeg rednog broja to je hrana "čišća", odnosno to su profinjeniji njezini energetski titraji (vibracije), koje se preko hrane prenose i na onoga tko ih "jede". Dosegnuti stupnjevi prehrane u pravilu (naglašavam – u pravilu, jer uvijek postoje izuzeci u oba smjera) odgovaraju i razinama svijesti, koje se kreću u rasponu od svijesti ljudske životinje do božanske svijesti (svijesti obogotvorenog čovjeka).
Također, što je prehrana profinjenija u pravilu zahtijeva manju količinu hrane. Primjerice svejedi količinski u prosjeku jedu znatno više hrane nego, recimo, vegani. Vrijedi i pravilo da s "pročišćenjem" prehrane raste udio hrane koja se jede u izvornom obliku, dakle onakva kakva je u prirodi, a ne prerađena. Drugim riječima, smanjuje se količina pečenih i kuhanih namirnica, a raste udio svježe hrane. "Čišća" prehrana zahtjeva manju toplinsku obradu hrane, te u pravilu kraće vrijeme pripreme obroka.
Srednjovjekovni hrvatski i bosanski Krstjani – vegani!
O prehrani s gledišta duhovnog (etičkog) rasta, ali i kao snažnog osobnog doprinosa društvenom zdravlju, još bi se podosta moglo reći, ali umjesto toga ovdje želim povijesnom zaboravu otrgnuti činjenicu da je upravo središnja Bosna, sa srcem u današnjoj Bosanskoj dolini piramida, (barem jednom) već bila – doslovce – pribježište gore iznesenih misli. Dapače, tu je znatan udio stanovništva živio, pa dakle i prehranjivao se, u skladu s načelima VRLINE, težeći ostvariti "piramidu duhovnosti" u sebi samima.
Bogumili ili Krstjani ili Patareni, kako ih sve nazivalo, sljedbenici srednjovjekovne Crkve bosanske, samostalne vjerske zajednice u srednjovjekovnoj Bosni i Dalmaciji (u sastavu Hrvatske, potom i Bosne), sudeći po izvještajima svećenika iz Rima, kao što je svjedočanstvo iz 1375. godine, nisu jeli meso, ribu, jaja niti mlijeko i mliječne namirnice životinjskog porijekla. Današnjim rječnikom, Bogumili su bili – vegani!
Takvo prehrambeno opredjeljenje Bogumila nailazilo je na žestoke osude službenog vrha tadašnje katoličke (ali i pravoslavne) crkve u čijem su pretežitom okružju živjeli, koji su učenja bosanskih vjernika držali opasnim zabludama. Iz rečenog spisa na latinskom jeziku doznajemo da im se Krstjani, koje su zvali krivovjercima (hereticima), između ostalog nisu milili jer:
"29. Također kažu da je grijeh ubijanje ptica ili životinja.
30. Također proklinju mesna jela i sve što potiče od mesa, govoreći da se onaj koji jede meso ili mliječne proizvode ne može spasiti."
Takvi stavovi Krstjana bili su u suprotnosti sa službeno prihvaćenim učenjem srednjovjekovne katoličke crkve. Dovoljno je podsjetiti na u to doba neosporan autoritet katoličkog mislioca Tome Akvinskog, koji je, suprotno Bogumilima (Krstjanima, Patarenima), uvjeravao da je "u skladu s naredbama samog Boga" ubijati životinje "za upotrebu čovjeku", te da je korištenje životinja kao nižih bića bez duše i svijesti za hranu samim time nužno. Moćnici u katoličkoj crkvi stoga, svjedoči povijest, u svojoj nesnošljivosti nisu prezali ni od nesmiljenog progona bosanskih Krstjana, uz pomoć plemićkih vojski susjednih država, posebice Ugarske.
Povijesni izvori, dapače, svjedoče da je čak već i jedan od povoda osvajanja hrvatskog Zadra 1202. bila želja rimskog pape da suzbije do tada snažni utjecaj Patarena u Dalmaciji. Nakon pada Zadra, te progona iz Splita, Trogira i drugih gradova uz obalu Jadrana, Patareni će zaštitu naći u središnjoj Bosni kod bana Kulina. Tu će naići na novo plodno tlo za širenje, pa i jačanje svojeg miroljubivog učenja, koje će unatoč brojnim pokušajima zatiranja uspješno živjeti i čuvati još preko dva stoljeća.
No, postojanje Bogumila (od 12. do 15. stoljeća) danas nepobitno dokazuje da su u srednjem vijeku u Bosni i dijelu Hrvatske djelovale vjerske (u stvari duhovne) sljedbe koje su iskreno poštivale pravo na život svih bića, te i izborom vlastite hrane svjedočile u prilog težnji za umanjenjem patnji braće životinja. Posredno, takvo njihovo opredjeljenje ukazuje da korijeni prehrambenih naputaka koje su provodili sežu još u doba ranih, izvornih religija, a možda i u predreligijsko (duhovno) razdoblje, kao i to da se zasnivaju na naprednim moralnim i duhovnim načelima pojedinih naroda Starog svijeta sličnih vjerskih i filozofskih svjetonazora.
Je li slučajno da su svoje snažno višestoljetno uporište imali baš na području Visokog i srca Bosne? Nimalo, u svjesnosti življenja koje su baštini najmanje od svega ima slučajnosti. Naprotiv, unutarnja snaga kojom su zračili i podučavali jednostavno je bila privučena energijom starodrevnih piramidalnih građevina Bosanske doline piramida. Danas, kada tek otkrivamo svu ljepotu i uzvišenost neshvaćenih duhovnih učitelja ovdašnjeg srednjovjekovlja, nije nimalo čudno da mnogi od nas ne umiju čak niti prepoznati, a kamoli se diviti (a da o spremnosti na samopromjenu ne govorimo) okamenjenoj duhovnosti, sadržanoj i sačuvanoj u zagonetnim spomenicima iznova otkrivenim (i u prostoru, jer duhovne oči prvo vide bit piramide, a tek potom njezine plohe i bridove) u srcu Bosne.
* Autor je na temu etike i duhovnosti prehrane 2002. i 2005. objavio dvije knjige pod nazivom "Pisma o (ne)ljudskosti", koje su dostupne i putem internetskog magazina Kameleon, u rubrici etika -> pisma o (ne)ljudskosti (http://www.udruga-kameleon.hr/rubrika/54/).
