Želio bih komentirati članak "Nova genetička istraživanja potvrđuju da je središnji Balkan najstarija kulturna oaza Evrope", objavljen na stranicama Fondacije "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca", 13. maja 2008., a preuzet iz zagrebačkog lista "Nacional".
Budući da se članak, i drugi članci na istu temu, poziva na genetička istraživanja našeg podneblja u zadnjih desetak godina, zainteresirao sam se za činjenice iza citiranih "frekvencija" i "postotaka". U nastavku iznosim usporedbe brojeva iz radova što sam ih uspio naći i analizirati u ovo kratko vrijeme. Pažljivom čitatelju vrlo će brzo postati jasna stvarna slika rasprostranjenosti haploidne grupe I, sa svim varijantama do sada otkrivenim (I, I1a, I1b i I1c). Neka vaši čitatelji sami dođu do zaključaka iz brojeva što slijede. Tvrdnje iz članka na stranicama Fondacije sam usporedio sa dvije zadnje studije, disertacijom Siiri Rotsija sa Univerziteta Tartu u Estoniji, objavljenom 2004. i studijom Pericic et al, objavljenom 2005.
Članak podvrgnut analizi čitatelji će naći ovdje:
www.piramidasunca.ba/ba/indeh.php?option=com_content&task=view&id=1749&Itemid=103
Članak tvrdi slijedeće:
-
Da su Hrvati "prastari" narod iz središta područja što su ga Austrijanci prvi podrugljivo nazvali Balkan u 19 stoljeću, danas čuvenom kao bivša Jugoslavija;
-
Da se Hrvati "razlikuju" od (tipično) Srba, a potom i svih drugih naroda na dotičnom području;
-
Da su svi nosioci haplogrupe I (bilo koje varijante: I, I1a, I1b, I1c) Hrvati;
Članak navodi slijedeće postotke u podršku tvrdnji da haplogrupu I, u Y kromosomu imaju:
-
45% svih Hrvata;
-
48% svih Bošnjaka;
-
73% svih Hrvata is Hercegovine;
-
30% svih Srba u BiH;
Članak također traži podršku u izjavi od "jednog od uglednijih svjetskih genetičara" Pasarina (Passarino) da Hrvate više ne bi trebalo svrstavati u Slavene na tradicionalan način. Nema ni objašnjenja ni definicija tradicionalnog i modernog načina, niti detalja o cjelokupnoj izjavi italijanskog genetičara.
Pogledajmo sada te "neoborive dokaze". Članak koristi statističke brojeve, izražene u postocima. Tumači ih međutim kao realne brojeve (45% na 100 ljudi = 45 osoba, umjesto 45% od ispitane grupe čiju veličinu i točno geografsko porijeklo ne navodi). Na taj način autor članka u startu namjerno manipulira čitatelje računajući na njihovu neupućenost u statistiku i genetiku.
Postotak je statistička reprezentacija vrijednosti zastupljenih u nekom ispitnom uzorku. Npr. u hrani ili stanovništvu. Statistika nije egzaktna nego spekulativna disciplina. Statistika je koristan alat u stvaranju generaliziranih zaključaka o nečemu što je teško ili nemoguće ispitati u cjelini. Rezultat dozvoljava marginu greške, ali ta greška se odnosi na ispitni uzorak i samo na ispitni uzorak, ne na cjelinu materije što se analizira.
Na žalost, i statističari sami danas tvrde suprotno iako dobro znaju da to nije istina. Budući da je nemoguće provjeriti točne postotke jer bi to zahtijevalo provjeru cjelokupne materije (populacije u našem slučaju), uvriježeno je mišljenje da je statistika precizna u okviru "margine greške". Istina je međutim da ispitivanje reprezentativnog uzorka NE donosi preciznu sliku o cjelovitom sastavu predmeta istrage.
Članak, međutim, a priori tvrdi da 45% Hrvata nose haplogrupu (HG) I u genima. To nije istina. Haplogrupa I je dio Y kromosoma karakterističnog samo za muškarce. Žene nemaju taj kromosom. U slučaju Hrvatske, žene predstavljaju, konzervativno govoreći, 51% stanovništva što dakle znači da svega 45% od preostalih 49% (muške populacije) ima neku varijantu HG I. Ako je postotak broja žena i drugačiji, činjenica ostaje da žene nemaju HG I i da ih ne možemo ubrajati u grupu ljudi što imaju HG I. Prema tome 45% iz članka su validni samo za muško stanovništvo.
Jest, ali "frekvencija" HG I kod hercegovačkih Hrvata je "čak" 73%, reći će čitatelj. Nije li to dokaz tvrdnji? To je vrlo visok postotak. Hajde da vidimo. Da bismo stekli pravu sliku stanja, pretvorimo postotke u konkretne brojeve.
Zadnja procjena stanovništva BiH je 3 950 000 stanovnika. Od toga su Bosanci 48%, Srbi 37, a Hrvati 14%. Kad pretvorimo te postotke u realne brojeve dobit ćemo slijedeće:
Bosanci = 1 896 000
Srbi = 1 465 100
Hrvati= 553 000
Ne žive svi Hrvati u Hercegovini, što dalje smanjuje broj hercegovačkih Hrvata. Recimo, radi jednostavnosti računanja, da ih je 200 000 budući da precizni brojevi nisu dostupni.
Ne zaboravimo da je svega 49% muška populacija: 49% od 200 000 je 98 000 osoba. 73 % od toga je 71 540 osoba.
Ako tome pribrojimo 49% muških osoba iz ostatka BiH, 353 000, što je 172 970, od čega je 53% nosilaca HG I ( 91 674 osoba) budući da nisu iz Hercegovine (S. Rootsi 2004 i Semino et al 2000), total osoba nosilaca HG I je 163 214. Svega oko 35% ukupne populacije Hrvata u BiH.
Odjednom broj "prastarih" Hrvata ne djeluje tako impozantan kao 73%, zar ne? Takva je moć prevare statistike i postotka. Tko zna točan broj Hrvata u BiH može izračunati približnije koliko ih ima sa HG I, ako je postotak 73%.
Odavde stvari za "Nacional-socialist" i autora članka idu na gore. Prema njima srpsko stanovništvo u BiH ima 30% nosilaca HG I. Primjenimo li teoriju članka (45% ispitanika = 45% cijelog stanovništva) na srpsko stanovništvo:
30% od 1 465 000 = 439 500
73% Hrvata bi dalo 406 610 što znači da ima više Srba sa "prastarim hrvatskim" genima nego Hrvata, u BiH.
Sukladno tome, ako sada reduciramo totalni broj srpskih stanovnika na 49% muškaraca, 30% je 215 355 osoba. Usporedimo 215 355 sa 166 214 kod Hrvata. Broj osoba sa HG I u srpskoj populaciji je i dalje veći. I postaje jasno da je nemoguće imati toliko Hrvata među Srbima. Jer ako jeste, to onda znači da Hrvati i Srbi jesu jedno te isto. Suprotno željama autora članka.
Isto se odnosi na Bosance. Broj nositelja HG I među Bosancima također nadmašuje broj nositelja HG I među Hrvatima pogotovo zato što je postotak kod Bosanaca jos veći, 53%.
Okrenimo se sada ponovno Hrvatskoj. Evo kako izgleda 45% u odnosu na cjelokupno muško stanovništvo, 49% muških osoba od 4 miliona jest 1 960 000. 45% od tog broja su muške osobe sa HG I. To je u realnim brojevima 882 000 osoba.
Interesantno je da nam još uvijek ostaje 55%, u članku neidentificiranih i neobjašnjenih, Hrvata čiji geni su iz HG R (Slaveni). Na stranu činjenica iz autorovih brojeva da je 55% većina stanovništva, zašto autor ništa ne govori o toj većini? Zato što je većina hrvatskog stanovništva slavenskog porijekla, što znači da bi prema autorovoj "teoriji" Hrvati bili manjina u svojoj vlastitoj zemlji, budući oni nisu Slaveni.
Sve to jednostavno pokazuje da članak nema apsolutno nikakve veze sa istinom i da je nedobronamjerno iskonstruiran jer unatoč što smo slijedili njegovu logiku, savršeno jasno vidimo da je u realnim brojevima više nosilaca HG I u srpskom i bosanskom dijelu stanovništva i slijedi logično da HG I nije isključivi hrvatski gen.
Čitajući brojne radove inozemnih i domaćih genetičara naići ćemo na podatke o nosiocima HG I u Srbiji i Makedoniji. Dosadašnje studije našle su HG I kod 36% ispitanog stanovništva Srbije. Ako uzmemo u obzir da u Srbiji živi 10 miliona ljudi, 36% stanovništva, slijedeći slijepo logiku članka, ispalo bi da u Srbiji živi 3 600 000 osoba sa HG I. Mi sada već znamo kako izračunati realan broj MOGUĆE veličine populacije: muških osoba je manje-više 49% a to je 4,9 miliona muških osoba u Srbiji. 36% od tog broja je 1 764 000 i to je približan broj stvarnih nosilaca HG I u Srbiji.
I kao što vidimo, realni broj nosilaca HG I u Srbiji daleko nadmašuje broj članova iste grupe u Hrvatskoj (882 000). Točno dva puta više.
Makedonija također ima vrlo visoku koncentraciju HG I među svojim stanovništvom. Sa 35% gotovo je identična postotku u Srbiji (Pericic et al 2005), što znači da u Makedoniji, na 2,5 miliona ljudi imamo 429 000 osoba sa HG I grupom u genima.
Bit će izuzetno interesantno vidjeti što će donijeti rezultati budućih istraživanja u Crnoj Gori. Osobno očekujem vrlo visoke postotke, budući da je polovina Crne Gore u Hercegovini, u centru HG I.
Što dakle znače svi ovi brojevi?
Prvo, jednom za svagda rješavaju pitanje "iranskog" porijekla Hrvata.
Drugo, ne dokazuje da su Hrvati "prastari" narod jer i sve druge "republike" imaju vrlo visoke koncentracije HG I među svojim stanovništvom, a tvrditi da su to sve Hrvati (što članak praktično čini) je neodgovorna propaganda bez ikakve podrške u rezultatima naučnih studija na koje se članak poziva.
Treće: Hrvati, Bosanci, Srbi, Crnogorci i Makedonci su mješavina dviju genetskih obitelji: haplogrupe I i haplogrupe R. Obje grupe su podjednako zastupljene na našim prostorima i duboko su isprepletene miješanjem kroz tisućljeća. Negdje je nešto više jednih a nešto manje drugih. Na primjer Slavena je više od 50% u Hrvatskoj a svega 15% u Srbiji i BiH.
Jedna od vrlo važnih reperkusija genetskog istraživanja je raširenost HG I i konsekvencija te raširenosti. Brojevi pokazuju nedvosmisleno da najveći broj nosilaca HG I živi istočno od hrvatskih granica. Najveća populacija živi u Srbiji, slijedi BiH a zatim Hrvatska i na kraju Makedonija. Crna Gora je trenutačno bijela mrlja na karti. Moj osjećaj je da će tamo studije otkriti također vrlo visoke postotke i relativno veliki broj nosilaca HG I u odnosu na totalno stanovništvo budući je Crna Gora u centru HG I teritorije.
Zagovornici "teorije" će se i dalje čvrsto držati za postotke jer su oni definitivno najviši među Bosancima i Hrvatima.
I onda će čitatelj, oslobođen predrasuda i političke pripadnosti postaviti pravo pitanje:
Ako nisu Hrvati i nisu Srbi, tko su onda nosioci HG I?
Ozbiljnim naučnicima do sada objavljena istraživanja najavljuju novu mogućnost što je do sada bila neistražena, a sada nam se odjednom otkriva u punom svjetlu: nosioci HG I bi mogli biti potomci starih Ilira za koje se smatra da su nestali sa ovih prostora nakon dolaska Slavena.
(Ideja o tome da su Albanci potomci Ilira genetski je već dokazana kao pogrešna. Albanci nisu Iliri. Njihov se genetski korjen smatra sličnim ostalim sjeverno-mediteranskim narodima, npr. Rimljanima i Grcima.)
Narod što nije nestao nego se asimilirao u more nadolazećih kolonizatora, pretežno Slavena, preuzeo jezik i običaje i izgubio svijest o vlastitom identitetu. I u košmaru neprekidnih pokolja što je uslijedio, uzaludno pokušava ponovno otkriti taj odavno izgubljeni identitet, očajnički trudeći se da se odvoji od "njih", kolonizatora iz daleke prošlosti čiji su ih jezici i običaji prisilili da odbace svoje i da ih potisnu u zaborav protiv svoje volje. Zbog nesposobnosti da razluči tuđince od svojih, izmislili su ili prigrabili što su mogli u tim nesigurnim vremenima da bi ponovno ostvarili samovjest i osjećaj identiteta.
Religija, umjetnost, jezik, sve su mijenjali konstantno da bi zadržali neki osjećaj identiteta kroz povijest i identificirali se sa nečim svojim, jedinstvenim, različitim od drugih. U tim nastojanjima, a podijeljeni između različitih okupatora i njihovih religija, svaka grupa je razvila individualan osjećaj "identiteta", na žalost, bez ikakve osnove u stvarnosti. I branila je taj osjećaj kroz povijest a da pritom nitko nije znao što je to što brane. Znali su samo da je "njihovo", "jedinstveno" i da ih čini drugačijima od "drugih".
Možda će arheološka istraživanja na cijelom teritoriju Jugoslavije pružiti nove dokaze i potvrditi (ili odbaciti) moju pretpostavku.
U bilo kojem slučaju samo je znanost ta koja može pružiti odgovore na pitanja što nas sve muče već 1300 godina. Tko smo i što smo.
U biti, samo nosioci HG I imaju tu dilemu. Nosioci HG R (R1a ili R1b) znaju da su Slaveni. R1a su moderni Slaveni, a R1b su njihova mlađa braća iz zapadne Evrope, Germani i moderni romanski narodi (latini).
Dr. Vjekoslav Kljajić, najveći autoritet u studiranju Hrvatske i južno-slavenske povijesti nije imao nikakvih dilema o Slovencima, Hrvatima i Srbima: za njega su sve tri grupe Slavenskog porijekla.
Ostaje nam u naslijeđje otkriti tko su nosioci HG I. Očigledno je da su osobe sa HG I u Y kromosomu rasprostranjene od Hrvatske do Makedonije. I zamislite hereze: da su Srbi i Hrvati, i Bosanci i Crnogorci i Makedonci (bolje rečeno nosioci HG I među njima) zapravo jedan te isti narod, poslavenjen, germaniziran, mađariziran i poturčen, ali se kroz tisućljeca uspio održati i unatoč svemu othrvati se totalnom istrijebljenju kojem je bio izložen.
I da se sada, razdijeljeni religijom i kosmarnom fantazijom zajapurenih nasilnika među nama sami uništavaju do besvijesti, umjesto da se vesele što su preživjeli unatoč svemu i opstali pa makar i razdijeljeni privremeno nekim "mikro-nacionalističkim" filozofijama čije je postojanje samo rezultat neprestanog priliva okupatora i pohlepnih "trgovaca" što nam i dan danas otimaju i zemlju i pravo na identitet, potičući svako selo da se otcijepi od drugih, dok u svojim zemljama tu vrstu "demokracije" kažnjavaju surovo. A mi se i dalje mrzimo i dijelimo "do atoma" kako je to rimski filozof rekao za Ilire prije dvije tisuće godina.
Mišljenja sam, u nedostatku konkretne evidencije za sada, predstavlja teoretsku spekulaciju:
Genetski gledano u našem podneblju žive dvije velike grupe, grupa čiji članovi nose HG R i grupa čiji članovi nose HG I u svojim genima. Grupa R su Slaveni i njihovi derivati zapadni evropljani. Grupa I su autohtoni stanovnici ovog podneblja. Za sada samo vjerujem, ali se nadam da će nauka dokazati moju teoriju, da je HG I ilirskog porijekla.
Ako i nisu, bitno je da konačno prihvatimo da imamo zajedničke gene i mi na ovoj i "oni" na onoj strani rijeke, unatoč podjelama što nam ih neprekidno nameću.
Vrijeme je da to bezumlje postane dio prošlosti, otkrijemo naš pravi identitet i da preuzmemo kontrolu nad zajedničkom sudbinom. To je ionako samo pitanje vremena. Kada znanje i razumijevanje dostigne kritičnu masu ponovno ćemo postati jedan narod – i jesmo, samo što toga još nismo svjesni. Još uvijek ima nekih među nama šo se dijele "do atoma" samo da bi bili nešto drugo.
Srdačno,
Dr. Damir Matulović
