Piše: Igor Šipić
Serijal esejističkih studija (1-6), u kojima sam se bavio zlatnim rezom kao poveznicom jezika i matematičke potke, završio sam svemirskom porukom koja nam stiže, kako tvrde astrofizičari, svakih 161 dana. Put je to od svetog 100 do najsvetijeg 161.[1] Ali baš zato neću više o tomu, pa sam i brojeve ovog časa prebacio u bilješku. Kazao sam kolegi Puljku, dan prije nego je objavio krasoticu od legende i pismo vrle Vedrinjanke (koja me čita, ali baš i ne razumije), kako zapravo od svega najviše „strahujem“ od „neshvaćanja“ mene kao pojave koja živi danas, a u prošlosti je, što jest svojevrsno putovanje kroz vrijeme, kako god mi to racijom prihvaćali. Premda, nije tu riječ o ničem fobističkom već, prije bih kazao, proosjećanju disbalansa između tijela i duše, odnosno prostora i vremena u nečemu što se tek ima dogoditi.
Da, upravo tako, jer nemoguće je drugačije otumačiti pojave na razini osobnog iskustva jednog od milijardi života na planeti s tolikim tisućama numeričkih i pragmatičnih preklapanja unutar jednog te istog obrasca života. A on je, dakako, tipološki – plejadski! Nedavno smo po uvidu u članke i video predavanja primili vijest od kineske intelektualke, doktorice filozofije i drevnih religija sa Harvarda, koja dijelom kaže, citiram:
Prije svega, hvala i čestitam! Dali ste važan doprinos čovječanstvu pružajući ključ za otključavanje misteriozne mape civilizacije, „plana“ koji ste spomenuli ili onoga što ja nazivam „nacrt“. Ovo je početak uzbudljivog procesa otkrivanja i otkrivenja. Oduševljena sam onim što ste pronašli i prezentirali. … Na pravom ste putu. Ovo je početak čitavog niza otkrivenja. Trebat će vremena da ovakva objava privuče pažnju javnosti, koja je tako originalna, smjela i revolucionarna. Budite strpljivi i uporni.
Dobro, hvala dotičnoj, lijepo i poticajno, ali, što je tu čudno? Provjerom osobnih podataka, ista je rođena u značajnom kineskom gradu na paraleli 30.7° N!? O tomu stalno govorim! Svi, ali doslovno baš svi, koji su od djetinjstva ulazili u moj život, to sad jasno razabirem, dolazili su iz istog iskustva, istog koncepta, istih genetskih, geografskih i inih životnih markera. Stalno taj moj 30. srpnja, paralela Heliopolisa Eneada, 30°7′ N. Opet formula, ovaj put N : 100 = N : 60.
Dan poslije stigla je elektronička obavijest, naše radove pregledavao je netko sa: PONTIFICIO ISTITUTO DI ARCHEOLOGIA CRISTIANA ROMA. To stvarno držimo priznanjem, čašću! Bez uplitanja „svetosti“, jednostavno, i nema smisla! Drugi je problem, međutim, koliko smo kao civilizacija kroz njezina iskustva i kumuliranu povijest od toga odstupili.
Jedan moj stih kaže: Ništa ne postoji dok se pčela ne vrati! Alegorija je tu izravno prenesena u lucidnost ideje – nema ničega bez prave, dobre, lude ideje. A sve ovo što čitate ili ste čitali nije ništa drugo već pčela što čeka svoje vrijeme, svoju provjeru. To je također objava moje nakane o promjeni smjera. U posljednjih pola godina upornog rada, mislim da sam jasno izdiferencirao stvari koje radikalno utječu na znanstvenu ocjenu postupka kao metode. Tu vidim više kapitalan doprinos svekolikoj kulturi čovjeka, nego što će to svojim okovima usvojiti znanost kao nikad dovoljno razjašnjeno ono, u ljubomori, nepriznato protivno neznanju.
U narednom razdoblju pokušat ću primijeniti publicistički princip, biti plastičniji, kontroliraniji, uži u izvođenju. Donijet ću nove spoznaje i rezultate na ubikaciji lokaliteta Bosanskih piramida u Visokom, odnosno samog grada kao povijesnog i kulturnog centra srednjovjekovne Bosne. Vidjet ćemo zašto Visoko stoji tako „visoko“, zbog čega postoji realna opravdanost da rezultati o dugovječnosti lokalnih civilizacija, koje ostvaruje Fondacija pod ravnanjem dr. Osmanagića, dobiju i dimenziju više u njihovoj potvrdi.
Dat ćemo novu dimenziju ulozi Oca i Majke, Atlasa i Plejone. Paralelno s time donijet ću i nove dokaze plejadske implementiranosti u Plato Gize, što će spram anglosaksonskih orionovaca, biti sušta arheoastronomska novost za koju znam da će teško prodrijeti u opasanu današnjicu povijesti. No, pisac je kazao, „važno je zvati se Ernest“, pa neka tako ostane i zapisano. Fizički nikad nisam bio u Egiptu, međutim, Papa je jednom o tomu mudro: „Obrazovati, znači tražiti stvari!“
Jedna od tema bit će odgovor na mnoga „raskuživanja“ Troje, odnosno dat ću i vlastito viđenje njene moguće fizičke lokacije, u stvarnom i hologramskom obliku. Troja jest tamo gdje su je i zakopala povijesna vrela, ali hologramski oblik nudi potpuno novu sliku i predodžbu mitskog grada ilirskih korijena.
Govorit ćemo o tomu da Rotonda u Ošlju u svojoj arhitekturi čuva cjelovit astronomski zapis Plejada izvan onoga što smo dosad u geometrijsko-matematičkom smislu matričnim alatima postigli. Već sam u zadnjim radovima najavio Rektascenziju Plejada – ključ kodiran u gradnju Rotonde nad Ošljem. Ovan bi se konačno mogao vratiti u svoj ilirski dom.
A vidjet ćemo i kako pozicija Rotonde stoji spram ekvatora, kako razvija taj sustav u novi treći sloj eponimsko-trojanskog dinamizma, pa ćemo tek tada spojiti i povezati priču o Pergamskoj palači i drevnom Pergamu. Tek ćemo tu razumjeti najužu vezu s vrhom Djevice i s onim što Rotonda nad Ošljem u svijetu, poglavito Europi, znači.
Bit će to sve sami testovi, kako za mene osobno, moje lude ideje, tako i za samu metodu. Nakon toga neshvaćenost neće više biti problem. Za kraj ću ostaviti Stridon, njegovu veliku studiju, možda i najkardinalnije od kardinalnog što bi moglo potvrditi znanstvenu osnovu i same ideje i postupka izvedbe.
Sve što sam dosad ispisao podložno je kritici, naravno. I radujem joj se iskreno, dobronamjerna kritika uvijek je dobrodošla. Kao i poduka koju ću nastojati pružiti čitatelju ne otežavajući mu putovanje kroz prostor i vrijeme izvođenjem dokaza. Njih ću zadržati, kako to radi i svaka cesta što vodi u nepoznato!
1.9.2020.
