Autor: Mate Puljak
Kao što sam bezbroj puta napisao, stećci nisu samo srednjovjekovni spomenici, postoji kontinuitet njihove gradnje od duboke prapovijesti (2000.-1800.pr.Kr.) do kasnog srednjeg vijeka. Mnogi su prepravljani i nadopisivani. Prizori na njima ustvari su simboli koji, uglavnom, prikazuju stanje neba na dan smrti pokojnika. U svojim ih radovima nazivam astroglifima. Nikada nema datuma rođenja jer je datum smrti bio jedini pravi datum rođenja. Slike su dijelovi Zodijaka, a rozete predstavljaju Sunce i planete. Postoji jedan stećak u Dubrovačko- neretvanskoj županiji koji me (od 2015.) privlačio zbog nekakvog neobičnog znaka na sebi. Bio sam fokusiran na nj toliko da nisam primjetio vrlo važnu predstavu. Što fenička (kartaška) božica TANIT i grčki mitološki lik Ganimed rade na “srednjovjekovnom” stećku? Izazivam struku da nam svima ponudi odgovor? Tko je u srednjem vijeku na ovim prostorima štovao feničku božicu TANIT i boga BAAL HAMONA? Zašto se na stećku nalazi prapovijesna nebeska mapa? Zašto je tu prikaz “ Bikove noge” kojeg identičnog nalazimo na prapovijesnim slikama u Egiptu? Je li ovim radom došao i kraj potrazi za mitološkim entitetom znanim kao Crna kraljica? Prostor Dubrovačke republike i općenito istočne Hercegovine kolijevka je Ilirske civilizacije. Naša mitologija počinje na tim prostorima. Iz te kolijevke krenula je ideja stećka kao nadgrobnog spomenika domorodačkog naroda. Fenički princ Kadmo (Hermes) donosi znanje, matematiku i red. Tu počinje priča o stećcima. Dolaskom Rima taj narod doživljava svoju osobnu Apokalipsu koja još uvijek traje. Ovo je početak kraja strukovnih laži o stećcima.
