Dok svi znaju za astečko, majansko i Inka carstvo, rijetko tko zna za priču velike civilizacije na području današnjeg SAD-a, prenosi portal Big Think
U blizini današnjeg St. Louisa u Missouriju možete tako pronaći humke koje je nekoć gradila velika sjevernoamerička civilizacija, ponajviše prepoznata po svojoj prijestolnici zvanoj Cahokia. Nažalost, do danas nisu pronađeni dokazi o pismu i jeziku tog naroda, pa samim time nemamo dovoljno informacija.
„Osamdesetak velikih humaka izgrađeno je oko tisuću godina prije dolaska Kolumba, a za takav pothvat bilo je potrebno iskopati oko 16 milijuna kubnih metara zemlje.“
Civilizacija zadužena za to nazvana je Misisipijancima po rijeci u čijoj su blizini živjeli. Ostaci ostataka njezinih žitelja nestali su s dolaskom europskih bolesti, stoga danas shvaćanje iste ovisi o arheolozima i interpretacijama lokaliteta.
Veći od Londona
Cahokia je u vrijeme dolaska Francuza bila napuštena, a u blizini grada živjeli su ljudi koji su odbijali poveznicu s njezinim graditeljima. S obzirom na to da ne postoje tragovi pisma, znanstvenici pretpostavljaju da su primitivni graditelji morali imati nekakvo centralizirano planiranje izgradnje – glavni trg prozvan Grand Plaza sadrži ostatke radionice bakrom, ceremonijalnu četvrt i drvene stupove. Smatra se kako je tu živjelo otprilike 40.000 Misisipijanaca – više nego što je tadašnji London imao stanovnika.
Što je uopće poznato? Veliko polje na glavnom trgu tako je služilo za igranje igara poput one s brušenim diskovima i kopljima koja su nastojala predvidjeti konačnu točku klizanja ‘boće’. Nakon takvih igara stanovnici bi prionuli ljudskim žrtvovanjima – žive i mrtve bacali bi u velike jame. Dostojanstvenici su, pak, zakapani u pompoznim pogrebima s 20.000 školjki u obliku sokola, simbola ove nestale civilizacije.
„’Redovnički humak’ (Monks Mound) visine je oko 30 metara i promjera od 291×236 metara pokriva 5,7 hektara zemlje, što je nešto veća površina od one koju pokriva Keopsova piramida u Gizi i osjetno veća od Piramide sunca u Teotihuacanu.“
Na vrhu je nekad bila divovska drvena građevina površine 460 kvadratnih metara i visine od oko 15 metara.
Drevni kalendar
Tijekom istraživanja koje je proveo dr. Warren Wittry otkrivena su i velika umjetna ovalna udubljenja u tlu, tzv. woodhenge. U njima su drveni stupovi bili poravnani s položajem Sunca u određenim razdobljima u godini, te su služili kao kalendar. Woodhenge je najdojmljiviji u zoru tijekom ravnodnevnica, kada sunce izlazi na istoku i stupovi se poravnavaju s ulazom na ‘Redovnički humak’ gdje je stolovao vladar predvodeći ceremoniju ‘rađanja Sunca’. Crveni oker pronađen u nekim rupama stupova daje naslutiti kako su stupovi bili obojeni. Budućnost, nažalost, vjerojatno neće dovesti do većih otkrića – sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća sustavno se zatiralo lokalitet kao svojevrsni otpor bijelaca prema indijanskom stanovništvu koje se smatralo graditeljima zdanja. Tako su ostaci kulture pretvoreni u kuće, ceste, polja i aerodrome…
