Piše: Dr Semir Osmanagić
Na jugoistoku Belgije, u provinciji Luxemburg (ne istoimena državica), u Valoniji (gdje govore holandski jezik), gradić Weris. Riječ je o turističkom mjestu poznatom po rekreativnim stazama za pješake. A na tim stazama, dužine 30 km, lociran je najveći broj megalitnih struktura na tlu današnje Belgije.
Weris se može smatrati ‘glavnim gradom’ belgijskih dolmena i menhira. Dolmeni su kombinacija uspravnih i horizontalnih blokova, a menhiri uspravljeni megaliti -samci. I jedni i drugi se susreću u velikom broju. Muzej u ovom gradiću govori da pokazuju poštovanje prema ovom fenomenu. Film koji se vrti za posjetioce prikazuje entuzijaste koji posvećuju pažnju očuvanju ovih kamenih struktura, pa čak i rekonstrukciji dolmena upotrebom kranova.
Međutim, ono što je danas sačuvano je mali procenat originalnog broja megalitnih struktura. Većina je oštećena, premještena, uništena, iskorištena kao građevinski materijal. Totalno odsustvo poštovanja prema kulturnom nasljeđu.
Naravno, ovdje je riječ o višemilenijumskom procesu, ali govori dosta o nama, ljudima.
Putujući svijetom, svjedok sam da se piramide uništavaju u Guatemali, Australiji ili Peruu, megalitne strukture u Nizozemskoj, Švedskoj, Belgiji ili Danskoj, megalitni zidovi u Egiptu, Kambođi, Hrvatskoj, Bugarskoj ili Izraelu, zemljane gomile (tumulusi i piramide) širom SAD ili kamene kugle u Meksiku i Bosni i Hercegovini.
Naši istoričari govore potcjenjivački o neolitskim kulturama, ali poslednje dvije hiljade godina su vrlo tužno razdoblje čovječanstva.
Naravno, nekada su prednjačili antički Rim i Grčka u uništavanju svih građevinskih struktura koje su zaticali prilikom svojih osvajanja, vršeći kulturocid.
Nastavili su takvim odnosom srednjevjekovni osvajači (Portugal, Španija, Francuska, Nizozemska, Velika Britanija…) ali i posljednjih 200 godina je period sistematskog uništavanja onog što se nije razumjelo, ili što je predstavljalo opasnost po elite i zvanični narativ.
Belgijski Weris nam govori o civilizaciji prije više od 5.000 godina (ne primitivnoj neolitskoj kulturi) koja je bila u stanju da dizajnira, obradi čvrsti materijal, pripremi logistiku za transport i erekciju monumenata. Ne znamo mnogo o njima niti njihovoj socijalnoj organizaciji, ali indirektno možemo od njih učiti. Praćenje kretanja naše matične zvijezde, Sunca, prilikom solsticija i ravnodnevnice, četiri lunarne faze, kretanja pojedinih zvjezdanih konstelacija… sve su to elementi koji se sreću kod ovih struktura. Astronomija, kalendar, podzemne energetske linije, uticaj na zdravlje, duhovnost, vodu, hranu, postaje zajedničkom karakteristikom koju vidim na svih šest kontinenata.